Krive su zvijezde (2014.)

Piše: Koraljka Suton

Temeljen na bestselleru Johna Greena, novi uradak redatelja Josha Boonea trenutni je razlog zašto većina posjetitelja kina izlazi iz dvorane bacajući prazne paketiće papirnatih maramica u smeće. Ono što bi se na prvu loptu moglo učiniti kao još jedan u nizu sladunjavih srcedrapajućih filmića (pogotovo onima koji, poput mene, nisu pročitali književni predložak pa ne znaju u što se upuštaju) zapravo je sve samo ne to.

Hazel Grace (Shailene Woodley) šesnaestogodišnjakinja je koja se od svoje trinaeste bori s rakom štitnjače koji joj je metastazirao na pluća i već je jednom bila sasvim blizu smrti. Svijetom hoda s bocom kisika i omiljenom joj knjigom ‘An Imperial Affliction’. Majci za ljubav krene na sastanke grupe ljudi oboljelih od raka i tamo se više-manje dosađuje te upražnjava svoj cinizam, dok ne upozna Augustusa Watersa (Ansel Elgort), bivšeg košarkaša koji je pobijedio rak kosti i sada svijetom hoda s prostetičkom nogom i cigaretom među zubima koju nikada ne zapali jer smatra da je poanta u tome da u ustima držiš stvar koja te može ubiti, ali nikada joj ne daš tu moć.

1

Razlog zbog kojeg je ovaj film toliko suštinski dirljiv, a da istovremeno uspješno izbjegava pretencioznost ili patetiku, jest taj što su likovi koje su mladi Woodley i Elgort fantastično oživjeli toliko beskrajno živopisni i zanimljivi, inteligentni i neiritantni. Riječ je o tinejdžerima kojima vjeruješ da su tinejdžeri, dok je istovremeno potpuno opravdana i vjerodostojna zrelost koju oboje posjeduju, a posljedica je nezahvalnih okolnosti koje su ih snašle. Riječ je o tinejdžerima koji su bili primorani puno prerano suočiti se ne samo s ogromnim količinama fizičke i emocionalne boli, već i s konceptom (vlastite) skore i neminovne smrti. To se itekako odražava na njihov doživljaj svijeta i vlastite funkcije unutar tog svijeta, na njihove karaktere i, u konačnici, na međusoban odnos. Pritom taj šarmantan, dubok i topao odnos koji je temelj cijele priče uspijeva ne biti ni dosadan ni zamoran, a baziran je na postepenom upoznavanju i međusobnom prepoznavanju dvaju ljudskih bića koja povezuje slična ”sudbina”, a naposljetku i puno više od toga.

I tu se negdje krije neopisiva ljepota ove priče – ostvaren je dobar balans između prenošenja zavidne količine tuge, težine i boli te prekrasnog, kreativnog humora kojeg su Zvijezde prepune. Humora koji, začudo, ne služi kao obrambeni mehanizam, već fungira kao jedan od načina nošenja sa statusom quo – depresiju, pesimizam i patnju likovi su već višestruko odradili; humor je ono što je preostalo, a takav pristup k tome ne samo da nije destruktivan, već je poticajan i ljekovit. Najveći uspjeh vidim pak u činjenici da se ne stječe dojam prodavanja jeftinog optimizma kojem je svrha bijeg od prihvaćanja stvarnosti i nošenja s boli, baš suprotno – likovi pozivaju na hrabro suočavanje s istom i upravo u tome leži njihova najveća snaga i ranije spomenuta zrelost kojom se veliki broj puno starijih ljudi ne bi mogao pohvaliti. Ili kao što to Hazelin omiljeni pisac puno jezgrovitije sročuje od mene: Pain demands to be felt.  I stoga gledatelj likove ni ne žali – jer oni ne žale sami sebe – ali zato beskrajno suosjeća s njima.

1ryan

Da se razumijemo, daleko od toga da klišeja i nepotrebnih trenutaka nema. Mogu ih doduše nabrojati na prste jedne ruke, ali prisutni jesu i taman te pogode u živac do te mjere da poželiš gađati ekran s nečime jer si Hollywood, eto, nije mogao pomoći, a taman je sve išlo tako dobro. Ipak, drage ću volje zažmiriti na jedno oko jer atmosfera koju film prenosi, likovi i odnosi s kojima nas upoznaje i priča koju priča toliko funkcioniraju na svim meni zamislivim razinama da mogu reći kako sam jako zahvalna na onoj finoj katarzi kojoj toliko stremim kada filmovima uvijek iznova pružam priliku da me uvuku i nešto mi pruže.

3 komentara za “Krive su zvijezde (2014.)

  • Matea Rebrović says:

    Hvala nebesima što je Koraljka pisala ovu recenziju :) Divan film, ako ne i najbolji u 1.polovici 2014. Nisam ni ja čitala knjigu, ali već imam hrpetinu preporuka.

  • Jučer pogledao i dok se slažem da je film dobar, nije ovoliko dobar. :)

    Shailene Woodley je super, njen partner u većini filma nešto manje, ne bi mu škodilo malo više ekspresije u glumi, čak i ako pokušava downplayat.

    Film možda ne prodaje jeftin optimizam kako Koraljka kaže, ali prekomjernost sladunjavih indie brojeva koji čini prate naš par u stopu meni narušava ideju da je ovo kao beskompromisni i istinit pogled na tragičnu ljubavnu priču.
    Priča premda se čini kao neuobičajena, odiše poznatošću, jer pogađa sve ključne punktove, što se karaktera i razvoja priče tiče. Istina, radi to sa šarmom, ali ne mijenja činjenicu da smo neke varijante ovih likova već vidjeli.

    Sve u svemu, jedan middle-of-the-road film koji se neće nikome zamjeriti, ali jednako tako, neće biti osobito pamtljiv.

  • Gjuro says:

    I meni je bio samo za jednokratnu upotrebu. Par dobrih morbidnih fora bolesnika na vlastiti račun, ostalo nit smrdi nit miriše. Možda je problem u Lauri Dern. Njena njuška pokvari mi i Lynchove filmove, kako onda ne bi ovaj?

Leave a Reply

Your email address will not be published.