Kick-Ass

Piše: Sven Mikulec

Kick-Ass (2010)

Režija: Matthew Vaughn

Glume: Aaron Johnson, Christopher Mintz-Plasse, Chloe Moretz, Nicolas Cage, Mark Strong

Ocjena: 8 /10

Kao što i Todd (Evan Peters) u jednom trenutku tijekom filma zaključi – zaljubio sam se. Ne u sami film (iako se morate diviti filmu u kojem se čak i Nicolas Cage čini kul), čak ni u lijepu Lyndsy Fonsecu, nego u malu Chloe Moretz, trinaestogodišnjakinju koja je, nakon više nego zadovoljavajućih dva sata, ispala najugodnije iznenađenje večeri. Iako je protuzakonito još nekoliko godina, mala, moje ass možeš kickat anytime.

Sasvim običan srednjoškolac Dave, koji se ne ističe apsolutno ni po čemu osim po nevjerojatnom talentu za neisticanje, odlučuje da mu je dosta da drugi gaze po njemu i ponašaju se kao da su svemogući. Vrijeme pasivnog izbjegavanja sukoba i životarenja na dnu društvene hijerarhije odjednom je iza njega – Dave postaje Kick Ass, tajanstveni superjunak koji se bori protiv tame mračnih ulica New Yorka, iako je, u ronilačkom odjelu, s kričavim cipelama i  komičnim gadgetima, ustvari nepoznato koji ga od tih pojmova manje opisuje – super ili junak. Uvalivši se lakoumno u svijet kriminala, gdje se noževi i pištolji potežu brže nego što on može izgovoriti ‘moj kostim je malo gej’, Dave shvaća da se upustio u avanturu koja bi ga vrlo lako mogla koštati glave. Na sreću, uspostavlja se da nije jedini avanturist s Josipovićevim osjećajem za pravdu na ulicama velegrada – Big Daddy (Cage) i njegova mala Hit Girl (spomenuta Moretz) u tom nezahvalnom poslu su već duže vrijeme i pokazuju mu da u borbi protiv zla ovog kalibra (uvijek dobar Mark Strong) nije dovoljno obući smiješan kostim i mahati pendrecima bez mile veze.

Očekujući nešto između Superbada (buddy atmosfera, nekoliko djevojaka, srednjoškolska želja za dokazivanjem) i Spider-Mana (likove je nacrtao isti čovjek, John Romita, Jr.), iznenadio sam se kad sam dobio manje praznog hoda nego u ovom prvom i brutalniju akciju nego u drugom, uz dosta smijeha prvenstveno zahvaljujući vrlo specifičnom odnosu Cagea i Moretzice, uvijek zabavnim prikazivanjem geekovske svakodnevice društveno neprilagođenih tinejdžera te prikazima sirove brutalnosti, kada ste toliko iznenađeni nasiljem da vam se jednostavno omakne jedan nesvjesni ‘u, jebote’, ili, u slučaju simpatične cure koja je sjedila do mene, čak i skok u zrak uz ispuštanje nedefiniranih visokih zvukova. Redatelj Matthew Vaughn, koji od relevantnijih naslova potpisuje još samo Stardust, radio je na ovom projektu i kao scenarist, pa ga se može smatrati ‘krivim’ za dinamičnu režiju, duhovite dijaloge i, za adaptaciju jednog stripa, iznenađujuće visoku razinu realnosti, koja se očituje već u prvoj neuspješnoj intervenciji našeg ‘super’junaka, kad u isti čas ostaje bez odjeće, slezene i – ništa manje važno – iluzije da će svojim moćnim šakama istrijebiti kriminal iz grada.

Kao što sam ranije spomenuo, Nicolas Cage je nekim čudom u Kick Assu ostvario ulogu u kojoj uopće ne iritira, što je, nakon The Weathermana ili The Wicker Mana, jedno veliko priznanje Vaughnovom umijeću. Ili je to zato što je dobar dio vremena na ekranu bio zamaskiran? Nadalje, njegova me ranije opjevana kći oborila s nogu svojim bahatim stavom, britkim jezikom i umijećem baratanja hladnim oružjem na kojem bi joj pozavidjeli i neprikosnoveni majstori poput Seagala ili Carradinea. U svakom slučaju, Chloe Moretz je ime na koje ću pripaziti ubuduće. Neobičnu ulogu odigrao je omiljeni mi McLovin, Christopher Mintz-Plasse. Za razliku od Superbada ili Role Modelsa, ovdje mu je uloga mnogo manje simpatična jer glumi odanog sina glavnog mafijaškog bossa. Međutim, bio on nespretni štrkljavi štreber kojeg svi izbjegavaju ili emo maskirani junak za kojeg biste dali ruku u vatru da studira na Filozofskom, on će ipak uvijek biti samo McLovin, havajski donor organa, pa ga ni u jednom trenutku nisam mogao doživjeti išta ozbiljnije, što i prijetnji kojom završava Kick Ass daje prilično komičan štih. Ako svima navedenima dodamo i simpatičnog Clarka Dukea te Aarona Johnsona, centralnog lika kojeg sam se, indikativno, sjetio posljednjeg, dobijemo zaista dobru glumačku ekipu koja je velikim dijelom i zaslužna za uspjeh koji Vaughnov film luči po svijetu. Heh, luči… uvijek me nasmije.

Za svaku pohvalu je i činjenica da barem ovaj put dobrodušni, simpatični pomagač drukčije boje kože doživi kraj filma, za razliku od brojnih naslova gdje su takvi likovi uvedeni samo da bi svojom smrću kasnije izazvali suosjećanje kod publike.

Ako ste osjetljivi na nasilje poput cure iz sjedala do, ili očekujete da ćete uživati u non-stop akciji, razmislite dobro je li ovo film za vas. Iako bi Kick Assov kostim i njegova zanimljiva reakcija kada se prvi put susreo s Fonsecinim poprsjem to mogla sugerirati, ovo nije film za djecu i među unakaženim leševima i lokvama krvi nazire se jasna poruka da ružan svijet oko sebe ne možemo promijeniti svojim strahom i pasivnošću, već isključivo rizikom i akcijom. Ako treba – i po cijenu slezene.

IZ DRUGOG KUTA

5 komentara za “Kick-Ass

  • Gretchen says:

    Osobno mi je JAKO smetalo što su dijete pretvorili (tj. što ju je tatica pretvorio) u proračunatog masovnog ubojicu i što film tu činjenicu, zapravo, glorificira i prikazuje kao nešto strašno kul…but that’s just me.

    Ali other than that, film je čist’ ok.

  • Kocka says:

    je li dovoljno da kažem da mi je film čista desetka? :)
    slažem se sa ovime što Gretchen kaže ali kad zažmirim na oko osjećajnosti obožavam ovu rasturačinu!

  • Dijana Erakovic says:

    Film mi je odlican, pogotovo ideja da ljudi, naoko vise nego obicni, idu rijesavati nepravde u svijetu (bar u neposrednoj okolici) i one osobne u kostimu stipovskog junaka. Tata i kcer su izvjezbani za razne izravne borbe skoro do savrsenstva, i mogao bi ih zamijeniti s pravim stripovskim junacima, sa svim njihovim mocima. Ali klinac je legenda, ko Westie (mali pas s lavljim srcem)! :-) Luda mi je scena kad on pred kraj filma dolazi s letjelicom koju su ovi skupo platili, a film nam ne otkriva o cemu se radi do tog trenutka. Od mene isto 8, mozda 8,5. Zamjeram sto nasi junaci prolaze kroz akcije koje bi u stvarnosti jedino mogli prezivjeti kao stripovski junaci. Ideja je mogla biti realnije realizirana.

  • Vanja says:

    Bit ću jedino čudovište, pa ću reći da mi je krivo što sam to pogledala. Ne, neću reći da film ne valja, jer valja. A mene je subjektivno izvrijeđao krađom scena, glazbe i sličnoga (do savršenstva, ne zna ni to svatko). Bez daljnjeg, to pogledati treba, ali valjda sam ja previše ovisna o starim stripovskim super-herojima… :) nej’te se jediti na mene

  • thora says:

    evo sven, sad ima 18 godina 😀 #vrijemeleti

Leave a Reply

Your email address will not be published.