London Boulevard

Piše: Marin Mihalj

London Boulevard (2010.)

Redatelj: William Monahan

Glume: Colin Farrell, Keira Knightley, Ray Winstone, David Thewlis, Anna Friel, Ben Chaplin, Eddie Marsan

Ocjena: 6

 

Na izgled modernog britanskog krimića začinjenog suptilnim i ne tako suptilnim smjesama crnog humora presudno je utjecao Guy Ritchie, redatelj koji je obećavao sve dok u njegov život nije ušla Madonna. Ne, ne mislim na Mariju, Isusovu majku, nego na američku glazbenicu. Nakon iznimnih početaka i režiranja dva instant-klasika, Lock, Stock and Two Smoking Barrels i Snatch, Ritchie je podosta svog kredibiliteta izgubio režiravši Swept Away sa suprugom u glavnoj ulozi. Filmovi koji su slijedili tu katastrofu bili su solidni, ali Ritchie nije uspio u potpunosti sprati ljagu sa svog imena. Pritom mu nije puno pomoglo ni to što se, povratkom na (dobitnu) formulu prva dva filma, pokazao kao razvidan one-trick poney. No, vrijedi mu odati priznanje jerbo – svoj pečat je ostavio, poklonici njegovog rada su gledali, proučavali i pisali bilješke i potom dostavili ozbiljno-zabavne krimiće poput Sexy Beast, I’ll Sleep When I’m Dead i Layer Cake.

U to vrijeme, s druge strane oceana,  razvio se potencijalno dobar scenarist u liku Williama Monahana, bucmastog (ako ćemo biti blagonakloni) žitelja Bostona, koji je hongkongšku kriminalističku sagu Mou gaan dou prebacio u Ameriku – u Boston, preciznije. Scorsese se prihvatio režije filma koji će nazvati The Departed i tim si priskrbiti prvog Oscara za režiju, a Monahan će pokupiti Oscara za najbolji adaptirani scenarij i otvoriti si vrata za sljedeće projekte… Jedan od tih sljedećih projekata čije rezultate možemo vidjeti je London Boulevard, gdje se Monahan, osim pisanja scenarija, prihvatio  režije, okupio zvjezdanu postavu, nafilovao film izvrsnom glazbom, a nas ostavio da do kraja filma čekamo svjež, zabavan i dobar krimić…

Isklišeiziranost motiva protagonista, u ovom slučaju hladnog, bivšeg kriminalca Mitchella (Farrell), nije iznenađujuća pojava u recentnim filmovima, baš kao ni njegova površna karakterizacija. Naime, Mitchell izlazi iz zatvora i u jedno je siguran – tamo se ne vraća. I tokom svih stotinjak minuta trajanja, Monahan nas iznova podsjeća na tu činjenicu. To što njegov glavni lik nema kvalitetan plan što će zapravo raditi po izlasku iz zatvora ne muči previše redatelja. Farrell se, pak, izvrsno snašao u ulozi mirnog čovjeka koji u tren oka može postati osoba opasna po život i zrači prijetećom karizmom. S druge strane, protivnici njegovog lika u filmu se mogu svrstati u dvije skupine. U prvoj skupini su njegov ljigavi prijatelj Billy (Chaplin) i njegova sestra Briony (uvijek prelijepa i seksipilna Anna Friel), dok se u drugoj skupini nalaze pokvareni policajac Bailey (Marsan) i glavni londonski mafijaš Gant (neiskorišteni Winstone).

Ako je lik Billyja nebitan i suvišan, Monahanova upotreba sestre kao utega, zbog kojeg Mitchell ne smije, bar u početku, reći kategorično ne Gantu koji ga vuče na tamnu stranu, dobra je, iako već viđena, dosjetka. Usred svih nepogodnosti koje Mitchella vuku na stare staze slave, svoje mjesto pronalaze povučena filmska zvijezda Charlotte (Knightley) i njen feminizirani prijatelj Jordan (Thewlis) koji ga upošljavaju da osigura privatnost zvijezdi koja to više ne želi biti. Charlotte i Mitchell su u istoj nevolji – ona ne želi biti zvijezda, on ne želi biti kriminalac. Ljubav koja se rađa između njih dvoje je neminovna i Mitchell, već zabrinut zbog problematične sestre, ima još jednu osobu u svom životu o kojoj se mora brinuti.

 

Monahan je, ovim filmom se pokazuje, ipak samo korektan scenarist. Postojala je bojazan kako će se snaći iza kamere, u ulozi redatelja, ali tu prepreku Monahan glatko preskače. Hrabro posvaja stilizaciju ranih Ritchievih filmova, koristi glazbu komplementarnu samoj fabuli, ali ni u jednom trenutku ne daje nešto novo, nešto svoje, a u svakom trenutku je bolno jasna činjenica kako Monahan nije Britanac koji će sve male, predivne nesavršenosti Londona vjerno prikazati na ekranu. No, derivat je tu. Uglancan, prpošan i u velikoj mjeri bez pokrića.

 

7 komentara za “London Boulevard

  • Jelena Djurdjic says:

    btw i ovo je adaptirani scenario, pa ‘dobra, već vidjena dosjetka’ nije Monahanova

    postoji li neki razlog zašto ovo pogledati, anyone? 😀

  • Jelena Djurdjic says:

    “(…)Guy Ritchie, redatelj koji je obećavao sve dok u njegov život nije ušla Madonna(…)”, seksističke li primedbe ccc, a čak nije ni Ritchie-jev film ccc 😀

  • Maxima says:

    Svjež tekst, vidi se da nisi pisao par dana, Marine! Uvijek čekam recenzije novih filmova, pa treba mi to. Treba mi baš ovako – kad netko jasno uveže naoko nevezane stvari nekom poveznicom koja i nije nebitna (ne može Ritchie biti nebitan :) – ja sam tagged kad je on u pitanju…

    Po čitanju, ja ću to gledati. Ako ima mrvu (a očito je da ima više) Ritchijevog štiha, obavezno ću gledati. Ne gledam isključivo remek-djela, anyway. Dalje, postava mi se dopada, Farrell mi je u posljednje vrijeme sve draži, proporcionalno onome, koliko mi je bio mrzak prije 😀

    Već su me mnoge recenzije kolega obogatile za masu dobrih, a spasile od mase loših stvari. Trudim se čitati ih …tako da… ako je film mrvicu “uglancan, prpošan i bez pokrića”, kao i redatelj, to je za mene.

  • Marin says:

    Tek sad vidim da sam umjesto Monahan pisao Monaghan u cijelom tekstu. :facepalm:

    Valjda će Sven što pre promijeniti. 😀

  • Maxima says:

    Ubit ću se s leđa! 😀

  • m4rlboro says:

    odličan film.. a ovaj glavni mafijaš u londonu je bosanac 😀

  • 2shaq says:

    Obožavam Ritchieja tako da moram baciti oko na ovo! Izvrsna recenzija Marine! :)

Leave a Reply

Your email address will not be published.