Levijatan (2014.)

Piše: Jelena Djurdjic

Levijatan je kod kršćana u samom vrhu đavolje hijerarhije, u respektabilnom društvu Sotone i Lucifera. U Bibliji se spominje u Knjizi o Jobu, može biti i na drugim mjestima, i morska je neman, gospodar mora, neuhvatljiv udicama i konopcem. Engleski materijalist Thomas Hobbes podcrtava metaforu – levijatan je, u idealnom svijetu, jedan jedini vođa, onaj kojeg svi bezuvjetno pratimo, suveren. Nema sloboda, tolerancija se ne vježba, podjela vlasti ne postoji…  Voljela bih da mogu napisati kako je ovo film o borbi protiv levijatana. Ne jer bi film bio bolji, nego jer bih voljela da se netko bori. Ovog puta, do daske ruski, dakle fatalizmu odani, samo smo tu kao mrtvozornici – da konstatiramo krah i smrt vrijednosti društva, svjedočimo poniženosti, nepravdi, bezdnu. I beskrajnoj patnji. Na tapeti se ispisuje pitanje – dokle smo spremni sudjelovati, mirno i smiješno igrajući uloge u sistemu koji ide samo u jednom pravcu (trenutak kad na, khm, izletu pucaju u slike svih ruskih predsjednika, ali ne i posljednja 2-3, jer čekaju ‘povijesnu perspektivu’)? Andrey brže i konkretnije koristi minute nego u Povratku (2003.), popravlja poetske nedostatke iz Elene (2011.). Učvršćuje svoj podstil realizma, dozvoljava humor, i dalje prepun simbolizma, ne bježi (više) od politike i savršeno parkira rusku pravoslavnu crkvu u predvorje, ili zaleđe, levijatanova trijumfa.

Kolya (Alexei Serebryakov) živi sa sinom tinejdžerom Romom (Sergey Pokhadaev ) i suprugom Lilyom (Elena Lyadova). Radi kao automehaničar, kuću u kojoj žive napravio je sam. Lilya, lijepa, tužna i mlađa žena, u koju je sretno zaljubljen, nije Romina majka, i to povlači sva opća mjesta na zadatu temu.  On sam nije cvjetak – pije vodku kao vodu (da Rus nije snimio film količina popijene vodke od strane svih likova bila bi bar upitna), sklon je raspravama i prebacivanju i u svom najboljem izdanju, i gubitničkom samosažaljevanju – svi drugi su mu krivi za sve loše u njegovu životu. Trenutno je u sukobu s ugojenim gradonačelnikom (preodlični Roman Madyanov), koji želi zemlju na kojoj se nalazi Kolyina kuća, i sve što ima, kupiti po smiješno niskoj cijeni. Jer mu došlo. U sudskoj parnici koju je pokrenuo kako bi sačuvao svoj dio Koljskog poluotoka na obali Barencovog mora, preko puta Finske, pomaže mu najbolji prijatelj, fensi moskovski advokat Dimitri (Vladimir Vdovitchenkov). Ako im tužba propadne, plan je da pokušaju s ucjenom – Dimitri ima fascikl o gradonačelniku.  Žanrovski recimo da je ovo triler, politički, s elementima crne komedije. Obiteljska drama, studija o nesretnim ljudima, emotivno neispunjenim i egoističnim.

4

Na što se koncentrirati onda? Na pokušaj objašnjenja što je to ‘Zvyagintsev realizam’? Kamera u filmu bolesno je snažna i nepogrešiva. Bez jurnjave. Pratila sam je, npr., u momentima kada Kolja odlazi na stanicu po svog prijatelja. Isti udaljeni kadar, ništa se specijalno ne događa. Čekalica. Sve stigneš vidjeti i upamtiti. Direktor fotografije (Mikhail Krichman) pojeo je likove. Slika je korištena da korigira naše razmišljanje, popuštalo se pred prirodom. Upiješ sivilo i marinsko plavo nebo. Osjetiš hladnoću planine u daljini. Pomisliš da si blizu kraja svijeta. Osjetiš isključenost od svega, spremiš se upoznati usamljenost. Polako se pomiče kad oni krenu autom i prvo nestaje bor s lijeve strane. Lagano. Onda smo u kadrovima iz vozila. Kiarostami-Ceylan style. U prvom slučaju ispred mirne i udaljene kamere vlak usporava,  dva prijatelja se sreću, pozdravljaju, čavrljaju. U drugom govore o taktici za suđenje i pričaju nam o čemu će biti film. Pa ih zaustavlja policajac. Ali to mu je ustvari prijatelj, koji mu govori da će nekom drugom pajkanu kasnije danas morati popraviti auto za džabe. Iz živih razglednica u ljudsku svakodnevnicu. E takvom se alkemijom on služi.

O opsjednutosti simbolima? Kuća koju je Kolja sagradio ima duž cijele strane okrenute ka moru postavljeno staklo. Pamet da stane od pogleda. S druge strane jasna aluzija na izloženost, slabost i dostupnost njenih stanovnika. Film otvaraju i zatvaraju impresivni kadrovi valova koji se razbijaju o obalu. Kao naši junaci? Ili samo svijest o ljepoti divlje prirode. Zašto nismo takvi? Kostur kita na plaži više je puta kadriran. Smrtni smo. Hvala Bogu bar za to.  U jednoj od najvažnijih scena vidimo živog kita u vodi dok Lilya prilazi litici. Još jedan element moći? Token smrti. Apsurdno ubrzano čitanje predsjedavajuće sudskim vijećem svake odluke (brže nego kad u reklami izgovaraju onaj dio da ‘čitamo uputstvo’ i ‘zovemo doktora ako krene po zlu’) vjerojatno najneočekivaniji  element. ‘Sve su to ionako pizdarije i jedno veliko nada’ poentira autor u ne-kratkim kadrovima, ali i radi iskorak ka publici (laganom nezamršenom duhovitom scenom). Pussy Riot na TV-u u pozadini. Buldožer u akciji naspram onog novog hrama? I tako u nedogled znakovi pored puta. Gledaj, gledaj, ništa ne ispuštaj.

2

Levijatan je prije tjedan dana pobijedio na Paliću. Negin i Andrey imaju Zlatnu palmu za scenarij u rukama. Zašto izvodim i ne pišem 10? Jer sve je savršeno i odmjereno. Za dlaku preširoko i nefokusirano dovoljno da bi uzdrmalo svijet.

32 komentara za “Levijatan (2014.)

  • vidkung kvisling says:

    Sjajno napisano!

  • Ako je ovo bolje korištenje minuta nego u nekom drugom film, strah me taj film pogledati, jer je ovaj film toliko neopravdano napuhan u svom trajanju da to uopće nije smiješno. Malo je reći da je film spor, jer to nije kritika. Film se u smislu radnje toliko vuče i spotiče da ga njegovo trajanje dodatno naglašava sve mane priče, od klišejiziranog romantično-obiteljskog zapleta, koji je zapravo potpuno suvišan, ali na kraju proguta (poput Leviathana) politički storyline svojim glupostima. Njih dvoje se na okupu gdje se pije i puca idu ljubit, gimme a f’n break.

    Zvyagintsev u svojoj režiji ove priče uglavnom samo pokazuje, puštajući sebi kao scenaristi ulogu interpretacije, a to mu ne ide. Simbolizam mu je prvoloptaški, ikonografija blijeda i odveć isprana, a onoj sceni gdje će se kao “pucati po državnicima iz prošlosti, a ne o sadašnjima jer je potrebna povijesna perspektiva” neću ništa reći, takvo sra*** dugo nisam vidio u tobože dobrom filmu. Ili ih sve izrešetaj ili nemoj nikog, ovakvo izvlačenje od zauzimanja stava niti je alkemija niti je snaga.

    Nagraditi ovaj film za scenarij je teška pogreška, jer na tehničkom planu ovo je poprilično loše, tempo i radnja su grozno raspoređeni, karakterizacija likova je uobičajena pasivna-agresija, a kada nije onda je klišej na klišej.
    Na idejnom planu, moguće je vidjeti neke naznake nečega što bi moglo postati nešto, ali ovako to je predugačko i presporo, a društveno kritička oštrica je tupa i neučinkovita.

  • jelena says:

    msm da su se išli jebati, no moguće da si u pravu

    ostalo si već sigurno promašio

  • PTICA says:

    Jebanje ili ne, film je los.

  • jelena says:

    zašto? stvarno me zanima, ako te ne mrzi 😀

  • Pooparoo says:

    Zato što je ovo na tehničkom planu vrlo loše, tempo i radnja su grozno raspoređeni, karakterizacija likova je uobičajena pasivna-agresija, a kada nije onda je klišej na klišej.

    Što god to značilo.

  • To znači ovo :)

    Tempo priče je loš jer radnja nema dobru gradaciju odnosno eskalaciju konflikta.
    Storyline koji se bavi prijetnjama gradonačelniku završi antiklimaktički kada iskusni odvjetnik iz Moskve, znajući da ima posla s mafijašem, bez backupa ulazi u auto s istim gradonačelnikom, ne očekujući da će mu gradonačelnik 99% pripremiti neku sumnjivu igru.
    Tipičan primjer započinjanja nečega što se ne zna efektno narativno završiti.

    Shodno tome raspoređenost ključnih punktova u priči nema potrebni balans između krajnje klišejizirane obiteljsko/romantične priče i političke priče. Budući da se politički storyline nikada ne razvije upotpunosti, a s njim se počinje film, tada sekundarni storyline potpuno preuzima kontrolu nad pričom, međutim taj narativni moment opet pokazuje ofrlje napisane likove koji čini se uopće ne razmišljaju.

    Što nas vodi do karakterizacije, eklatantnog primjera pasivne-agresije, gdje likovi ili šute ili urlaju, ovdje je to dodatno pojačano konstantnim alkoholiziranjem, koje, premda je dio svačijeg karaktera, postane vrlo naporno kada svaki lik loče kao najteži kroner. Ako se to htjelo iole problematizirati, izostao je stav prema tome, koji bi se razlikovao od “a to je tako, oni su Rusi, pije se”.

    Nezadovoljna žena koja bježi najbolje prijatelju svog muža u naručje čim se ovaj pojavi?
    Sin je iznimno netrpeljiv i ljut na svoju pomajku?
    Delikventno ponašanje djeteta čiji su roditelji mentalno odsutni iz njegovog života, vjerojatno motivirani smrti jednog od njih?
    Stereotipni korumpirani lokalni političar?

    Ništa od ovoga nije vrijedno spomena, ali film kupi nagrade na ime redatelja i na “ideju”, ali ta ideja nije razrađena jer je scenarist (ujedno i redatelj) jednostavno slab pisac.

  • Ico says:

    Film je odličan.

  • Ivan says:

    Nisam jos uvek gledao film, ali Zvjangicev jednostavno ne moze da snimi los film!

  • jelena says:

    @damjan

    recimo scena koju si naveo kao glupu, ono pucanje u slike. ne razumem šta ti je tu bezveze – zvuči kao da msš da onaj pandur stvarno misli da mu je potrebna povijesna distanca. ta scena je samoironična – svakog diktatora su podržavali. sve dok nisu. ili pod b – jasno je da to ne ide u film, pucanje u putina, ali kao da je snimljeno, zar ne? plus sam sport je ludilo za sebe, zamisli to u nekoj zemlji razvijenog sveta, u japanu npr, ili kanadi

    ne kapiram ni u čemu je problem sa miksom politike i života, nema pojedenog zapleta, nego prožimanja. film nije samo politički, iako je to (za mene) najdominantnije, jer mi se svidelo i jer toga na tom nivou od tarkovskog iz rusije nije bilo. kliše romantični zaplet? na te odnose gledam sa ŠTO JE INTIMNIJE TO JE OPŠTIJE. btw kako ti znaš da je ona pala na advokata tad, zašto msš da ga je tada prvi put videla?! je li ubijena, ili se ubila? to isto kliše?

    političari su stereotipni od čehova-nušića-gogolja, i izbegavanjem da se ulazi u detalje fascikle msm da andrej beži od kičeraja i estetike holivudske triler škole. kako se politički zaplet ne razvija u potpunosti? imaš presudu (nadam se da izricanje nije primer ‘prvoloptaškog simbolizma’), imaš scenu pred hramom, imaš advokata u vozu, imaš buldožer. nije realistično da uđe advokat u auto – koje su mu opcije? on nema leđa, bolje da se pravi da ih ima; msm i da govori da će neko objaviti dokumentaciju kad ulazi. još ako si gledao majora pomisliš da je sistem egzekucije načisto veran – identični su, i prođe kroz glavu da je to možda sad u modi

    kako je izostao stav prema alkoholu? neko trebao da umre od ciroze? zar dok si gledao nisi imao želju da im skloniš flašu i zagrliš ih?

  • Scena sa slikama i pucanjem u njih je glupa jer ne ide nigdje, točnije s njom nije rečeno ništa što već nije samo po sebi jasno. Likovi koji se pojavljuju u sceni nisu karakterizirani kao samoironični, tako da riječi koje izlaze iz njihovih usta nemaju kredibilitet. Možda si ti interpretirala to kao samoironično, meni je to samo bilo loše, jer se s tim ništa nije postiglo. Ako hoćeš pucat u Putina, pucaj. 😉

    Ja znam da ona nije pala na advokata tada, jer je njihovim prvim pogledom bilo jasno da će se tu nešto dogoditi, odnosno da se događa već. Možda su se tada prvi put seksali, ali njihova emotivna veza je postojala i prije nego što došao kod Kolje.

    Posljedice političkog angažmana (ako to možemo tako nazvati u ovom slučaju) na privatni život treba pokazati, ali pošto politički aspekt nije dovoljno razvijen, tada me pretjerani fokus na privatni život vadi iz političkog elementa, koji je bio zanimljiviji.
    Inače, film je nama s ovih prostora suviše poznat, odnosno život koji pokazuje nam je poznat, jer nam ne nedostaje lokalnih moćnika i korupcije.
    U takvim situacijama, ja očekujem da se pokaže nešto što nije evidentno, nešto što će nadograditi moje znanje o cijelom tom problemu. Ovaj film to nije napravio, jer su likovi karakterizirani po principu “ja to radim jer hoću”, nemaju dubinu i nemaju podsvijest koja bi ih upotpunila.
    Hoću znati zašto oni rade to što rade, hoću vidjeti dubinu njihove duše. 😉

    Jednostavno, prepovršno je obrađena tema, a privatni život ovako pokazan je već viđen bezbroj puta. I šta se onda radi? Skriva se iza “simbolizma” i pretjeranog intelektualiziranja.
    Ispričajte mi prvo dobru priču, onda možemo pričati o tome što ona simbolizira.

    Ne moram ja nikad saznati što je u fasciklu, u tom smislu je učinak postignut. On ga daje njemu, name drop i gotovo. Eh da je cijeli film tako dobro napravljen kao ta scena. :)
    Ne da nije realno, nego je glupo, jer se lik ponaša gluplje nego što je prije toga okarakterizan. Ako je dovoljno pametan da povuče vezu i napravi dosje, taman i da nema pravo zaleđe, onda je njegov ulazak u auto glup potez.
    Inače, što se tiče bježanja od klišeja trilera, “dolazak ljutog neprijatelja iz vedra neba i idemo u vožnju”, ne znam kako itko može pokušati takvu scenu uopće napraviti, kad svi znaju što slijedi, nije publika glupa.

    Za mene je alkoholiziranje bilo klasično popunjavanje minuta i prazan hod, bez prave svrhe i uporišta u ovoj priči, jer ne utječe na ništa. Ne treba meni on pokazati da oni mlate boce vodke da vidim da su očajni, to je bilo očito od samog početka filma.

  • jelena says:

    bar si se spasao gledanje njegovih drugih filmova

  • jelena says:

    *gledanja

  • A ne ne, apsolutno ću pogledati još koji, nije fer da ga nakon jednog filma otpišem, navodno je Povratak jako dobar. :)

  • jelena says:

    pogledaj, i napiši tekst, čisto da mi još malo digneš pritisak 😀

  • Pooparoo says:

    Teško da će još koji film nadmašiti čvrst scenarij kakav ima Prisoners. Je li tako, Damjane?

  • Nadmašiti Prisoners scenarij nije teško. :)

  • goodye says:

    Nisam gledao film, ali volim filmove gdje su podjeljena misljenja :)
    Samo mali ispravak, Knjiga o Joni je u pitanju iz Biblije, ne Knjiga o Jobu.

  • jelena says:

    napisala sam pošteno ateistički ‘može biti i na drugim mestima’, u filmu se kaže u knjizi o jovu (jobu)

    sad sam guglala i izgleda da ga ima i u toj o joni

  • Low says:

    Pretenciozno.

  • Dejan says:

    Film je prekrasan na više razina, 9 je realna ocjena. Damjene, zabrijao si opako, daj se opusti i uživaj malo.

  • damir radić says:

    Damjan je više-manje u pravu: nečuveno precenjen film. Gledao sam i gledao, te čekao čas kad će napokon da se desi nešto da film dođe na tu višu razinu koja je sve oduševila. Ali ne. Nema tu ničega. Film je razvikan radi sledećeg razloga: žestokoj kritici izlaže Putina i Rusku pravoslavnu crkvu, odnosno njihovu spregu, a sve to je pakovanu u formi art filma s biblijskom metafizikom i kojekakvom (ispraznom) simbolikom. Teški klišei (ko što Jelena reče: Rusi piju votku ko vodu, i to Ameri i (zapadna) Evropa vole, vole baš takvu sliku Rusa pa im je Zvjagincev i daje) i na kraju posve blesavo razrešena linija s advokatom. Damjane, “Povratak” je bolji film od “Levijatana”, ali nemoj previše da očekuješ – slabiji je od vlastite (mega)reputacije. Uopšte, Zvjagincev je precenjen, nešto kao Fincher, samo na drugom polu. Nego, zna li neko zašto se Jelenin tekst na imdb-u vodi kao srpski?

  • jelena says:

    verovatno si otvorio ruski imdb, a oni sve croatian prebacuju na serbian 😀

    elem, mahinalno sam stavila srpski, od jutros je buda recimo hrvatski :)

  • Aleksandar says:

    Slazem se sa komentarima da je film malo pretenciozan. Konstantno se forsira ta neka dubina, a realno ovo nisu neke teme gde ima previse produbljivanja.
    Meni je npr, za vreme gledanja filma, posto imam losu naviku da se trudim da predvidim dogadjaje, palo na pamet da ce se po pritvaranju Kolje opet pojaviti njegov ‘drug’ advokat, te da ce ga zastupati u postupku gde je osumnjicen za ubistvo svoje supruge, tj. ljubavnice advokata. E tu bi vec bilo nekih moralnih klackalica za produbljivanje. Ali ne, film se samo zavrsio i ja nisam osetio ekstazu.
    Premda, smatram da su stvarno dobri filmovi oni koji dele publiku, a ne oni sto se svima svide, to sto se meni nije dopao je druga stvar.
    PS Pozdrav iz Srbije, simpatican mi je bio gaf na IMBD-u gde su za tvoj tekst napisali da je na srpskom, pa sam zato i usao da procitam. :)

  • Sven Mikulec says:

    Tekst je napisan na srpskom pa preveden/prilagođen na hrvatski. Na novom FAK-u tekstove naših suradnika iz Srbije objavljivat ćemo na oba jezika, u dvije verzije.

  • Aleksandar says:

    Sreca pa se odlicno snalazim sa oba jezika. :)

  • Dora Eva says:

    Scena ispred kuće, u kojoj gradonačelnik i Kolja raspravljaju pijani ko deve od količine votke koju su strusili u sebe je, po meni, realistčnošću jača od većine motiva koje sam na istoj razini, vidjela u filmovima s drugih prostora.

    Ovo je sjajan film. Daleko od limunada koje su servirane za umirenje duha.
    Crni, “fatalistični” (jel ovo termin iz literature ili se radi o nekom nejasnom dubljem “junak našeg doba” razumijevanju Rusa?), gulagovski realisti od Rusa. Čiju patnju je zgodno s visoka razmatrati iz tople fotelje ne suviše hladnog Zagreba.

    I što to nas i njih povezuje?

  • denis says:

    Film je u najmanju ruku – razočaranje. Tim više – nakon odgledanih sjajnih Ida, Mandarine, Wild Tales već pomislih da će svi strani nominirani biti takvi. Šteta.
    Teško bi bilo reći da je film loš, film je solidan, ozbiljan, ima realnu težinu… ali to je to. Ništa više. Kao puno drugih filmova. Šta je novoga u filmu? Ima li neku originalnu, svježu poruku, išta? Da su političari pokvareni i mali ljudi pate? Da je religija licemjerna? …
    Drugo, svi se slažu – film je prerazvučen. Redatelj time daodatno želi dati na težini i ozbiljnosti, ali se jasno osjeti forsiranje.
    istina je da je i film na momente i bilno realan, stvaran. I šta? To svakako nije dovoljno da film bude odličan.
    Scena u kojoj se klinci igraju na rubu stijene, i već se bojiš da će (otrcano filmski) jedan od njih pasti. Umjesto toga – vide pijane napaljence kako se ševe. Dobra scena.
    Sve u svemu, Film je dvije klase ispod tri gore navedena – u kategoriji.
    Preporuka za pravi ruski film (donekle i slične teme): Ostrov.
    I ponavljam – pitam: Šta je novoga u filmu? Ima li neku originalnu, svježu poruku, išta?

  • jelena says:

    zato su ti ti divlje priče legle, jer su nove teme u pitanju? mandarine isto, ida da ne govorim, nika snimljeno

    uopšte ne ulazim u to valja li film, ali ne kapiram zašto je loš jer nema nečeg novog, a dobri su ovi koji se, gledamo iz tvog ugla, bave neobrađenim tamama kao što su ‘odneo mi pauk auto’, ‘rat je sranje’ i ‘izgleda da sam jevrejka’. to koliko je tema poznata i prisutna stvarno ne vidim kako određuje kvalitet filma, a recimo na neodgledano može se reći da je odabir dragocen jer je aktuelan

    o porukama filma se priča samo u sastavima osnovne škole

  • denis says:

    Hm… ne, ne i ne.
    Poruka filma je važna, ali (donekle se slažem) ne toliko koliko si ti to isčitala iz mog posta.
    Tri navedena filma su to što su imali za reći rekli na jedan elegantan, svjež ili zabavan način (i to je ono najbitnije. I poruke nijednog nikako nisu ovo što si navela.
    U Levijatanu naglašavam “poruku” filma samo iz razloga što je redatelj toliiiiiko želi naglasiti, pa predramatizira, razdužuje itd. Da bi dobili jedan solidno-prosječan film, koji se )po mom mišljenju) po ničemu ne ističe.

  • jelena says:

    nisam navela poruku nijednog filma jer me poruke filmova ne zanimaju, ne razmišljam na nivou ‘poruke filma’

    navela sam karikirano teme kojima se bave, kao odgovor na tvoju zamerku da je preokupacija levijatana već viđena. to sam uradila jer mislim da se sva četiri filma bave obrađivanim temama, i to mi, za razliku od tvog razmišljanja, ništa ne govori unapred, a ni unazad, o kvalitetu filma. nešto može biti čak skroz već viđeno, a da opet funkcioniše zbog pola jednog detalja, ili čega ggod drugog

    nisam isčitala ništa iz tvog posta što nije napisano, u krajnjoj liniji eksplicitno si se zapitao ‘šta je novoga, ima li svježe poruke’, možda i dva puta. na stranu što ima mnogo toga dragocenog i posebnog u ovom konkretnom slučaju. ili jednostavnije rečeno – želela sam konkretnije zamerke, i želela sam da kažem da je pitati za poruku filma vrlo netačno

  • Dora Eva says:

    Meni se Jelenin prikaz svidio. A film mi je odličan.

    Specifično rusku korupciju rastavlja na detalje, do levijatanovog kostura, simbol kojega se provlači kroz film.

    I Ida mi je odlična, prvenstveno zbog fotografije i odlične glume, no… Levijatan mi je draži, obrađuje suvremeniju temu. Lokalnu, no raširenu diljem svijeta.

Leave a Reply

Your email address will not be published.