Kronike

Piše: Marin Mihalj

Kronike (Chronicle, 2012., 84 min.)

Redatelj: Josh Trank

Scenarij: Max Landis

Glume: Dane DeHaan, Alex Russell, Michael B. Jordan, Anna Wood

Ocjena: 7.5/10

 

Pisanje nekih recenzija izaziva mučninu. Gotov produkt je monstruozno naporan i dosadan, tako da nakon mučnine autora recenzije mučninu osjeća i nevin čitatelj. No, opustite se, ovo nije jedna od takvih recenzija. Ova je k’o šetnja kroz park; oslobađajuće opuštena. Otkuda krenuti? Vrijedi li spomenuti kako je mladi scenarist Max Landis potomak legendarnog John Landisa? Kako to mislite, ne znate tko je John Landis? Naravno da znate, on je redatelj barem tri kultna filma (Animal House, The Blues Brothers, An American Werewolf in London). Sad kad ste osvježili pamćenje, mogu započeti recenziju filma Chronicle sljedećim zaključkom: kakav otac, takav sin. Drugim riječima, spisateljski dar je prenesen s oca na sina, a pred nama je uzbudljiv autorski film koji se koristi elementima popularne i, katkad, previše korištene found-footage estetike.

A radi se o sljedećem: tri prijatelja – usamljeni osobenjak, njegov šeprtljavi rođak i najpopularniji srednjoškolac – pronalaze rupu u šumi. Vođeni slijepom mladenačkom znatiželjom, ulaze dublje u (zečju) rupu, na nepoznat teritorij, da bi tamo otkrili magičnu (ne)prirodnu pojavu koja im, s vremenom shvaćaju, daje izuzetne, superherojske moći. Odlično, zar ne? Ispočetka da, no, kako vrijeme odmiče, dolazimo do ispranog ali i prigodnog zaključka na koji smo nabasali gledajući bilo koji film o superherojima u proteklih desetak godina, a to je da s velikom moći dolazi i velika odgovornost. Tko će se uspjeti suzdržati od zloupotrebe moći, a tko ne, ostaje da vidimo.

Da pokušam napisati što je autor htio reći, nema potrebe. Jasno je. Ono o čemu mogu pisati je u kojim segmentima film doseže svoj vrhunac, gdje pada i kako se ipak, na samom kraju, izvlači iz ralja sveopće prosječnosti. Prvo ću spomenuti jednu od rijetkih mana filma, samo je problem što je ta mana okosnica radnje. Ovo nije morao biti film o tipu koji sve bilježi svojom kamerom. Ne samo to, autori nas nisu morali bosti prstom u oko pokušavajući ukazati na to kako su moderne generacije ovisne o tehnološkim pomagalima. Ili, ako nije snimljeno, nije se ni dogodilo. Ta ideja je negdje dobro a negdje loše dočarana, ali sveobuhvatno je već viđena i filmu ne daje nikakvu prednost nad konkurencijom.

Velika i neoprostiva greška, zaključili biste. Ono što je najveća mana filma, ujedno je i vrlina. Redatelj je dobio mogućnost da eksperimentira s kutevima snimanja pojedinih bitnih scena, a vješto odabran kut u bilo kojem filmu je, mišljenja sam, uvijek dobrodošao. Lebdeća kamera kojom je ovladao jedan od protagonista  reminiscentna je redateljskim postupcima Geralda Kargla u njegovoj brutalnoj studiji  zlog ljudskog karaktera, briljantnom uratku Angst. No, dok je protagonist Karglova djela urođeno bolesna osoba, Landisov kasniji negativac je samo klinac koji se ne zna nositi s novonastalom situacijom. Zato je Chronicle – na stranu sve krasno izvedene akcijske scene – ponajprije studija karaktera. Naime, a opet dolazimo do klišeja, daj čovjeku moć i vidjet ćeš kakva je osoba.

Hollywood godinama pokušava iznjedriti uistinu zanimljive i zabavne uratke, ali ključna je riječ, pogodili ste, pokušava. Konačan produkt, u devedeset pet od sto slučajeva, ispada forsirana komedija/triler/krimić/horor. To, s radošću tvrdim, nije slučaj s gorenavedenim uratkom Josh Tranka. Potencijalni vatromet neukusa uspješno je izbjegnut. Autori filma miješaju akciju, komediju i dramu, ali nijedan od sastojaka ne koriste na pogrešnim mjestima. Najbitnije je za film, iako nema dodirnih točaka s Dazed and Confused ili Clerks, to što priziva upravo takve filmove, tj. njihovu neodoljivu sposobnost da vas natjeraju da suosjećate s likovima na ekranu, da vam oni, na neki čudan način, postanu prijatelji. Zato, kad se film završi, vi želite još. I još. A, nadam se, nema. Jer je sve rečeno u ovih kratkih, ali nadasve slatkih osamdeset četiri minute izuzetno pamtljive zabave.

2 komentara za “Kronike

  • vanja says:

    meni se strašno dopao ovaj film.
    ima čak i poruku 😀 ali zbilja ima, uz 84 minute zbilja pamtljive zabave. no, marin to uvijek bolje sabere i popiše neg’ ja – probranim riječima i u kost. (čak i moj komentar prešiša granice potrebe, ukusa etc., ali to sam samo ja).

    no, da, mislim isto da ovakav filmić nije za svakoga. ono baš za svakoga. 😀 nekome možda bude išla na živce upravo stvar koju si, marine, naveo kao osnovnu (možda jedinu) manu, no i uz to je ispalo svježe i jako fino. ne da se svakome gledati trzavu kameru i film koji se čini dokumentarnim.

  • FILMOMAN says:

    predobar film ocijena:8.5/10

Leave a Reply

Your email address will not be published.