Lore

Piše: Ana Zupcic

Lore (Australija/Njemačka/UK, 2012., 109 min)

Režija: Cate Shortland

Scenarij: Cate Shortland, Robin Mukherjee

Glume:  Saskia Rosendhal, Kai-Peter Malina, Nele Trebs, André Fried, Mika Seidel

Ocjena: 8/10

 

Iako filmova o Drugom svjetskom ratu ima puno, ovaj nije poput ostalih. Australska redateljica Cate Shortland (Somersault) uhvatila se ekranizacije djela Rachel Seiffert, The Dark Room, i prikazala priču iz nacističke perspektive, točnije, iz perspektive djece roditelja nacista. Najave filma obećavale su puno, a isto to se i ispunilo. Moram priznati da odavno nisam sjedila u kinu ne želeći da film završi, a s Lore sam imala upravo takav osjećaj.

Njemačka 1945., neposredno nakon Hitlerova pada. U raskošnoj kući nacističkog oficira završava sretno i bogato doba. Roditelji se pripremaju za napuštanje kuće i sklanjanje obitelji na sigurniju seosku lokaciju. Srebrnina je spakirana, a dokazi koji ih povezuju s nacistima spaljeni. Otac se od njih odmah mora razdvojiti, a ubrzo nakon toga i majka prisilno odlazi za njim u logor, plačući zbog Hitlerove smrti i ostavljajući najstariju kćer, tinejdžericu Lore, da se brine za sestru i troje male braće, od kojih je najmlađi Peter još uvijek beba. Lore, suočena s naglim krajem djetinjstva, mora ih iz Schwarzwalda odvesti na sigurno, u 900 km udaljen Hamburg k baki, pri čemu je prisiljena odrasti i poduzeti sve što mora kako bi preživjeli.

Dotad zaštićena čistokrvna arijevska djeca sada se nalaze u dijametralno suprotnoj situaciji gdje je za njih najbolje skrivati svoj identitet. Spavaju na zemlji, smrzavaju se, a ubrzo im ponestane i majčinog nakita kojim mogu kupiti hranu pa za nju moraju moliti. Na tom putu upoznaju mladog Židova Thomasa koji ih u ključnom trenutku zaštiti od američkih vojnika, budući da Amerikanci blagonaklono gledaju na Židove. Otad putuju u neobičnoj simbiozi, pri čemu se Thomas brine za njih, a njemu koristi to što zbog bebe lakše dobiva hranu. Manja djeca brzo zavole Thomasa, budući da se na njih nacistička doktrina roditelja još nije primila, no kod Lore su osjećaji za njega kombinacija gađenja prema Židovima i neobične privlačnosti prema mladiću.

Dijete, mirišeš na smrt.

Putovanje do Hamburga uskoro postaje sekundarna linija priče, dok u prvi plan dolazi Loreino putovanje u zrelost. Mlada Saskia Rosendhal, najveći adut filma, ostvarila je odličnu ulogu smirene i odgovorne Lore koja se bori sa svime što su je roditelji dotad naučili i s novom situacijom da je na krivoj strani etičke jednadžbe. U poratnoj Njemačkoj, dok spašava goli život, istovremeno prolazi i prva iskustva seksualnosti, naučena iz kompliciranog odnosa svojih roditelja, a kasnije shvaća da seksualnost može upotrijebiti i kao valutu plaćanja. Kai-Peter Malina glumi Thomasa, šutljivog i izgladnjelog mladića s velikom odlučnošću u ključnim trenucima, ali i iskazima blagosti u mirnijim situacijama, koji ne skriva svoje simpatije prema Lore. Pohvale idu i za dječje glumce, Loreinu sestru i braću, čije su izvedbe također emotivno zrele i realistične.

Iza odličnih glumaca, velike su snage filma fotografija i glazba. Predivan krajolik ističe se u opreci prema ljudskoj bijedi, crnilu i ratom poharanim kućama, a jedna od značajki filma specifična je montaža, pri čemu su česti krupni kadrovi ne samo lica, nego i predmeta, čime se često najavljuje ili implicira radnja koja slijedi ili potenciraju gledateljske emocije i iščekivanje. Iako glazbe nema u izobilju, glavna tema je pun pogodak koji vas u kombinaciji s ovakvim kadriranjem lako uvuče u priču i koja doprinosi sveprisutnoj smirenosti filma. Efekt smirenosti neočekivan je dojam filma o ovako osjetljivoj tematici, a odaje redateljsku palicu u sigurnoj ruci koja uspješno izmjenjuje scene dječje zaigranosti i opasnosti koja vreba u svakom kutku. Tek zbog manjih nedorađenosti nekih smjerova priče i zbog svega što se skriva iza Thomasove prevelike šutnje ne dajem filmu maksimalnu ocjenu.

Što se same naracije tiče, Cate Shortland prikazuje, ali ne osuđuje, nimalo ne uljepšava, a često i ne objašnjava do kraja, što je kod ovog filma uglavnom pozitivno. Likovi i njihovi postupci, kao i u stvarnom životu, nisu jednostavni ni crno-bijeli –  oni su takvi kakvi jesu. Etika nije bitna u situaciji kad treba zaštititi svoj ili tuđi život. Upravo realnost priče čini ovaj film dojmljivim i dirljivim, a time i pamtljivim. Definitivno nije nešto što ćete pogledati i brzo zaboraviti.

Leave a Reply

Your email address will not be published.