Locke (2013.)

Piše: Marko Stojiljković

Izgleda da je postalo moderno raditi minimalističke eksperimente na filmu, filmske monodrame, šta već. Tako smo imali Sandru Bullock u svemiru (Gravity), dječaka i tigra na splavu (The Life of Pi), Roberta Redforda na moru (All Is Lost) i Paula Walkera u bolnici usred uragana (Hours). U pitanju su filmovi različitih budžeta, ambicija, dometa, pa i uspješnosti, ali zajedničke su im dvije stvari: premisa je krajnje jednostavna i u potpunosti ovise o glumcima.

Znate za onu izreku da je neki glumac toliko dobar da biste ga mogli gledati kako čita telefonski imenik. Locke ima sličnu premisu: frajer vozi po autocesti i sve vrijeme telefonira. Fora je u tome da je Tom Hardy toliko dobar glumac da nam niti jednog momenta nije dosadno dok ga gledamo kako to radi. Njegov Ivan Locke je neobičan, jedinstven i potpuno zaokružen filmski lik. On je građevinski inženjer, precizan, metodičan, odgovoran i ima sve isplanirano unaprijed. Sposoban je snaći se u novonastalim okolnostima. Govori tiho, gotovo nikad ne podiže glas, čak i kad njegov sugovornik pizdi na njega. I na privatnom planu je takav, korektan suprug, dobar otac, a njegova jedina očita mana je da mu je stalo više do zgrada koje gradi nego do svojih najbližih. Međutim, Ivan je prije nekoliko mjeseci napravio grešku zbog koje se ove noći mora voziti od Birminghama do Londona, grešku koja će iz temelja promijeniti njegov sređeni život.

4

Greška je u tome da je samo jednom prevario ženu i da je to rezultiralo time da je napravio dijete ženi koju jedva poznaje. Etičan kakav je, Locke je odlučan učiniti časnu stvar, po cijenu toga da izgubi i obitelj i posao. Usput se bori sa svojim kosturima iz ormara, s duhom pokojnog oca, govnara koji ga nikad nije priznao i nikad nije igrao ulogu u njegovu životu.

Kako je skoro cijeli film, s izuzetkom uvodnih kadrova, smješten u auto, sa samo jednim likom kojeg gledamo dok vozi i telefonira, sve saznajemo iz njegovih telefonskih razgovora s drugima kojima samo čujemo glasove. Njegovom šefu nije jasno zašto Ivan jednostavno ne laže da se razbolio, kada već ne može prisustvovati najvažnijem događaju u karijeri. Ivanov podređeni pizdi zbog toga što je ogromno breme odgovornosti palo na njegova leđa, a za što očito nije spreman. Ivanova žena prolazi kroz sve faze suočavanja s neočekivanim stresom, od nevjerice, preko bijesa i depresije do otvorenog neprijateljstva. Njegovim klincima je žao što nije došao s njima gledati važnu utakmicu, ali jedino što zapravo žele je da se njihov tata vrati doma. Na kraju, tu je i njegova “ljubavnica”, sekretarica, stara “miss” koja prvi put rađa (s komplikacijama, naravno) u 40-i-nešto godina, nesigurna u sebe i s potrebom da netko bude pored nje.

2

Hardyjeva gluma je savršena i to je razlog zašto uspijevamo progutati tog nerealno moralnog čovjeka kao što je Locke, čovjeka toliko opsednutog ispravnim da je spreman sve žrtvovati. Ali za ovakav film, gluma je samo početak. Locke nije statičan film i ne djeluje skučeno, bez obzira što se dešava u autu i oko njega. Kamera Harisa Zambarloukosa dinamična je, često mijenja kutove, hvata detalje i široke totale, izlazi u eksterijer i daje kompletnu sliku situacije. Montaža je vješta i dinamična, muzička podloga nenametljiva.

Steven Knight je poznat kao pouzdan i kvalitetan scenarist (Dirty Pretty Things, Eastern Promises), iako ponekad odlazi u štanc manje kvalitetnih radova (Closed Circuit). Nedavno je debitirao s režijom nešto ambicioznijeg, ali ipak samo akcijskog krimića sa Jasonom Stathamom Redemption. Locke je njegov drugi film. Produkcijski i režijski je savršen, snimljen s nevelikim sredstvima i za samo 8 dana, dok scenarij prolazi kroz nekoliko ne baš potrebnih općih mjesta. Ivanovi razgovori samog sa sobom (s duhom mrtvog oca) čisti su višak, a ni “payoff” na kraju nije onoliko dobar koliko bismo očekivali.

APphoto_Film Review Locke

I pored toga, Locke je najinovativniji minimalistički film u posljednje vrijeme i svakako jedan od onih kojima je mjesto u obaveznoj filmskoj lektiri. Toliko je dobar da se opasno približava nivou My Dinner With Andre (Louis Malle, 1982), genijalnom filmu u kojem dvojica umjetnika sjede u restoranu i razgovaraju. Čista genijalnost.

7 komentara za “Locke (2013.)

  • Leni says:

    Heh, meni je prva asocijacija na novije minimalističke filmove ‘Buried’ :)
    Ovo željno iščekujem, Hardy je redovno nevjerojatan.

  • Gjuro says:

    Svidio mi se. Malo postane repetitivan u jednom trenutku, ali Hardy je toliko dobar da mu se može oprostiti.

    Nego Marko, a da malo smanjiš količinu radnje koju prepričaš u recenzijama? Ovdje si odao manje-više sve (sreća da prije gledanja preskačem sve odlomke koji se bave radnjom). Ne to radit.

  • Marcus says:

    nije radnja, nego stanje. radnja je to da frajer vozi noću od birminghama do londona i telefonira. ostalo su okolnosti koje izlaze u prvi plan u prvih 20 minuta. one se dalje razvijaju. napiši kontra recenziju, da vidim kako bi ti to rešio.

  • Gjuro says:

    Lako za ovaj film, ovo je bila dobronamjerna opaska jer su mu sve recenzije spoilerske (zato ga u pravilu i preskačem). Pročitaj kako je npr. Vedrana recenzirala “Moon” a da nije ništa otkrila.

  • Gjuro says:

    Tj. pretpostavljam da čovjek voli naširoko o radnji, sudeći prema 2-3 recenzije koje sam pročitao.

  • Marcus says:

    pričaš sa mnom, tj. sa markom.
    imam utisak da su mi sve recenzije različite, na portalu i na mom blogu. locke nema naročitu radnju, a otkrio sam početno stanje koje je otkriveno u prvoj četvrtini. sve se to dalje razvija. otkrića nisu šokantna, samo su razvoj početne situacije (nice touch, mr. knight) i daju se izvući logikom. nema twistova, nema skretanja, nema preokreta u situaciji. ovo je film u kome je dosta manje bitno šta se dešava, nego kako je taj minimum iskorišten, glede radnje, glede razvoja likova, glede glume i glede jebene dinamike pošto je ceo film ograničen na auto, vozača, telefon i cestu.
    što se spoilera tiče, neki recenzije (preferiram izraz kritika, no dobro) čitaju pre odgledanog filma, neki drugi posle. spoiler je postao užasan boo-fuckin-hoo. rešenje je jednostavno: ako želiš da gledaš film bez predznanja o njemu (što ja ne radim već nekoliko godina), onda čitaj piskaranje i hvataj se diskusija kad ga odgledaš. ako ti je, kao i meni, važnije kako su nešto rešili dramaturški, režijski ili tehnički, onda je zdravo imati pojma o radnji pre gledanja filma. nema svako vremena da film pogleda nekoliko puta i lovi ama baš svaki detalj.
    još jedna stvar zbog koje mi spoiler-panika ide na živce je i činjenica da biram filmove koje ću gledati na osnovu pročitanih filmskih kritika. i ovako mi se potkrade smeće, kako bi bilo tek da ih gledam po randomu.

  • Gjuro says:

    Neki vole čitati detaljne analize filmova koje su gledali, neki se žele informirati o filmovima koji im nisu poznati, tj. traže nekakvu orijentaciju u, kako si sam rekao, moru smeća. Zašto ovom drugom dijelu čitateljstva smanjiti zadovoljstvo gledanja, odnosno odbiti ih od daljnjih tekstova?

    Imaš rečenicu: “Međutim, Ivan je prije nekoliko mjeseci napravio grešku zbog koje se ove noći mora voziti od Birminghama do Londona, grešku koja će iz temelja promijeniti njegov sređeni život.”

    To je to. Zaintrigirao si one koji nisu gledali. Sljedeća dva odlomka potpuno su nepotrebna.

Leave a Reply

Your email address will not be published.