Let (Flight)

Piše: Vanja

Let (Flight, 2012., 138 min.)

Režija: Robert Zemeckis

Scenarij: John Gatins

Glume: Denzel Washington, Bruce Greenwood, Tamara Tunie, Kelly Reilly

Ocjena: 8/10

 

Čula sam tisuću puta famoznu frazu „DUI“, ali nikada za „FUI“ (bez spoilera, to bi bilo pilotiranje pod utjecajem raznoraznih dizalica i spuštalica).

Dešavaju se meni često „proleti“, ostanu nepoznati filmovi, zaprepaštenost činjenicom tko je čemu redatelj, ma fulam što god stignem. Međutim, kao priličan fan Denzela Washingtona – ne propuštam apsolutno – srećom sam se ukrcala na Flight one sekunde kad se pojavio u dometu moga radara. Režiju potpisuje Zemeckis? Karta za prvi razred. Rezultat? Više no zadovoljavajući. Robert Zemeckis nije (ispravite me ako griješim) podugo snimio film u kojemu je obradio nešto potpuno svakidašnje (iako ni ovo srećom nije baš uobičajeno, no vjerujem, znate što želim reći). Uglavnom, uspio je postići krasnu ravnotežu između likova i radnje filma koji počinje kao pravi adrenalinski spektakl, a potom se bez osjetna reza razvija u kvalitetnu dramu koja nije traljava, već dapače, zanimljiva, napeta, ljudska. Hence the title …

Dakle, kapetan Whip Whitaker (Washington) se u valjda prvih 15 minuta, nakon tko zna koliko ne baš legalnih radnji, pojavljuje skockan u odori, ma savršen,  prepoznatljiva prpošnog hoda i garda. On je, uhm, da – pilot. Novi je film pa da prođemo bez spoilera, koliko se može: zapao ga je, kao i više od 100 članova posade, očito poluraspadnut i neodržavan zrakoplov, no koji pilot staroga kova (nekada vojni, jasno) uspijeva spustiti na način na koji ne možete zamisliti. Ako vas je Sullenberger iznenadio (iako spuštanje na Hudson nipošto nije bio film…), ovoga se nećete poželjeti sjetiti pri svom sljedećem letu. Naravno, po prisilnom spuštanju, padu i sličnome, svaki pilot mora proći kojekakva sigurnosna ispitivanja, no Whip bježi na očevu farmu, a iz bolnice ga svojim čarobnim koktelima podiže i krade dobar prijatelj Harling Mays (John Goodman). Opsesivno čišćenje kuće od raznoraznih vatrenih voda, sušenih biljčica i sličnih stvari nepriličnih jednome pilotu nabrijava Whipovu odlučnost, no nedugo nakon toga spoznajemo kako je ušminkani, samopouzdani i spretni pilot zapravo stoprocentni alkoholičar s klasičnim problem poricanja.

Već se naziru elementi fine drame. Nije Whip sam, u bolnici susreće ovisnicu o drogama Nicole (Kelly Reilly) po (valjda) načelu „sličnih koji se privlače“. No, visi nad glavom ispitivanje uzroka pada zrakoplova, iako je svima (putnicima, komisiji, firmi… gledatelju) jasno kako bi rijetko tko uspio takvo što. No neposredno po padu se završi u bolnici, a znamo što se u bolnici radi prvo – vadi se krv. U redu, kvalitetan odvjetnik Hugh (Don Cheadle) i sindikalni predstavnik i prijatelj Charlie (Bruce Greenwood) učinit će sve kako bi ga izvukli. Iako je spasio preko stotinu života, šestoro je smrtno stradalih, kopilot je teško povrijeđen. Netko odgovarati mora.

Whip se u više navrata hvata u koštac i isto toliko puta njegova ovisnost pobjeđuje. Njegovi česti letovi su uglavnom tek sve bolniji padovi.

Postoji dosta stvari u kojima je Flight jako dobar. Po meni, dopušta Denzelu (poslije odličnog Dana obuke te meni jako dobrog Američkog gangsteraiznimno i neobično neskromno mišljenje) prvu vrsnu performansu u već nekoliko godina. Lako se pretočio u Whipa, čovjeka opterećenog prošlošću, otuđenošću od obitelji. Kako rekoh negdje pri početku, upoznajemo ga smoždenog od vjerojatno interesantne noći s radnom kolegicom (i malo više od toga) Katerinom (Nadine Velasquez), koja prošetava svoju nagu pozadinu pred kamerom dok on ležerno šmrče lajnu kokaina. „Da ga malo digne“, no ispalo je prilično neočekivano bukvalno i suprotno. Njegovo šepurenje u pilotskoj odori, kapi i sunčanicama je maestralno i zabezeknuta shvaćam kako je to pilot koji će voziti putnike, upravljati zrakoplovom koji će nakon dvadesetak minuta potpuno odbiti suradnju. Proći će dugo prije no što se Whip, heroj ili ne, zamisli nad svojim gardom.

Druga primjetno atraktivna stvar je kako je Zemeckis samu nesreću riješio odista spektakularno, no ostavljam gledateljima da uživaju u nečemu što adrenalinom diže do stropa. Panika, urlici, hrabrost ili instinkt, odluke u sekundama, domišljatost. Whip je heroj, ali i heroji su podložni protokolima. Nije bitno što je stroj bio u rasulu. Bitno je što postoje i drugi ljudi koji znaju da je Whip bio „high“ u više značenja same riječi. Ako se vožnja u pijanom stanju, koja za rezultat ima smrtni slučaj, kažnjava zatvorom, što reći na pilotiranje putničkim zrakoplovom na kokainu? Whip na silu održava svoj nabrijani stav nenadmašnog letača, šepiri se dok kroz mu kroz napuklu caklinu vidno cure alkoholna isparenja. Koliko je svjestan cuganja kao problema, toliko često je obični čovjek/ovisnik koji poklekne i nađe u njemu jedino rješenje.

Ova odista realistična i prijemčiva, stručno vođena izvedba do samoga kraja draži gledatelja velikim upitnikom – hoće li herojev let, što je zapravo vrlo simbolično u odnosu na naziv filma, završiti padom, te kakva će biti moguća šteta, ako ne poradi na sebi.

Pretpostavljam kako bi manje iskusan (manje nadaren?) redatelj naglasak u potpunosti bacio na problem ovisnosti, no Zemeckis je ipak velik, provukavši kroz cijeli film intermezza s opijanjima, ispadima, iščekivanjem saslušanja koje odlučuje i sami kraj filma. Ili to odlučuje Whip? No za to ćete, vjerujem, sačekati kraj. Upravo je ravnoteža između napetosti, iščekivanja i ovisnosti uz dodatak par vrsnih i upečatljivih sporednih uloga (moram izdvojiti Johna Goodmana, odista  joker „zovi“) ono što čini film mnogo djelotvornijim u odnosu na gledateljeva očekivanja. Ili moja, recimo. Nema prenemaganja specijalnim efektima koji su ionako neophodni samo u početku, kako bi oslikali dramatičnost ne samo leta, nego i tijeka te ishoda filma. Uz priličnu količinu nekonvencionalnosti, mnoštva suprotstavljenih emocija koje variraju od ponosa i poleta do zgađenosti, preko scena bez ijedne izgovorene riječi, Flight je upravo ono što mi je trebalo kao savršen lijek između filmova koji su prepametni i unište me dubinom i ljepotom, te onih koji su toliko glupi da sam u iskušenju rasturiti ekran.

Hollywood? O, da. Ali u onom svom dobrom svjetlu.

7 komentara za “Let (Flight)

  • arwen says:

    film kao film i nije nesto super, svrstala bi ga u dobar hollywood-ski film s odličnim denzelom u ulozi kapetana. svakako pogledati. 😀

  • kleopatra_23 says:

    Film nije nista posebno, solidno odrađen,ali Denzel je to dosta dobro odglumio. Ali dovoljno dobro za treceg oscara-niposto.

  • swvi says:

    Meni je film solidan, no nažalost, film mi ima previše priglupih gluposti i rupa preko kojih ne mogu preći. S druge strane, Denzel opet savršen.

  • Sven Mikulec says:

    Meni film odličan. Ok, ajmo reći vrlo dobar. Denzel maestralan, scena pada (i ono lebdenje) – najbolje prikazano dosad.

  • Jelena pa još i Đurđić says:

    meni bi bio odličan da je u drugoj polovini bio još neki zaokret, ili blast from the past, neka trivia :D. ovako mi realno pada, ali denz je odličan

  • Carlito says:

    super recenzija. i da, denzel ubio boga. puno poveznica imaju ta dva zanimanja, pilot i glumac. i kao da je prenio na ulogu i neke fragmente svojih osobnih dilema i problema.
    toliko je bio uvjerljiv. po meni je to materijal za oskara.

Leave a Reply

Your email address will not be published.