Kill the Irishman

Piše: Danijel Špelić

Kill the Irishman (2011.)

Redatelj: Jonathan Hensleigh

Glume:
Ray Stevenson, Christopher Walken, Vincent D’Onofrio, Val Kilmer, Paul Sorvino

 

Raditi filmove na osnovu života stvarnih osoba zna biti kompliciran posao; treba ostati neutralan jer zauzimanje za jednu stranu obično poništi dojam objektivnosti kojem se teži. Problem koji je itekako uočljiv u filmu o životu mafijaša Daniela “Dannya” J. Patricka Greenea, no favoriziranje njegove strane ovdje ne predstavlja najveći problem koliko tek jedan dio gomile sličnih problema. Također, u obzir treba uzeti i senzibilitet gledatelja, sklonost filmovima koji govore o mafiji kao takvoj te stvarnim osobama o kojima, budimo iskreni, znamo jako malo.

Danny Greene sam po sebi predstavlja zanimljivu osobu, ako je vjerovati njegovu životopisu, no jednako tako se radi i o osobi koja je dobila film temeljen na slikama ili zanimljivim situacijama u kojima se našao, nikako želji da se javnost informira o njemu kao osobi. Njegov život počinjemo pratiti od vremena kad postaje upravnik dokova za istovar brodova, gdje ulazi u mutne poslove s velikom većinom kriminalne scene grada Clevelanda šezdesetih godina prošlog stoljeća. Uspon na hijerarhiji traje toliko dugo dok ne bude okrivljen za iznudu i reket, što ga ostavlja bez posla, ali dovodi na FBI listu doušnika. Greene nakon toga svoje mjesto pod suncem pronalazi radeći za razne mafijaške šefove kao utjerivač dugova, snagator i čovjek za rizične poslove, polako gradeći vlastiti ugled koji će u konačnici dovesti do toga da se odijeli od njih, započinjući vlastitu karijeru. Sukobljeni s talijanskom stranom mafije, Greene i njegovi prijatelji započet će razdoblje terora u sedamdesetim godinama prošlog stoljeća, aktivirajući četrdesetak bombi duž grada. Kada mu partner, mafijaš John Nardi, pogine od auto-bombe, Greene će ostati sam u sukobu, pa iako će ponuditi primirje Talijanima, sve će završiti njegovom smrću od druge auto-bombe.

Film Greenea prikazuje kao jednu vrstu Robina Hooda irske zajednice, tvrdog tipa koji je javno provocirao sve oko sebe i praktički tražio vraga, ali je ujedno pomogao svojim sunarodnjacima. Glavni temelj filma jest serija pokušaja atentata koje je Greene preživio tijekom rata s talijanskom mafijom, radi čega se dobiva jedna površna slika osobe koja je ključna za pad nekih od najvažnijih šefova kriminalne organizacije koja je radila u Clevelandu. Preciznije rečeno, gledatelj o mafiji, poslovanjima, pa čak i poslovima samog Dannyja Greenea ne doznaje ništa, jedva nekoliko nevažnih detalja koji ne mogu ni približno pojasniti zašto je došlo do takvog vala nasilja. Film se fokusira na niz situacija koje su od njega napravile takoreći legendu: pokušaji atentata, sukobljavanje s članovima talijanske mafije, sukobi s motorističkom bandom, otvoreno pokazujući simpatije naspram njegovih djela. Danny Greene kao osoba nam ostaje misterija jer film propušta raditi i na karakterizaciji likova te nam nakon nekog vremena jednostavno postaje svejedno tko će poginuti sljedeći jer funkcije većine likova ostaju nepojašnjene ili bolno nedorađene. U tom procesu najviše pati odnos Shandora Birnsa (kojeg glumi Christopher Walken) i Greenea pošto su njih dvojica bili prijatelji i poslovni partneri koji su se kasnije okrenuli jedan na drugog, a taj sukob je, po naznakama koje pruža film, i početak irsko-talijanskog rata u Clevelandu.

No, usprkos cijeloj svojoj nerazrađenosti, Kill the Irishman nije toliko loš film, što me dovodi do onog glavnog: volite li takve filmove, ovo će vam biti bolje od prosjeka. Glavni su glumci dobro odradili svoj posao, posebice Ray Stevenson kao Greene. Zahvaljujući karizmatičnosti koju ima, Stevenson se bez muke nosi s egom kakav je Greene morao imati tokom života. Sirov oko rubova, okrutan ako scena to traži, njegov izbor za glavnog tumača može se nazvati i punim pogotkom. Christopher Walken također je standardno dobar, no njegova minutaža ne dozvoljava i nešto pamtljiviju izvedbu, kao ni ona Vincenta D’Onofria, ali obojica su iskoristili ono što im se pružilo. Zanimljivosti iz Greeneova života (jer ipak je film o njima, a ne o samom Greeneu) režirane su s određenom dozom autorstva, kao i autentičnosti (vremensko razdoblje barem djeluje kao 70-e) i sve to ima prolaznu ocjenu kao uradak koji se potrudio sličiti na nešto. Ako ste raspoloženi da doznate ponešto iz nekog drugog, prošlog vremena, zabavit će vas. Ako niste, onda će vam ispasti nerazrađen i nedorečen, možda čak i dosadan; ni blizu one kategorije u koju se obično smještaju naslovi kao Casino ili Goodfellas. Potpuni promašaj ipak nije, ali moglo je i bolje.

20 komentara za “Kill the Irishman

  • Maxima says:

    Desetka za “bolji od prosjeka”? Uh 😀

    Ponestaje mi energije za masu tih novijih filmova u kojima je isto tako masa nerazrađenih stvari.

    Svejedno, vjerojatno pogledam zbog recenzije – često ispadne da se složim :)

    Jako fino, naime, rasuta kakva jesam, ne znam ovako sažeto pisati pa mi je uvijek gušt čitati slovca onih koji to umiju 😉 – jače djeluje 😀

  • Danijel says:

    Thank you, thank you very much :-) Što se tiče sažetog pisanja, tu treba prakse (i cijeli niz prepravljanja da to na nešto sliči) ali ja volim čitati i “rasute” tekstove (:-)) jer se bojim da ponekad i sažmem previše. Svakako pogledaj film, neće biti izgubljeno vrijeme, ja samo volim naglasiti sve, što valja i ne valja (jerbo mi ovo prvi tekst baš o nekom filmu pojedinačno) pa da budem temeljit.

    Što se tiče ocjene, neznam kako drugi, ali ja obično ocjenim nečiji tekst, ne sami naslov. Možda je nekome ovo dobro napisano :-)

  • Marin says:

    Kako je to čudno, jebagaled, a ja se uvijek sjebem kako su u sviju dugi tekstovi, a ja jedva karticu teksta skrpam. 😀

    Odlično, Deckarde, večeras se gleda film.

    Usput, ako netko zna za kvalitetan rip Source Codea? 😀

  • Maxima says:

    A svatko svoj pečat 😀 i ja led isto tako a ne mogu stući na karticu da ga svežeš za kaktus 😀

    Meni isto drago kad pročitam istaknute good/bad stvari, to mi je pravo, no naravno, u tome sam nestručna totalno. Dobro sad, ali volim popljuvat’ moram priznati

    Nove snage ojačavaju FAK – yea!

    BTW, Marine, ja sam gledala vrlo dobar TS, za rip se ne usudim skidat’ 463 fajlova koji su vjerojatno još uvijek fake 😀 (a i nema nešto osobito vizualnih efekata a da bi ti upropastili film, vjeruj mi – I sand corrected, nema ih koliko sam ja očekivala) 😀

  • Maxima says:

    @Danijel:

    Ja obavezno ocjenjujem tekst, jer to je ono što me ponuka na “da” ili “ne”, već sam pokupila masu stvari koje nisam gledala i bome – s malo stvari o kojima je “The Band” pisao se ne slažem 😀 O filmu se ionako izjasnim tu 😉

    Yes i kod mene se skida 😀

  • Deckard says:

    Što se tiče ovih dobrih i loše istaknutih stvari, neka to nikoga ne zamara, samo neka se napiše što se nekome ne sviđa (kod mene to ide malo drugačije jer radim i na romanima, pa na film gledam drugačije) jer čak i oni profesionalni kritičari znaju fulati s time. :-)

    @Maxima – i ja isto tako ocjenjujem tekst, a ne sami film (to se stvarnu ovako mogu reći dojmovi).

  • Maxima says:

    ola, ja tek sad upalila koji si ti 😀 e poguraj… 😉

  • Deckard says:

    No, krasno. Tek si sad skužila koji sam? :-)

  • Gjuro says:

    Mislim da bi trebalo razjasniti što se točno ocjenjuje na vrhu. Moj je dojam da većina posjetitelja (a tu ubrajam i sebe) ocjenjuje film, a ne tekst (to bi mi bilo nekako previše školski). Na kraju krajeva, piše ‘ocjena gledatelja’, ne ‘čitatelja’. To je najočitije kod pljuvačkih recenzija loših filmova (Pomrčina, Airbender…) koje su u pravilu vrlo zabavne i odlično napisane, a ocjena, naravno, bude mizerna jer prati mišljenje o filmu.

    Možda bi trebalo uvesti dvije rubrike za ocjenu, jednu za film, drugu za tekst.

  • Gjuro says:

    Ustvari, laprdam. Recenzije ne trebaju brojčanu ocjenu. Komentari su najbolji feedback.

  • Sven Mikulec says:

    Mislim da svi ocjenjuju film, osim, naravno, kod FAKtografija, gdje se ocjena može jedino odnositi na sami tekst.

    Ne znam koliko bi ovo s dvostrukom rubrikom za ocjenjivanje bilo izvedivo, ali, kao što si rekao, po komentarima se da iščitati što tko misli o tekstu.

  • bakero says:

    Strašno dobar film….

  • Komentator100 says:

    Koliko je meni poznato film je umjetnost, takozvana sedma umjetnost. Kill the irishman nije dokumentarac, ni isječak iz tv kalendara. U žanru mafijaških filmova ovo je filmčina!
    U kojem to mafijaškom filmu nema glorifikacije glavnih likova? Michael Corleone kao Kum? Robert de Niro kao Kum? Pa Kum-ovi su poludebilni filmovi u usporedbi sa ovim filmom. Film ima jednu glavnu temu, a to je čovjek s petljom u surovoj stvarnosti koja ga okružuje te prikazuje od kakvo materijala trebaš bit satkan ako želiš sudjelovat u igri! Kakav odnos trebaju imat dva mafijaša međusobno? Prilično je izvjesno da ne okreću jedan drugome leđa! Ovo je film na tragu Gibsonovog Paybacka u kojem glavni lik za pišljivih 70 000 dolara pobije najjače mafijaše u gradu. Film o mudima, a ne film o trulom mafijaškom svijetu. I još nešto, bit filma je da bude gledljiv i interesantan, takvi su meni filmovi u kojima nema patetike. A ovdje je nema , a to što kritičar nemože podnest da postoje ljudi koji fakat imaju muda to je njegov problem. Danny je sirov, danny je siroče, i danniju se sviđa lova. Svatko ima priliku razbit nekome nos no za to treba imat jebačka muda. O tome govori film. Bez Scorsesijevih pizdarija o časti obitelji i ostalim mafijaškim glupostima kojima nas uči većina talijanskih filmova!!
    Film je odličan!

  • creed says:

    Odličan, odličan film! Preporuka do krova!

  • Jelena Djurdjic says:

    Uvek NARAVNO ocenjujem film a ne tekst, mada sam skapirala odavno da pojedini rade drugačiji, ne kapiram zašto, koga zanima ocena teksta?

    a ovaj film nisam gledala, nakon ovoliko preporuka čini se kao neminovnost da se susretnemo

  • Sven Mikulec says:

    Mene pak nerviraju padobranci koji (vjerojatno jedna osoba) daju ocjenu jedan svemu i svačemu, uglavnom filmovima koji zaslužuju bolje. I onda se potegne pitanje zašto su ocjene naših čitatelja tako niske. :S

  • Jelena Djurdjic says:

    zato što mi od filmova očekujemo tako mnogo 😀

    sve ocene i na imdb-u (nema veće prosečne od 9.1) i rottenu su nešto niže zbog tih khm, posebnih slučajeva, tako da opušteno šefe 😀

  • maxima says:

    Irishmana sam skinula poslije recenzije ali mi još nije došao na red, da… kad smo kod ocjena, ja ocjenjujem film, ali rado bih i tekst, nekad, tj. pa… uvijek… ljudi dobro pišu, što je je, ali to ionako spomenem onako usput 😀

    Bolje da ocjena ima, kakvih, takvih, nego da ih nema 😀 Imam dojam da smo više “gledani” nego čitani 😀

    (dobila sam kulju iz zbrajanja, upravo…)

  • maxima says:

    i još zaboravim da sam se već “očitovala” o ocjenjivanju tekstova u “diskusijama”… zrela sam za formatiranje.

  • Jelena Djurdjic says:

    Neubedljiv film. Najzanimljivije reference su one koje se naslućuje ili proizilaze iz rečenica izgovorenih iz off-a. Na momente čak i dosadan, uz brdo opštih mesta koja su apsolutni teret. Irishmana je trebalo temeljnije raditi ne bi li ga razumeli i onda iz totalnog razumevanja i prihvatanja izvukli ono što je njegova esencija i posebnost. Ovako baš se nema šta videti, ali baš

Leave a Reply

Your email address will not be published.