Looper

Piše: Sven Mikulec

Looper (2012., 118 min.)

Redatelj: Rian Johnson

Scenarist: Rian Johnson

Glume: Joseph Gordon-Levitt, Bruce Willis, Emily Blunt, Jeff Daniels, Paul Dano

 

Rijetko kada s projekcija filmova izađem ljut. Bilo je situacija, istina, kad sam parking karticu potvrđivao razočaran, ponekad i malo naživciran, ali, sveukupno gledajući, što me tu ima ljutiti? Uživam u sasvim lijepoj povlastici ovoga posla, gledam filmove u luksuznim kino dvoranama bez da moram odvajati prečesto usamljene novčiće iz džepa, ili slušati sedamdesetogodišnje gospođe kako testiraju nove zube na „tim vražjim kokicama“. I onda tu i tamo, zbilja ne često, naletim na naslov poput ovoga, kad se poklopi nekoliko stvari u mome rasporedu i mogu u miru odvojiti nešto vremena za kakvu novu audiovizualnu poslasticu. Samo da bi dva sata kasnije vozio kući previše ljut da bih pjevušio čak i svoju uobičajenu „With Or Without You“ dok se pokoravam svjetlima zagrebačkih semafora. Ljut iz jednostavnog razloga što se ovakvih filmova snima premalo.

Godina je 2042., a u kaotičnoj sadašnjosti kojom caruju kriminal i korupcija, Joe je tzv. looper, specijalizirani plaćenik zadužen za smaknuće šljama koje mu posebnom vezom stiže iz budućnosti. Putovanje kroz vrijeme je zabranjeno, i ta je opcija moguća samo najmoćnijim kriminalcima koji je koriste na praktičan način, da se bez ikakvih tragova riješe nepoželjnika. U slobodno vrijeme naš antijunak štreba francuski i gomila novac za novi početak kad kucne čas prisilnoga umirovljenja – naime, kad usluge jednog loopera više nisu potrebne, glavešine iz 30 godina udaljene budućnosti looperima na smaknuće šalju njihovu stariju verziju, uz dovoljno zlata da preostala tri desetljeća života provedu kako god žele. Problem za Joea nastaje kad mu pred sačmaricu stane ćelava i ostarjela verzija njega samoga, očajni čovjek s krvavom misijom kojem se baš i ne umire tako lako.

Nakon simpatične Braće Bloom i vrlo zanimljive i zabavne Cigle, američki redatelj Rian Johnson trećim je uratkom osvojio svijet. Kao i u svom prvijencu, i ovaj je put sa sobom poveo Josepha Gordona-Levitta (odlična maska, usput da spomenem!), i to na putovanje koje je jednome otvorilo vrata koja su prijašnji uspjesi tek blago odškrinuli, a drugoga učvrstilo na tronu kao najvrućeg mladog holivudskog igrača. Da u njemu još ima baruta pokazuje i Bruce Willis, a inače odlično izabran cast solidnim ulogama zatvaraju Jeff Daniels i vrlo lijepa Emily Blunt. Svi koji se nisu rodili jučer vrlo dobro znaju da nije dovoljno nagovoriti pet vrhunskih imena na suradnju kako biste dobili djelo proporcionalne kvalitete, ali Looper je film toliko dobro zamišljen, napisan i odrađen, da je vrlo lako moguće da ga autoriteti puno utjecajniji od mene proglase najboljim SF filmom u posljednjih deset godina. Moja malenkost, s druge strane, suzdržat će se od ikakvih procjena, nalijepiti poster JGL-a na zid i potiho izraziti ogromno zadovoljstvo činjenicom da su mi ovim filmom iz pamćenja elegantno isprani svi oni Potpuni opozivi (2012), Prometheusi i slični nedavno gledani SF-ovi koji su ostali daleko, daleko od svojih obećanja.

Putovanje kroz vrijeme tematika je oduvijek popularna umjetnicima i publici, a iako iskreno priznajem da postoji još mnogo naslova s kojima se tek trebam upoznati (Primer, prije svega, a možda i Time Bandits), isto tako moram reći da uzbudljiviji time travel film nisam vidio još otkad je Robert Patrick pod LA-ju naganjao Lindu i Arnieja. Osim što je priča pažljivo konstruirana i što je Johnsonu pošlo za rukom u dva sata stvoriti opipljiv i uvjerljiv distopičan svijet, ovaj film toliko je nabijen dinamikom i adrenalinom da doslovce nemate vremena u mraku šapnuti „zadnji Resident Evil je teško smeće“. Ono što možda treba posebno naglasiti jest da u procesu stvaranja vizualno i produkcijski besprijekornog akcijskog filma nisu, kako to često biva, nastali površno ocrtani, mehanički likovi. Karakterizacija je, naprotiv, jedan od Looperovih aduta, što je sasvim dovoljan razlog da Johnsonov film nazovemo kompletnim.

Pametan i na trenutke duhovit, napet od početka do kraja i nošen karizmatičnom suradnjom stare ikone akcijskog filma i momka koji, pokazuje se, očito može praktički sve, Looper vas odvlači ne samo 30 godina u budućnost, nego i daleko od filmskog prosjeka na koji smo u posljednje vrijeme navikli. Beskompromisni je ovo dokaz da originalnost i inteligencija nisu riječi baš potpuno nepoznate američkim autorima akcije i SF-a, kao i jasan znak da trenutačno u Americi stasa jedan četrdesetogodišnji autor čije najbolje stvaralačke godine, rekao bih, tek trebaju doći. S obzirom na kvalitetu njegova starta u biznisu, to je misao zbog koje je ovih dana zbilja dobar osjećaj biti zaljubljenik u film.

Ocjena: 9/10

11 komentara za “Looper

  • Bruno Dodig says:

    Wow. Fenomenalna recenzija. Ako me film razočara, dolazim tebi doma na vrata… 😛 :)

  • Huco says:

    dobar film, jako dobar film…

  • Koraljka Suton says:

    Stvarno izvrsna recka Sven, jedva čekam pogledati film.

  • Vanja says:

    Ovo se ne čita dok se ne pogleda. 😀 Neću si kvariti, a onda ću čitati. Iako znam da nema ničega što ne bih trebala pročitati. 😀 Jedva čekam.

  • Gjuro says:

    Nakon “Terminatora”, “Donnie Darka”, “Povratka u budućnost”, čak i “Timecopa” (:P) ne bih baš rekao da je “Looper” jako originalan, a i logika mjestimice šteka. Što ćeš, “Inception” me razmazio pa kad god netko kaže originalno i pametno, očekujem nešto u tom rangu. Ali “Looper” je zabavan i svakako iznad hollywoodskog prosjeka. Gordon-Levitt opet rastura, a Willis je zreo za penziju. Svenovo pisanje je uobičajeno dobro. :)

  • Sven Mikulec says:

    Vidiš, ono što se meni posebno dopalo i na što sam ciljao s “originalnim” jest sami koncept loopera, i njihova funkcija. Ideja mi je bila super – taj idealan način izvršenja “savršenog ubojstva”.

    Inače, tnx na pohvalama, you guys.

  • Gjuro says:

    Slažem se, loopanje je fora koncept (osim ako nemaš vreću preko glave). I fora je što su zlato i srebro opstale kao jedine stabilne valute. Šteta što je ta distopijska dimenzija prisutna samo u naznakama (npr. vidimo sirotinju na cestama, ali o točnim društvenim prilikama možemo samo nagađati).

  • Sven Mikulec says:

    Vjerujem da je vremensko ograničenje tu bilo presudno. Kao što kažeš, bačene su nam samo naznake nekakve, na nama je da stvorimo sliku ostatka. Da se krenulo u širi prikaz, na drugim mjestima bi patio. :/ Ne znam.

  • Kocka says:

    Konačno sam bila u kinu. Prekul film, hvala na preporuci. Ima svojih manjih mana, koje su mi se na trenutak činile dosta amaterske. Njušim dvojku o Rainmakeru :)

  • Jelena Djurdjic says:

    da je više ovakvih bioskopskih filmova moj bi filmski život bio sasvim cool. sviđa mi se ideja, sviđa mi se što se priča držala do kraja i što uopšte postoji, sviđa mi se kasting (osim Rainmakerove mame, da je tu legla neka Frances McDormand)…nije mi lično bio predug, ali da je kraći nekih 15-20′ dobio bi na ozbiljnoj dinamici

  • tonymelo says:

    Iskreno, mene je Looper razočarao. Moguće je da su moja očekivanja bila previsoka jer su ga svi hvalili. Osim rupa u priči koje su zajedničke većini filmova u kojima postoji putovanje vremenom, film mi je na početku bio dosadnjikav. Ni sama karakterizacija likova mi nije sjela najbolje. Svi likovi su prikazani nekako jednodimenzionalno i klišeizirano. Ne bih mu dao veću ocjenu od 6.5.
    I ne, definitivno neće biti proglašen najboljim sf filmom u zadnjih deset godina. :)

Leave a Reply

Your email address will not be published.