Lucy (2014.)

Piše: Dragan Antulov

Prije desetljeće-dva filmski su snobovi imali običaj padati na koljena svaki put kada bi netko spomenuo ime Luca Bessona. Taj fenomen se, doduše, može objasniti time da je filmaš u mnogo čemu razbio dotadašnje stereotipove i predrasude o francuskoj kinematografiji kao isključivoj domeni umišljenih intelektualnih veličina i lovaca na festivalske nagrade, kao i time da njegovi filmovi uglavnom lijepo izgledaju, lijepo zvuče te, kao u slučaju Petog elementa, znaju gledateljima pružiti dosta zabave. Međutim, čim se u slučaju Luca Bessona malo manje pažnje obrati na formu a više na sadržaj, njegova ostvarenja izgledaju prilično “šuplja”. Rizik za takvu šupljinu daleko je veći ako bi sadržaj njegovih filmova trebao biti “dubok”, odnosno ako bi trebao publiku potaknuti na nekakva filozofska razmišljanja. Najbolji primjer za to je Lucy, njegov najnoviji film koji je ove godine imao solidan uspjeh među publikom, ali je zato prilično oštro podijelio kritiku.

2

Naslovna protagonistica (Johansson) američka je studentica na Tajvanu kojoj su studiji tek izgovor za bjesomučno partijanje, drogiranje i povremene veze s muškarcima koji je zapravo ne zaslužuju. Posljednji od njih je Richard (Asbæk), sitni narko-krijumčar koji je nastoji iskoristiti kao kurira, odnosno posrednicu prilikom posla koji je bio sklopio s južnokorejskim narko-bosom g. Jangom (Min-sik). Prije nego što Lucy ima prilike dobro promisliti o uplitanju u sve to, nasilno je unovačena u malu četu “mazgi” koja za Jangov račun treba prokrijumčariti eksperimentalnu, ali izuzetno vrijednu drogu na europsko tržište, koristeći pri tome vrećice kirurški prišivene u trbuh. Stjecajem okolnosti jedna od tih vrećica pukne i njen sadržaj dođe u kontakt s Lucynim metabolizmom, a što za posljedicu ima to da je Lucy u stanju koristiti više od deset posto kapaciteta vlastitog mozga. To se, pak, odrazi u novim mogućnostima percepcije, procesuiranja podataka, ali i telepatijom, telekinezom i brojnim drugim moćima. One Lucy pomažu da se oslobodi gangstera, ali i suoči i s time da će je droga na kraju ubiti. Prije toga bi joj pomoć mogla pružiti grupa znanstvenika na čelu s profesorom Normanom (Freeman), neurologom koji jedini ima nekakvu spoznaju o tome što se to s Lucy zapravo događa.

Lucy je film koji uglavnom lijepo zvuči i, što se od Bessona i može očekivati, lijepo izgleda. Za to se pobrinuo budžet od nepunih 50 milijuna eura (prilično visok za europske filmske standarde), koji nije uključio samo angažman Scarlett Johansson u glavnoj ulozi, nego i egzotične tajvanske lokacije, ali i impresivne specijalne efekte. Ti efekti posebno dolaze do izražaja u završnici koja – nastojeći “brzinski” dočarati nastanak univerzuma i evoluciju – “odaje homage” Kubrickovoj Odiseji s daleko manje suptilnosti nego što je to prije par godina učinio Mallick u Drvu života. Problem je što svi ti impresivni prizori baš nemaju nekakvog naročitog smisla, odnosno temelje se na jednostavnom, ali svejedno neuvjerljivom zapletu uz još manje uvjerljive likove. To dolazi do izražaja na samom početku kada južnokorejski glumac Choi Min-sik (inače izvrstan kao protagonist originalnog Oldboya) tumači lik negativca čija sklonost bezrazložnom nasilju poprima takve razmjere da ga je jednostavno teško shvatiti drukčije nego kao nečiju parodiju. A još je teže shvatiti kako jedan tako iskusni, financijski i na drugi način “podmazan” i ambiciozan gangster sebi može dozvoliti da mu se dragocjena roba koju nosi Lucy ugrozi na način prikazan u filmu. Kakvu-takvu ozbiljnost bi filmu trebao pružiti Morgan Freeman, koji ovdje manje tumači lik znanstvenika, a više sebe, odnosno Morgana Freemana kao naratora ozbiljnih znanstveno-popularnih dokumentaraca. Lucy, koji se, pak, temelji na konceptu o deset posto korištenja mozga – koji će, pak, kao urbana legenda izazvati prezrivi smijeh kod svakog ozbiljnog neurologa – takav dokumentarac definitivno nije.

4

Prije nego film dođe do svog kraja, gledatelji skloni postavljanju pitanja neće moći ne obratiti pažnju na brojne neuvjerljivosti i zjapeće rupe u scenariju. Lucy tako poput Terminatora puca u nedužne prolaznike, da bi nedugo potom propustila priliku da ukloni glavnog negativca koji će, gonjen iracionalnom osvetom, pokrenuti malu armiju ubojica i od Pariza učiniti krvavo bojište. Iako se u filmu Lucy na trenutak udruži s francuskim policajcem koga tumači Amr Waked, i iako raspolaže nadljudskim moćima, iz nekih neobjašnjivih razloga nije u stanju zaustaviti niti spriječiti masovno krvoproliće, čak i ako je njime ona sama ugrožena. Zapravo, za to postoji jednostavan razlog – scenarij je, kao mnogo puta dosad, i ne samo kod Bessona, uvjerljivost i logiku žrtvovao potrebom za spektakularnim scenama pucnjave i eksplozija. To što je sve to potpisao Luc Besson a ne Michael Bay, kao i to da Lucy traje za današnje ljetne blockbustere prilično neuobičajenih sat i pol, nekima će biti dovoljni razlozi da ovom filmu daju palac gore. I pri svemu tome se što manje treba koristiti upravo ono što predstavlja temu Lucy i čije je korištenje ovaj film trebao potaknuti.

14 komentara za “Lucy (2014.)

  • Low says:

    Cim vidim da je u filmu Scarlet znam da na njega nije vrijedno gubiti vrijeme. Film koji drzi do sebe nebi u glavnoj ulozi imao zenu koja od talenta moze ponuditi samo dobru guzicu. To je mozda iracionalan skepticizam ali je upravo cinjenica da se film u konacnici svodi na to da izgleda “lijepo, holivudski, ekspolzivno, uzbudljivo” umjesto na neku zanimljivu pricu ili parem prosjecnu ali dobro prezentiranu bez rupa, pokazatelj da je taj skepticizam opravdan.

  • DS says:

    Scarlett je u paraleli snimila Under the skin koji se ni na koji način ne može opisati lijepim, holivudskim, eksplozivnim i uzbudljivim.

  • darko says:

    @Low –> nisi bolje mogao izraziti moje misljenje. Nije mi jasno zasto je forsiraju, totalno losa glumica i jos k tome prilicno iritantna.

  • abraham64 says:

    Nemas pojma sta pises,
    Besson je stvorio citav niz fenomenalnih filmova:
    The Big Blue, Nikkita, Leon, Grimizne rijeke..
    Sta mu se poslije dogodilo sa drasticnim padom kvalitete neznam, ali samo zbog prethodnog rada njegovo ime bi se trebalo pisati sa strahopostovanjem.

  • DS says:

    Grimizne rijeke, what? To nije njegovo. Radio je nastavak koji je truba. Jedini filmovi koji su vrijedni spomena su Leon i Peti Element, te Le Grande Blue možda zbog signature cinema du look pokreta. Ostalo iz ranije faze je prosječno, a nakon Petog Elementa je kategorija smeća. Stoga kada sve sve zajedno zbroji, nije vrijedan strahopoštovanja, iako je vrijedan spomena.

  • Mario says:

    Početak i ne tako loš, sredina filma a pogotovo kraj dosta teški za prožvakati. Film pun nejasnih sitnica i masa gluposti. Scarlett prosječna kao i Morgan. Previše krupnih kadrova sa Scarlett.
    5/10

  • Tea says:

    Jučer sam pokušala komentirati, ali captcha me uvjeravao da ne znam matematiku. Srećom pa imam strpljenja.
    Što se tiče Scarlett, stvarno ne vidim problem. Ona uvijek glumi sebe, to je istina, ali bira po meni dosta raznolike i zanimljive projekte. Ok je u Lost in translation, Love song for Bobby Long, Ghost Worldu, He’s just not that into you (to joj je baš jako dobra uloga, imho).
    I Audrey Hepburn je typecastana u vrckavu, ali često naivnu ljepojku u skoro svakom filmu. Pa i moj wet dream Jimmy Stewart isto. Ne mislim da je to baš najveći grijeh na svijetu, glumiti uvijek sebe u filmu. Ne može svatko biti Gary Oldman.
    A i malo je iritantno što nitko ne proziva Toni Colette za lošu glumu, a isto u svakom filmu glumi skoro istu ulogu, samo što nije hollywoodski lijepa pa nije na meti. Koji ste vi šovinisti, zapravo. Ljepotni šovinisti.

    Što se filma tiče, dosta loše. Nije mi čak ni vizualno nešto. Treš na početku je totalno razvučen i neopravdan i malo je smiješno što sam više simpatija gajila prema CGI majmunici nego prema glavnoj junakinji. Stvarno me ni u jednom trenutku nije bilo briga što će s njom biti. Nek umre što prije da ova patnja završi, mislila sam si.

  • Low says:

    Znači “ljepotni šovinisti” su oni koji imaju oči i sluh pa mogu vidjeti kad netko loše glumi (što nije nužno vezano uz to dali glumi “samog sebe”). Bravo, evo ti keks.

  • Low says:

    Ovu tvoju Toni Collete sam morah guglat, sorry al ona nije u razini visokobudzetnih Luc Besson ili vec bilo kojih drugih flashy trashy action hit filmova. Ima par pickastih filmova (iz sestog cula je se ni ne sjecam). Normalno da nitko ne prica o njoj, jer ona kao glumica i filmovi u kojima glumi nisu toliko popularni ni toliko razvikani.

  • Ico says:

    Moro si guglat Toni Collete!? Bravo,al nisi zaslužio ni keks.

  • ivana m says:

    skarlet i sf? nema šanse da gledam, film her mi ju je zgadio. najbolja je bila u match pointu, kad smo kod toga

  • Low says:

    Ico, sorry sto ne gledam serije i filmove za kucanice sa mozdanim ostecenjem.

  • Tea says:

    Low…Nomen est omen.

  • bruce willis says:

    razocarenje, limitlless puno bolji film na ovu temu… 6/10

Leave a Reply

Your email address will not be published.