Machete

Piše: Marin Mihalj

Machete (2010.)

Redatelj: Robert Rodriguez, Ethan Maniquis

Glume: Danny Trejo, Jeff Fahey, Jessica Alba, Robert De Niro, Steven Seagal, Don Johnson, Michelle Rodriguez

Ocjena: 6

 

Prije nekoliko godina, 2007. godine ako ćemo biti precizni, Tarantino i Rodriguez, dvojac uzbudljivih te relativno mladih filmskih autora, su odlučili zbilja pokazati koliko su doista fascinirani ekploatacijskim filmovima 70ih godina prošlog stoljeća (ali i kasnijih dekada) i koliko je njihov utjecaj ukorijenjen u opus oba redatelja snimivši Grindhouse, film u dva dijela koji je kasnije i bio razlomljen na dva segmenta: Planet Terror Rodrigueza i Deathproof Tarantina…

Oba filma bila su podjednako zamijećena i cijenjena kao vrhunski homage gorespomenutim eksploatacijskim filmovima, zato i nije čudno što se Rodriguez još jednom okušao u ovom svojevrsnom žanru, jerbo je, mnogi će reći, njegov segment Grindhousea bio superiorniji u odnosu na Tarantinov. Ja ću reći, doduše, da su mi oba segmenta bila jako zamorna, isprazna i dosadna, s tim da je Tarantinov bio bolje režiran te tim i prohodniji i gledljiviji. Scenarij za Machete nastao je još 1993. godine, točno u vrijeme kada je Rodriguez dovršio scenarij za svoj najzabavniji i, po meni, najbolji film Desperado, koji je zapravo bio remake njegovog prvijenca El Mariachi.

Machete (Danny Trejo) prekaljeni je bivši policajac koji nema puno vremena za priču. On prvo ubija pa tek onda postavlja pitanja, kida udove i glave bez po’ muke (i sve je to ispraćeno gomilom prolivene lažne krvi), čak u jednom dijelu filma vadi i čovječje crijevo iz utrobe i uz pomoć istog skače kroz prozor. Crijevo kao uže, otkinutih glava napretek, povremeno duhovitih one-linera (»Machete don’t text« i »Machete improvise« postat će dio trash filmske kulture, u to ne treba sumnjati), malo je reći da kul scena filmu ne nedostaje. Dodajmo uz to i zanimljivu glumačku postavu: De Niro kao korumpirani senator, Don Johnson kao južnjački rasist grubog glasa, Jeff Fahey (zvijezda C, eventualno B, filmova s kraja 80ih i početka 90ih) kao Macheteov poslodavac koji gaji nedopuštene simpatije prema svojoj kćeri (Lindsay Lohan u ulozi koja joj najbolje pristaje – nadrogirana drolja), Steven Seagal koji izgleda kao čovjek alergičan na pčelin žalac i lijepe, seksepilne (kako komu) i netalentirane Jessica Alba i Michelle Rodriguez.

Film ne može biti loš, je l’ tako? Istina, film nije loš. Daleko je od lošeg, no je li zbilja dobar trash? Jest. Zašto onda šestica? Zato jer se ja ne mogu pomiriti s tim da netko svjesno želi stvarati loše filmove. Ako se to dogodi samo od sebe, ako ne postoji namjera, takav film nakon nekog vremena, iz nekih ludih razloga zaista postane omiljen u svijetu filmu, među filmofilima ili trešljupcima. Prije nekoliko mjeseci sam imao raspravu s prijateljicom. Ona, naime, sluša bend Lollobrigida, i nakon što joj spočitam da je to suštinski užasan bend, ona se sa mnom složi, ali i doda sljedeće: »Razumijem ja da je to loše; od Idinog pjevanja, grozomornih tekstova pjesama, očajne glazbene podloge, ali to je trash. Oni svjesno prave trash glazbu.«. Oni svjesno prave trash glazbu? Hej, pa to radi i Robert Rodriguez u ovom filmu. On svjesno pravi loš film za koji se nada da će postati kultni film. Istina, Robert je pametniji, on nikada ne bi naveo, recimo, Alana Forda i(li) Dylan Doga kao grešna zadovoljstva.

Za razliku od glazbe Lollobrigida, Rodriguez jest umješno napravio takav trash – toliko loš da je dobar trash – i, za neke, još jednom pokazao kako uspješno barata žanrovima i ne tako suptilnim elementima subverzivnosti. Ali, biti filmski umjetnik – težiti nečemu novom i originalnom – a igrati dva puta na istu kartu (njegovi obožavatelji će ga braniti  floskulama poput:  »Ali on u tom uživa, on se zabavlja« ), i više od dva puta, s jednim kvalitetnim no meni i dosadnim izletom u svijet comic-book filma, meni osobno nije dovoljno. Rekao bih, visokobudžetni remake jednog te istog starog filma, samo što je ovdje konkretno u pitanju niskobudžetni remake jednog te istog starog filma. Na kraju, ako će nam svaki put skinuti kakvu poznatu zvijezdu u filmu (Carla Gugino, Selma Hayek, Jessica Alba), tko sam ja da mu sudim? Kapa dolje, Roberte, sve si nas zavarao solidnim 90im, a u međuvremenu si postaoi novi Lynch – i njemu se svaka glumica, koliko god bila (ne)poznata, skida  na filmu i pokazuje sise.

8 komentara za “Machete

  • Vanja says:

    Zbilja prejaka, odlična recenzija, sviđa mi se svaki rez :)
    Naravno, ja sam Rodriguezov fan (uglavnom…) i naravno da sam film s guštom pogledala i uživala, ali da se ne mogu složiti s recenzijom kao takvom, slagala bih :)

  • Jelena Djurdjic says:

    Dati mu 6 bi bilo previše, tj premalo ;D (dala bih mu 7,5), jer se slažem da je šteta trošiti takav talenat na trash filmove, i da treba da da sve od sebe i snimi nešto iza čega će stajati 100%, ali ne mogu zbog toga, šta on treba da uradi, da sad kažem da je ovo loše, jer nije. Bar meni. Dobila sam ono što sam očekivala (shvatam da tebe to nervira, što ovo nije mnogo više od očekivanja, pa i mene – jbg 😀 )

  • Sven Mikulec says:

    tek sad pogledah. baš ono što sam očekivao, sat i pol bezbrižne zabave, s mozgom namještenim na ‘off’. istina, nisam baš objektivan, čim se pojavljuje michelle, ja sretan ko malo dete…

  • maxima says:

    ja tako masu filmova gledam, upravo zbog “off” moda :) a machete mi je pružio točno koliko sam očekivala :) a još sam se nauživala Seagala onak’ s 200 kg, ma nema koristi što se ona mačeta produljina na neku XXXL Dai katanu… mogla je u njemu i ostat’ a da preživi :)

  • maxima says:

    valjda sam ja zato amater ali ja zbilja samo volim filmove i to je sve :p

  • ASH says:

    katastrofa!ne film,već recenzija,užas,…..

  • maxima says:

    @”ASH says:
    11/09/2010 at 10:24

    katastrofa!ne film,već recenzija,užas,…..”

    Ako bi kolega napravio drugu, vjerujem da nije neizvedivo, pa da imamo uvid u te … falinke, pa da podijeli s nama, kad je već ova takva.
    BTW, niti jedna Marinova recenzija nije očajna, čak ni ona koja na nulericu obrije film za koji ja ginem.
    A sad čak nisam niti subjektivna! :)

  • ASH says:

    Neoprostiva izjava(Marinova):

    Film ne može biti loš, je l’ tako? Istina, film nije loš. Daleko je od lošeg, no je li zbilja dobar trash? Jest. Zašto onda šestica? Zato jer se ja ne mogu pomiriti s tim da netko svjesno želi stvarati loše filmove.

    Nema logike,ajmo shvatiti trash kao okus hrane,npr ljuto,netko voli ljuto i uživa u tome i ok,ali nije mi jasno kako se onda netko ne može pomiriti s tim da netko svjesno želi si kuhati lošu hranu.

    Prevedena marinova izjava,u stvarnom filmskom svijetu,trash je žanr koji se gleda s ekipom,umire od smijeha,komentiraju scene,odjeca,bolestan scenarij itd,bilo sta sto taj zanr pruza,bitno da je zabavno,ovaj film je pozitivna zabava,uz to vidi se da se i ekipa zabavljala radeci film za fanove koji su htjeli takav film,a film je ispunio sve takav kakav je,zabavan,sexy,nasilan,smiješan,pretjeran,ali uz to politički kritičan,sarkastican itd…A najbitnije svi su ga prihvatili(iako pljuje vladu i kapitalizam i budi lagano na revoluciju)plus snimljen s vrlo malo dolara(za razliku od precijenjenih napuhanaca-avatar,transformeri,hulk,spiderman,nametnutih hitova sa jos skupljom reklamom,a nikad ne zadovolje onako kako su se najavljivali)Rodriguez je ispunio sve iz trailera,doveo zanimljivu glumacku postavu i s malo novaca snimio odličan film.
    Neznam kako nekom nije jasno kako robert moze napraviti “los” film zabavljajuci se?!
    Zar nije ljepse uzivati u zivotu i raditi ono sto volis,nego prodavati guzu za sto vise para i raditi ono sto ne volis.

Leave a Reply

Your email address will not be published.