Larry Crowne

Piše: Jelena Djurdjic

Larry Crowne (2011., 98 min.)

Redatelj: Tom Hanks

Glume: Tom Hanks, Julia Roberts, Gugu Mbatha-Raw

Ocjena: 5/10

 

Uopćavanje nikad  u diskusiji nije preporučljivo jer samo dajete drugoj strani argument protiv sebe, plus što djelujete ograničeno. Ali ajde, da probam – zar glumac koji se ostvario u potpunosti ozbiljnim ulogama (Forrest Gump, Philadelphia), priznat od zapravo svih, omiljen kod zapravo svih (Sleepless in Seattle), gostuje u redateljskim vodama da bi snimao besmislene, propagandno-prokapitalističke, provladine filmove? Tako će ispucati svoje kredite, ili još važnije – to je ono što njega ispunjava? Mislim, ne očekujem da postane Jarmusch, ali zaboga, zar je to zbilja stvar koju  on potpisuje u potpunosti? Iza toga će stajati u 2011-oj?

Hanks je taj Larry, tip koji bi trebao biti jedan sasvim običan Amerikanac, žrtva ekonomske krize (dobija otkaz), ali žrtva spremna da se dokvalificira. Nevjerojatno je kako se uvijek ispostavi da je taj obični građanin zapravo talentiran za šta sve ne, spreman učiti, mijenjati iz korijena i sebe i svoje navike… Čovjek se jednostavnozapita nije li ekonomska kriza zapravo nešto najbolje što mu se moglo desiti? Ne bi bilo potrebe toliko lamentirati nad ovim općim mjestima i glupostima koje vrijeđaju inteligenciju, da je pored te osnovne isprazne postavke snimljen film, film koji ima jednu jedinu točku gdje su stvari neizvjesne, ima jedan emotivan trenutak, jednu lijepu scenu, jedan lijep odnos, jednu lijepu rečenicu. Mislim da je Tom želio priču o čovjeku koji se snašao u teškim vremenima – ali ovaj njegov se smiješno lako snalazi, Hanks relativizira toliko ozbiljnih priča kojima nas bombardiraju u medijima svakodnevno, djeluje naivno i holivudski, ali u onom snobovskom smislu . Ako pak totalno odustanemo od ideje da je htio biti politički i društveno aktualan, onda tek dobivamo još neodređeniji film, komedijicu, ali bez ijedne superiorne komične scene, u kojoj glavni lik mijenja svoj život ne jer je on želio, nego jer su ga okolnosti primorale, pri tom upoznaje Taliu (Gugu Mbatha-Raw, to  je onaj sporedni lik koji svi trebamo baaaš voljeti), djevojku koja će mu postati najbolji prijatelj i životni i modni guru, i pri tome smuva profesoricu s faksa koja izgleda kao Julia Roberts. Vjerojatno je htio oboje. Nema nijedno.

Jedna od stvari na koju se ozbiljno računalo je šarm i kemija glavnih glumaca, i to je jedino za što se čovjek/gledatelj ovdje s vremena na vrijeme može uhvatiti (sasvim pristojna scena kada joj namješta GPS u kolima, mada i očajna scena prvog poljupca, Julia je vjerojatno imala klauzulu da poljubac ne smije biti snimljen). Hanks svojim prijašnjim ulogama daje Crownu gravitas, daje mu težinu s jedne i ležernost s druge strane, dvije stvari koje ne proizlaze ni iz scenarija, ni iz režije, čisto osobni doprinos. Julia Roberts šeta hodnikom u par dugih kadrova, znate ono kad biste joj pritrčali jer djeluje da će pasti svakog momenta, osmjehuje se, blista – ma Julia je ovdje kao u Ocean’s, ukras, ali onaj pravi, ne isprazan, dobra prijateljica Georgea i Toma, koja će ti učiniti, i koja nije kriva što ti nemaš scenarij (ne rekoh, Hanks potpisuje i scenario, uz pomoć još jedne svoje kolegice Nije Vardalos, da, da, My Big Fat Greek Wedding), a ni pretjerano osjećaja za režiranje. Samo, je li pravi prijatelj netko tko ti ne kaže da snimaš glup film?

Hanks kao redatelj – ostaje nejasno hoće li se time baviti i koliko ga to zanima. Ovo mu je drugi dugometražni film (prvi That Thing You Do,  još iz ’96.), ostalo su  TV serije, od kojih uvjerljivo najbolji utisak ostavlja izvrsna Band of Brothers. U Larryju Crowneu nema ničega što bi se moglo prepoznati kasnije kao njegov trade mark, nema takvih pretencioznosti, ali nema ni željene ležernosti. U nekim momentima kada želi i redateljski podcrtati karaktere svojih likova (Julijino izuvanje cipela) ostavlja utisak štrebera, čovjeka koji je gledao previše romantičnih komedija i pribjegava klasičnim forama koje taj žanr baštini, štreberski je to, nema duše. Sporedne likove je riješio kao karikature, bez imalo mašte – spomenuta super cool Talia, uvrnuti profesor, simpatični kolega, bla, bla.

Tom i Julia. Gledat će dosta nas ovo, ako ne sad u kinima, onda kasnije, tijekom praznika, iz fotelje, jer Tom i Julia, u najavi on vozi vespu, djeluje smotano, ona zanosno, gledat ćete, ne odmahujte glavom, iako znate da je ništa. Nećemo ga upamtiti, nećemo ga prepričavati, nećemo ga preporučivati, ali neće nam ni smetati i izmamit će par osmijeha.

Jedan komentar za “Larry Crowne

Leave a Reply

Your email address will not be published.