Ljubav 3D

[G. Noé, Francuska, 135 min, 2015.]

5

REŽIJA

Gaspar Noé

SCENARIJ

Gaspar Noé

GLUME

Aomi Muyock, Karl Glusman, Klara Kristin

SAŽETAK

Ponekad tehnička kvaliteta jednostavno nije dovoljna da nadomjesti nedostatke priče i glume.

5,0

PROSJEČNA
OCJENA
ČITATELJA

---

PROSJEČNA
OCJENA
FAK-OVACA

VAŠA OCJENA

Piše: Igor Marić

Uzmimo za primjere Fifty Shades of Gray i Nymphomaniac. Prvi ste vjerojatno gledali, ali ćete reći da niste, drugi vjerojatno niste, ali ćete reći da jeste. Prvi je kao film kakvoćan skoro kao i knjiga (OA – čisto je smeće), a drugi je vrhunsko djelo vrhunskoga umjetnika. Prvi je suhoparan kao telefonski imenik, a drugi je studija čitavog svijeta. Nazovimo stoga prvi DESNO, a drugi LIJEVO. Pitanje koje ćemo u ovoj recenziji obrađivati je to na koju od te dvije strane više vuče novo djelo Gaspara Noéa Love, obogaćeno trećom dimenzijom.

Seks. Kako prodati pornić pod umjetnost? A kako od umjetnosti napraviti pornić? Ova dva pitanja u posljednje vrijeme muče sve više ozbiljnih umjetnika i djelatnika sedme umjetnosti. Pornoindustrija svake godine zgrči možda i više novca od Hollywooda, dobila je svoje festivale, svoje nagrade, svoje etablirane “umjetnike”. Logično bi bilo očekivati da će s uozbiljenjem pornoindustrije, filmska industrija postati manje ozbiljna. Ali Amerika kao Amerika smatra nasilje manje opasnim od seksa i zato od golotinje i općenja na velikim platnima uglavnom nema i neće biti ništa. No, svake godine na svjetsku se pozornicu probije neki film sa Starog kontinenta. Ljudi su ovdje civilizacijski sazreli prije tisuću godina i njih, kao što ne odstupaju od krvi i nasilja, nije stid ni snimiti, niti pogledati seks. Prošle godine bila je to von Trierova Nimfomanka, film toliko opsežno maestralan da mu se godinama vjerojatno ništa neće približiti, a ove je godine to Noéva Ljubav, film toliko… Idemo jedno po jedno.

a

U promidžbenim materijalima, na posterima i u najavama, Love je predstavljen kao najkontroverzniji film ___ (umetnite: godine, stoljeća, milenija, eona…). Osim što je, navodno, kontroverzan, također je i u 3D-u. Tko još nije poželio vidjeti kontroverzan film, trodimenzionalan film, seksualno eksplicitan film i to sve u jednom? E, pa sudeći prema financijskoj uspješnosti, mnogo ljudi nije. Zašto? Zato što je Noé zaboravio na skoro sve osim seksa. Debitantski je ovo uradak dvije glavne glumice, i prvi veliki film glavnoga glumca. Po tome izrazito podsjeća na La Vie d’Adèle, osim što Aomi Muyock i Klara Kristin nisu pokazale jednake sposobnosti kao dvije protagonistice Plave kojima je on bio odskočna rampa za svjetske karijere. Love je, glumački, film izrazito naturščičkoga osjećaja. No, vjerojatno je to upravo jedna od njegovih naumljenih odlika, ali i ona koja je odbila toliko publike. Pitanje koje sam sebi postavio poslije gledanja bilo je bi li film djelovao prirodnije da su glumci imali bolji scenarij pred sobom, jer se Love može sažeti u rečenicu: momak prevari voljenu djevojku i dobije dijete. Sve što vam povodom toga padne na pamet Noe je stavio u film. Osobno bih daleko više volio vidjeti u toj priči stvari koje mi, na prvu, ne padaju na pamet. Ni jedna scena seksa u filmu nije simulirana niti su korišteni dubleri, što je poprilično hrabro od mladih glumaca. Presuda: DESNO.

“Seksa i igara”, možda bi tako drevni Rimljani govorili danas. Za svaku je pohvalu igrati se u današnjem svijetu poremećenih moralnih vrijednosti sa seksom onako kako se Noe igra u Ljubavi. No, ljubav kao takva u njegovom je filmu potpuno neprivlačna. Više joj duše daju činjenice što je od početka jasno da se radnja odvija u Francuskoj i da glumci govore upravo taj “jezik ljubavi” (film je na engleskom jeziku, ali i sada dok razmišljam o njemu, mogao bih se zakleti da sam slušao francuski). Seks čini skoro svaku drugu scenu i svaki put pokušava biti nešto više od samoga sebe – nekakvo vantjelesno iskustvo likova u pokušaju dosezanja transcendentalnosti ili… Smislite sami neku drugu New Age šuplju. Istina je da silno milovanje, maženje, sporo dodirivanje i ljubljenje čitavo vrijeme izgleda kao zečja ševa. Potenciranje ljubavnog aspekta seksa, a pri tome padajući na općenitom ljubavnom aspektu priče, oduzima mu svaku sposobnost prenošenja na publiku. Po tome je ovaj uradak bliži hladnoj besmislenosti Nijansi, gdje nikome nije jasno zašto gospođica Steele želi da se osjeća kao nesretna žena iz vica, koja “definitivno ne gleda iste filmove” kao i njezin muž. Nakon što vidite glavne glumce kako “vode ljubav” po deseti put, preostalih deset puta bit će vam napornije. Presuda: DESNO.

aa

Budući da ne vidim svrhu u daljnjem raspredanju o radnji i poruci filma, vrijeme je za prelazak na tehnički i kreativni (redateljski) aspekt. Famozni 3D, koji je sve češće nije odlika velikih blockbustera koji su ga popularizirali, ovdje je sasvim podnošljiv i uvjerljiv. Dapače, gledajući Love shvatio sam pravi smisao 3D-a: pružiti gledatelju dojam da gleda događaje kroz stakleni prozor, a ne da se nalazi na licu mjesta. Izdvojio bih dvije scene, jednu koja je vjerojatno bila neizbježna (očekivani “fap-fap, špric-špric”), i jednu u kojoj je 3D nepodnošljiva smetnja (ručno držana kamera). Scenografija je namjerno prosta i jednostavna, ali se bojama i teksturom uklapa u općeniti ugođaj filma koji je dosta topao. Bilo je za očekivati da mračne stube klubova i interijeri kupleraja budu nešto sumorniji, ali ih Love prezentira daleko ugodnijim, kao da su samo prostorije toploga doma. Realističnost toga je upitna, ali mi se čini da bi suprotno samo štetilo. Negdje u drugoj polovici filma postoji scena u “svingeraju”, koju su snimatelji i svjetlonoše, kako ih volim nazvati, odradili fantastično. Uz prikladnu glazbenu podlogu, igra lasera i sjena ekstatično je iskustvo, potpuno različito od ostatka filma koji uglavnom teži sjetnosti. Presuda: LIJEVO.

Love je djelo koje nije trebalo ni Noéu, a ni publici. Nije to intrinzično loš film, ali mu nedostaje univerzalna lakoća, pa ga je stoga moguće sagledati samo ako ste posebno raspoloženi. Na primjer za gledanje hard-core pornića, koji na soft-porn sliči više nego trešnja na višnju. Radnja je svakako tu negdje. Ponekad tehnička kvaliteta jednostavno nije dovoljna da nadomjesti nedostatke priče i glume. Ili, što je još točnije kada se govori o ovome filmu, ponekad je višak seksa zapravo manjak seksa. Presuda? Pogledati Nimfomanku.

Leave a Reply

Your email address will not be published.