Kolovoz u okrugu Osage (2013.)

Piše: Koraljka Suton

Film Johna Wellsa August: Osage County temeljen na istoimenoj predstavi iz 2007. godine jedan je od onih projekata koji oko sebe okuplja zavidnu glumačku ekipu itekako doraslu zadatku da na leđima iznese snažno napisanu i emocionalnih úloga prepunu priču o disfunkcionalnim pojedincima koji zajedno čine kaotično izbalansiranu cjelinu sklonu samorazaranju.

Violet Weston (Meryl Streep) žena je koja boluje od raka usta i fiksa se tabletama svih veličina, boja i oblika, dok je njen muž Beverly (Sam Shepard) pjesnik alkoholičar koji odluči uposliti spremačicu kako bi tandemu kojeg je dio barem malko olakšao životarenje. No Beverlyjev nagli i nenajavljeni nestanak nagna ostale članove obitelji Weston, predvođene kćerima Barbarom (Julia Roberts), Karen (Juliette Lewis) i Ivy (Julianne Nicholson) da, svaki iz svog (životnog) smjera, doputuje k Violet u Oklahomu, ni ne sluteći da ih to neočekivano obiteljsko okupljanje neće nakratko izbaciti iz tijeka vlastitih života, već da će iste samo dodatno uzburkati…

1

Ono što ovaj film čini istinski izvrsnim činjenica je da njegovu kralježnicu sačinjava fantastičan ansambl zaslužan za stvaranje guste i životne atmosfere kroz čiji je filter ispričana sočna priča neočekivanog razvojnog puta. Smjerovi u kojima se moglo otići bezbrojni su, a mi kao gledatelji nismo u startu ni svjesni svega što likovi nose sa sobom, kao ni toga na koji će način njihova prtljaga utjecati na ostatak obitelji. Upravo ih to čini jednako nepredvidivima kao što je i sam razvoj radnje.

Atmosferu filma opisala bih kao onaj trenutak histeričnog smijeha koji nastupi kao posljedica potpunog očaja, kada jedinu alternativu tom činu predstavlja jednako histerično plakanje. Beverlyjev nestanak poslužio je samo kao povod za okupljanje ljudi koji su time dobili jedinstvenu priliku međusobno interagirati i dati svojim frustracijama i tajnama priliku da izađu na vidjelo. Time su jedni drugima poslužili kao katalizatori, jer im je trebalo da se kroz vrijeđanje, predbacivanje i priznanja međusobno potaknu na promjenu, koja u ovom konkretnom slučaju podrazumijeva kolektivni i potpuni raspad sistema.

3

Svaki je član obitelji Weston pravi dragulj od karaktera i koliko god neka od uloga u usporedbi s ostalima naizgled malena bila, svi su oni u biti neizostavni kotačići nezaustavljivog mehanizma koji se konstantno okreće i odmotava. Naravno, sve to ne bi značilo ništa da ti ”sporedniji” glumci nisu od svojih likova napravili punokrvna ljudska bića koja žive i van te nekolicine scena u kojima se pojavljuju i zablistaju, konstantno održavajući kvalitetu cijelog ansambla na visokom nivou. Tako je, primjerice, Benedict Cumberbatch sjajno utjelovio pomalo začudnog i šeprtljavog ”Little Charles” Aikena, odraslog čovjeka kojeg razočarana majka Mattie Fae (Margo Martindale), Violetina sestra, tretira kao neinteligentnog i nesposobnog desetogodišnjaka, a ”mala miss Amerike” Abigail Breslin pogodila je u sridu s Jean, četrnaestogodišnjom buntovnom kćeri Barbare i Billa (Ewan McGregor), koja se s pubertetom i neskladnim odnosom roditelja nosi na sebi svojstven način.

No glavna pokretačka sila spomenutog mehanizma ipak je kraljica. Neponovljiva Meryl Streep opetovano si dozvoljava potpunu transformaciju, ovaj put rušeći sve pred sobom kao često histerična, o lijekovima ovisna, agresivno iskrena i krajnje nesretna Violet koja se s vlastitim demonima nosi na način da lopticu konstantno prebacuje u tuđi teren i time komplicira živote svima koji uđu u kontakt s njom. Izvedba vrijedna zlatnog kipića, koja je k tome prisilila i Juliju Roberts da dade svoj maksimum i vjerno dočara ogorčenu ženu koja pizdi na svoju majku, ne uviđajući da razlog leži u tome što je postala ista ona.

2

Ukratko, August: Osage County kvalitetna je drama s briljantnim podslojem čistog apsurda (toliko prisutnog u stvarnom životu), odlično promišljenim i napisanim dijalozima te glumcima koji su sa sobom donijeli čitavu povijest i svu težinu brojnih međuodnosa između svojih likova, stvarajući time bombastičnu atmosferu koja hipnotizira i nepovratno uvlači u sebe. Mislili ste da je vaša obitelj disfunkcionalna? Pogledajte ovaj film i odahnite.

8 komentara za “Kolovoz u okrugu Osage (2013.)

  • Marcus says:

    volim tvoje recenzije. elokventne su, perceptivne i veoma lične. pa ipak moram istaći da sam stekao drugačiji dojam o filmu.
    ono što meni upada u oči je manjak kontrole u režiji, posebno vidljivo oko glavnog lika. meryl streep je odlična, kao uvek, samo što je ovde odlična na svoju ruku. ona je preotela film, drugi moraju da je prate, a film na par mesta ispada iz tračnica. o tome sam pisao i na svom blogu.
    druga manifestacija manjka kontrole je, čini se, fundamentalna greška oko ritma filma, koji ostaje teatarski. predstava je izdeljena na činove i svaki čin se završava u nekom crescendu. u kazalištu nije problem kada je jednak nivo kulminacije na kraju svakog čina, ali na filmu to deluje nategnuto.
    film je dobar i zabavan, ali je daleko od savršenog.

  • Koraljka Suton says:

    Marcus, hvala ti na komplimentu. :)

    Slažem se s ovime što si napisao za ritam, samo što je meni baš to jako fino sjelo. A režiju samu po sebi nisam doživjela kao da se omakla kontroli (iako mislim da razumijem na što ciljaš), moj je dojam bio da je “nenametljiva”, odnosno da je tu u službi priče i likova (kako bi njih pratila), a ne obrnuto.

    Baš zanimljiva zapažanja, sviđa mi se kako razmišljaš.

  • Marcus says:

    da se meryl streep držala originala, odnosno da nije promenila suštinu glavnog lika, onda bi režija prošla kao nevidljiva. ali režija je diktatorsko zanimanje, redatelj mora lupiti šakom kada je to potrebno i makar da nekakve instrukcije. ovako su komotno mogli i da ga otpuste i potpišu meryl streep.
    pogledaj samo tuču, tu film najviše ispada. vrteo sam scenu tri puta da bih shvatio čemu to služi, i šta se dešava, osim što tako piše u scenariju. da li je to melodramatski pathos uz zdravu južnjačku agresiju? da li je to parodija? ili možda komad crnog humora?

  • DS says:

    Slice of life + motiv Festena. Nula od humora koji se propagirao, vuče mi na neuspjeli podvig britanizacije. Epix cinematography. Robertsica i Iron Lady super. Cumberbatch čisti exploit.

  • Vanja says:

    Sjajno kao i inače, Koraljka, uhvatila si svu tu pomahnitalost i (skoro) genetiku, tako jednostavno ispoljenu u onoj sceni gdje Julia komentira koje su budale došle u tu vukojebinu i zabile zastavu, a u biti im je to svima u krvi, mahnitost, pijesak, pravi Oklahoma blues.

    Uopće ne znam koga bih u filmu “izostavila” kad bih morala napisati da nije odradio svoj dio/djelić 😀

    Meryl je nenadmašna, držala se ona scenarija ili ne, a rado kažem kako je ovo daleko najjača Julijina uloga. Po mom neskromnom mišljenju.

  • Hobit mi je pojeo doručak says:

    Lijepo napisana recenzija, ali moram priznati da se meni film nikako nije svidio. Uopće nisam mogao shvatiti radi li se tu o teškoj sumornoj drami ili ne baš zabavnoj komediji. Naravno, ponekad je sasvim normalno da film bude teže smjestiti u žanr, ali čini mi se da to nije bila namjera ovoga filma, već kao da ni sam redatelj i ostala ekipa nisu znali u kojem smjeru krenuti. Osim toga, kraj je i više nego nespektakularan, ništa se nije razriješilo, svi su se samo razišli. Opet, sasvim legitimno za priču, ali to je samo još više doprinijelo dojmu da film pati od nesigurnosti i nedorađenosti.
    Gluma je svakako vrhunac filma, Streep je u svom elementu, a i ostali sjajno oživljavaju svoje likove. Ona scena za stolom je fantastična. Ali to je otprilike jedino što me se dojmilo.
    Čini mi se da je ovaj film u neku ruku možda trebao predstavljati satiru apsurda, ali zbog pretjerano dramatične i patetične priče predstavljene nespretnom režijom, sam je film ispao apsurdan.

  • Sven Mikulec says:

    Meni je film odličan. Dobro, možda ne odličan, ali barem vrlo dobar. Jab’ mu dao osmicu.

    Lijepo napisano.

  • shiboleth says:

    ma ne, ok je film. Nije sve genijalno ali i dalje je itekako dobro. Posebno mi se svidjela, naspram ‘kraljice’, Julia the Roberts. Kraj filma zasluženo pripada njoj i prvi put od kad je gledam na ekranu svidjela mi se… To je bilo dobro. A drugi trenutak je kad ta ista Julia ‘otkrije’ sestrama riječ ‘cooch’ i shvati da se odnosi i na njezinu majku. Predobro…

Leave a Reply

Your email address will not be published.