Mali Budo [D. Bećković, 2014.]

Piše: Jelena Djurdjic

Dok  pišem kakav je film razmišljam na podgoričkom dijalektu – zvučim uvjerljivije. Samo mi kotrljajuće mitsko r izmiče. Ostavili su masu utisaka na mene.

Kako je objavljen trejler sredinom godine, Budo je postao očekivani film. Pretpremijerno prikazan na Kustendorfu, gdje ga (ne)slavno propustih nauštrb veranja po pećinama, čekao je jesen za širu publiku, uz proširenije trejlere, specijalne projekcije za košarkaše pred Svjetsko prvenstvo… Buha je uspješno puštena. Nakon odgledanog  može se reći živ nam je repertoarski film, mrtav nije.

Scenaristički duo za nas donosi samo najbolje – nema lokacije iskorištene za mizanscen a da nije mitska, i na nivou urbane legende kada se govori o Crnogorcima, a preko Beograda. Počinje na malom fudbalu (svaki je Jovetić), seli se u dobar auto, brzu vožnju. Kroz uvodne scene već se vidi koliko su Danilo i Dimitrije profesionalno, nelijeno, odradili posao – glavni junak, Budica, pozicioniran kao lokalni wannabe plejboj, nesvjestan života baš pretjerano, prijatelj mu Blažo, šminker,  portretirane đevojke im, gospočad podgorička, to sve u pet minuta, koje bi mnogi bacili. Nakon spomenute brze vožnje Blažo je povređen, a unakazit će ga načisto Budov tata, Drago (treće mitsko mjesto Kliničko-bolnički centar, popularni KBC). Iako medicinska sestra tvrdi da je to najbolji kirurg dolje, Budova kasnija opaska da mu ne bi dao ni kanarinca da ga operira bliža je istini, te Blažo umire. Bajo, tata na Blaža, klasični praotac mafije crnogorske, zove sinovce iz Frankfurta, živopisne Brajana i Pera (Nicolasa Refna titogradskog), krvna osveta je pitanje obraza, te se Đurović mora maknuti u Beograd, kod Dragovog velikog prijatelja, Krsta.  Uporedo nam autori predstavljaju drugog junaka priče, beogradskog inspektora u krvnim deliktima, Kujovića, Crnogorca opet. Dok gledamo kako rješava ucjenjivački porno-snimak problem  prijatelja DJ Mašana, dobivamo ga kao nabusitog, mačo i inteligentnog pandura, kariku u lancu ishrane koja ne talasa, majstora kombinatorike ulice, grebatora, onog koji radi šta treba da preživi do sutra. Na platnom je spisku Krsta, što ga čini članom odbora za doček malog Bude. Četvrta mitska lokacija – Beograd. Budo dolazi.

2 - Copy

Ne bježeći od onog što svakog zanima – je l’ se vređaju Crnogorci, je l’ smo opet ispali jadni bivši ostavljeni muž, moram reći da smo izgleda razvod preboljeli (u ovom filmu, ne generalno, nikad generalno).  Danilo, debitant u cjelovečernjim vodama,  i Dimitrije (Šišanje, Montevideo) su izuzetno uspješno izgradili mrežu likova, s preciznošću insajdera (Bećković je iz Crne Gore) i čini se geek fana podgoričke zajebantske scene (Dimitrije). Žanrovski akcijska buddy komedija nije se zarobila samo u lokalnom, ne gledamo defile loših viceva, situacije su nam svima bliske (lažne diploma, lažna bolovanja, korupcija, nemogućnost življenja od plaće pandura, profesorice, medicinske sestre), ljudi još više, pa tako kroz prepoznavanje omogućeno pravim replikama uživamo u jednostavnosti kojom je postignut uvid u mentalitet ljudi,  i upoznajemo zakone crnogorskog parčeta obećane metropole (kadrovi Beograda svjesno blentavo turistički), najčešće rođačko-kumsko-bratske, dok to ne prestanu biti. Nešto kao Talijani, Irci u Americi. Glumci, koji u domaćim filmovima novijeg doba znaju ne mariti, ovdje prave osjetan zaokret. Petar (Montevideo 1 i 2) je kao Budo autentičan. Lagano je postigao stanje junaka možda najbolje izraženo rečima twitter cara @BudoDjurovic : ‘ kako nekad imam neke prelude misli u glavu jase sam prepanem shto mislim shtoje ovo okle ovo mene ja sam sebe iznenadim’. Sergej (Kad porastem biću kengur, The Raven) ne igra samo zamišljenog sebe, što gledamo već neko vreme, no gradi tog nekog nijansiranog inspektora. Čak ni akcenat nije šmirao. Hristina Popović (Parada) , vjerojatno trenutno najbolja glumica naša, ovdje, ponovno nažalost samo, minijaturama čini čuda, i s nestrpljenjem čekamo koliko može u glavnoj ulozi (najavljeni Filipovićev Pored mene). Grehota je ne spomenuti Marka Kona (DJ Mašan u filmu), inače kompozitora, i rješenja koja je ponudio kroz novi aranžman crnogorske himne, ili posebno odličan song  Provokacija – tekst iz pjesme pitoresknog folkera Bobana Rajovića Piromana (također upisao par kadrova), otpjevan na muziku u stilu francuske pjevačice Zaz.

Do polovice filma imamo dakle brdo odlično profiliranih karaktera, dobar uvod, zaplet, i tajming za komediju. U drugom dijelu već situacija škripi. Priča se upadljivo  ne rasplamsava, niti nadograđuje, a potkradaju se i neuspjele scene komičnih preferencija. Interes za sudbine glavnih junaka opada, pogovoto nakon najbolje scene iz krimi dijela priče (u garaži). Miris napetosti i opasnosti nestaje iz zraka – čak iako je to možda blisko realnom razvoju događaja, ne radi za film, i trebalo je ponuditi alternative odsustvu držanja gledatelja za naslon fotelje. Možda je najveći propust u velikom finalu. Ponovo smo na mitskom mjestu – beogradskom VMA (bilo je ili to ili hodnici pravnog fakulteta slutim). Ali greške se redaju, i sve kulminira dosadnom scenom mučenja Kujovića od strane bivšeg upravnika Golog otoka (valjda ‘omaž’ Kapičiću).

4 - Copy

Nakon nekoliko angažiranih i umjetničkih filmova posljednjih par sezona, a od novih imena naše kinematografije, za drugačije se novac vani ni ne može dobiti, drugačiji na festival ne idu, a ovdje nema ni para ni festivala, imamo laku komediju, i četvrt milijuna gledatelja. Replike i Budov način govora su već zarazili grad, ‘mačke male penali i tigrovi oca im jebem’. Voljeli bismo da je bolja i sočnija, ali nije ni loša, a ponekad je baš dobra. Nastavak najavljen završnom scenom bit će veliki ispit – mjesta za napredak ima podosta, hoće li autori biti pristojni i dati sve od sebe ponovo, ili nas zajebati kao mnogi, vidjet ćemo.

5 komentara za “Mali Budo [D. Bećković, 2014.]

  • marcus says:

    lepo napisano, iako znaš šta mislim o filmu.

  • jelena says:

    tnx i znam da msš da je na fonu kursadžija, i dalje se ne slažem 😀

    previše su radili, previše su uložili, previše su pametni. sad su napravili sebi kapital i uz vežbanje – po film na godinu ipo npr, imaju šansu da iskoriste potencijal

    zanima me gledanost u hrvatskoj i sloveniji, i uopšte van uskog interesnog područja… bum videli

  • marcus says:

    čuj, u hrvatskoj su dobili pozitivnu kritiku od polimca. a evo šta vladan predviđa: http://cineuropa.org/nw.aspx?t=newsdetail&l=en&did=265332

  • miskin says:

    film je smeće. tolika količina gluposti na jednoj hrpi dobiva radioaktivne podtonove..

  • Budo says:

    Gomila stereotipa i uzasno neduhovito.

Leave a Reply

Your email address will not be published.