Kick-Ass 2 (2013.)

Piše: Decadent Sympozium

Vaughnov Kick-Ass (2010) spada u vrhove filmskih ostvarenja prema raznovrsnim kriterijima – kao superhero film, kao komedija, kao satira, kao dekonstrukcija žanra, prema režiji, prema OST-u, prema originalnosti, prema kvaliteti adaptacije – vi odaberite, on je dobar. Klasik doba zabave, uz Scott Pilgrim vs. The World (2010) i Big Bang Theory (2007-) vrhovni geekfest i neusporedivo kvalitetniji film no većina oskarovaca posljednje dekade. Nastavak, razumljivo je, teško može postići istu razinu. Naročito kada dođe do rotacija u kreativnoj postavi iza kamere. Nakon foršpana koji su pretendirali pokazati masu štosova i ogroman dio radnje, od nastavka bi se trebao tražiti barem minimum očuvanja digniteta prvog dijela. U Kick-Ass 2, međutim, ima se štošta za razmotriti!

Osnovna stvar za primijetiti je djelomično vraćanje settinga na početak, što je rijetko kada dobar  indikator, naročito za film koji traje ispod dva sata. Red Mist/Chris D’Amico/Motherfucker (ChristopherMintz-Plasse) završava izvorni film s novim odijelom i osvetom na usnama, ali je ovdje namjera obrisana, kao i događaji koji su se dogodili. Objašnjeni pod izlikom „požara“, kontrolu nad već punoljetnim Chrisom preuzima njegova majka promijenjene karakterizacije i punih 20 sekundi snimke. Prebačen je na Long Island, dane su mu nove rodbinske veze i općenito je pred njega ponovno postavljena barijera roditelja. Dok u izvorniku to ima savršenog smisla, ovdje Chris već na početku mora riješiti majku, što jest smiješno ali nije naročito dobro izvedeno, nakon čega počinje ponovna izgradnja njegova već odavna jasno definiranog lika. Istovremeno, iako priča objašnjava povećanje superheroja na ulicama, Kick-Ass/Dave Lizewski (Aaron Taylor Johnson) i Hit Girl/Mindy Macready (Chloë Grace Moretz) su kao pritajeni – ali nisu – ali jesu. Vrijeme od 3-4 godine između dva filma relativno je zanemareno i već su ovim podešenjem proizašla dva veća problema filma o kojima bih radije prije nego kasnije.

ka1

Prvi film ima jednostavnu, ali zanimljivo zapletenu radnju. Tenzijom uvodi likove ispremiješanih iskustava koje postepeno gradi i sve ih ostavlja u njima samima nejasnoj situaciji do pred sam kraj, na neki način posuđujući najbolje elemente prosječnog trilera. U nastavku toga nema. U nastavku se Kick-Ass na ulice vraća jer mu je dosadno u životu, a Motherfucker slaže nesmisleni plan osvete, pa se slučajno radnja prelije u klasično vraćanje superheroja iz mirovine.

Chrisov resetirani karakter tjera autora da ga cijeli film razvija do superzločinca iako je prošli film već to savršeno utvrdio. S obzirom na masu uvedenih likova, tema i kratkoće filma, radi se o ispraznom procesu u kojem sve zajedno ima vrlo malo smisla. Možda bismo funkciju prezentacije Motherfuckera mogli pretpostaviti kao ismijavanje supervillain arhetipova i klišeja (na što se on sam čak referira tokom filma), ali čak i uz to, čitava je konstrukcija i logika antagonističke strane bez razumljivog oslonca, a tako i završava. Kao što je i trailer pokazao, suština filma je posljednji obračun hrpetine likova, što zapravo film svom silom gura – nabrzaka sklepa Motherfuckera, pa ga nabrzaka pretvori u superzločinca, pa mu nabrzaka sklepa ekipu, plan i egzekuciju, ali da bi sukob na kraju završio brže-bolje.

Nadalje, dok se Hit Girl sa sobom bori između obične školarke ili superheroine, za Kick-Assa to nikada nije stvar nejasnog identiteta (dosadno mu je jer je njegov smisao biti heroj), nego naprosto ne zna što bi sa sobom. Njih dvoje tako je scenarijem uvučeno u razvlačenje njihovih životnih uloga, što bi bilo sasvim u redu da narativno odvije jednom i preklopi dva lika. Ali isti se problem ponavlja više puta i jedno i drugo postaje i prestaje biti herojem, obećava i krši obećanja različitim osobama i jedno drugome i više se puta licem u lice susreću i jedno drugom govore kako je to biti superheroj. Sjetite se, u prvom filmu postoji samo jedna takva izrazito moralizirajuća scena pred završni obračun, dok je Kick-Assovo odustajanje presječeno otimačinom. Ovdje postoji ponavljajući niz istih scena koje se odvijaju neovisno od ubrzanja tempa i rasta tenzija, što u konačnici stvara osjećaj viška moraliziranja, a manjka zabave. Prema tome, s Motherfuckerove strane događa se premalo toga, s Kick-Assove strane previše, a susret dvije struje se čini više nabačenim, nego li temeljito provedenim.

Film Title: Kick-Ass 2

Unatoč navedena dva velika narativna nedostatka, Kick-Ass 2 prilično je opak.  Vaughn se našao na poziciji producenta i definitivno usmjeravao film koji reproducira stil, montažu i dinamiku prvog dijela, pa tako uvijek iznova u mnoštvu scena uspijevaju prenijeti izrazito komičan, dramatičan ili poetičan utisak. Štoviše, ti mali svjetovi mnoštva pojedinih scena višestruko su kvalitetniji sami za sebe, nego kada se gledaju u totalu priče, odnosno presjeku filma. Kada su u pitanju komične scene, Kick-Ass 2 vjerno se oslanja na kreativnu ludoriju, provokaciju i over-the-top šlagiranje publike, pa je u tom smislu sasvim perverzno i brutalno dostojan prvom naslovu. Hvale su vrijedne i neke dramatične scene, čija je egzekucija kvalitetnija nego u recentnijim trilerima ili akcijskim naslovima, možda i zbog generalnog komedijaškog tona, dok je stilska igrarija pokretima, bojama i kamerom detalj više uz izvrsnu upotrebu filmske glazbe.

Casting glumaca je odličan, iako se ne može isto reći za upotrebu samih likova. Drugi film vrši introdukciju mnoštva novih faca koje su imale vrlo malo prilike postati relevantni u priči. Najveća šteta ponovno ide na Motherfuckerovu stranu, gdje autori jesu stvorili novog brutalno epskog lika Mother Russia (Olga Kurkulina), ali gdje su ostala lica potpuno zapostavljena, pa i sam Motherfucker. S Kick-Assove strane novi likovi imaju puno više uloge i predanog vremena, što najbolje iskorištava uvjerljivi i neprepoznatljivi Jim Carrey kao Colonel Stars and Stripes, ali su i njihove uloge površno obrađene i neslavno nedovršene. Taylor-Johnson i Grace Moretz ponovno su izvrsni, dok je Mr. Lizewski (Garret M. Brown), Kick-Assov otac, ovdje dobio puno više prostora i to sasvim solidno odradio. S druge strane, Mindyjin skrbnik Marcusu (Morris Chestnut) ekvivalent je Lizewskom, ali znatno manje upečatljiv i veoma upitne uloge u čitavom filmu. Lošeg performansa nema ni pri cjepidlačenju, ali suština i uloga svih likova u priči daleko su od onoga što su autori postigli prvim dijelom.

Film Title: Kick-Ass 2

Vrijedi se osvrnuti i na teme filma, kojih je mnoštvo. Kao i prvi dio, drugi također baca svjetlo na pitanje što bismo htjeli, a što bismo trebali, što jesmo, a što se od nas želi napraviti, te što doista znači žrtvovati se za druge i na koji način iza toga stajati. Dakako, kada je Kick-Ass serijal u pitanju, problematičnim postaje činjenica da su i normalne osobe poput Kick-Asa počinile višestruka ubojstva zatomljena žanrom komedije. Iza pouka kojeKick-Ass plasira gledateljima ostaje činjenica da su likovi Kick-Assa morali ići do kraja da bi se sukobili s vrlo malenom frakcijom zla u svijetu, a da ti konačni koraci nisu reflektirani u samoj radnji. Budući je temeljni impuls ideji Kick-Assa zapravo dao klasični Spidermanov lik – vrlo tragičan lik – tada ponešto vrijednosti Kick-Assa ovdje gubi tlo pod nogama, iako je namjera vrijedna. Zabavno je, međutim, gledati kako film ima sistemski pik na aktualno društvo – priglupu MTV generaciju One Directiona i Stephanie Meyer, stratifikaciju društva i školstva klasama pretrpanim preseravanjima i malicioznošću i općenito na problem odsustva kritičkog mišljenja i idealizma. U tom smislu, jedna apsolutno treš scena daje tome konačan zaključak koji ostatak društva borgovski dijeli, ali nije imalo resursa prikazati ga.

Kick-Ass 2 boluje od narativnih propusta kojima nema smisla progledati kroz prste. Najveća je šteta zaista površno odrađena strana superzločinaca i mnoštvo motiva koji do kraja filma  nisu iskorišteni. Ipak, između toga nalazi se malo bogatstvo koje će se primarno svidjeti fanovima naslova, a onda tek možda ostalima. Film nije prošao naročito dobro na kino-blagajnama, što je uistinu šteta s obzirom na kapitalce u godini u kojoj je Kick-Ass 2 među ponajboljim naslovima, ali svejedno će raditi treći, zaključni dio. Do tada stignu popraviti propuste. Iako Kick-Ass 2 nije izvrstan, sasvim je dostojan i originala i vremena gledatelja.

4 komentara za “Kick-Ass 2 (2013.)

  • Matea Rebrović says:

    Ma mene Kick-Ass baš zabavlja, koliko god bi se moglo raspravljati o tome. Imam osjećaj da ovaj film zadovoljava neku moju mušku stranu, kao kad sam igrala Call of Duty, LOL! 2.dio mi je čak bolji od prvog. Treba vremena da se privikneš na brutalu. Najviše se veselim Hit Girl i samom Kick-Assu. Mother Russia je čisti lom 😀 Slažem se s većinom u recenziji, Motherfucker nedovoljno iskorišten, kao i još par novih likova. Al ajd, veselim se 3.djelu!

  • DS says:

    @ DS: Brutala je zaista brutala – ali dobro odrađena brutala. Zaboravih pohvaliti i zvučne efekte, nigdje se lom kostiju, udar tijela automobilom i pljuska Majke Rusije ne osjeti tako dobro kao u Kick-Ass 2.

  • Mario says:

    Nastavak nije tako dobar kao prvi dio, ali je dobar. Ima bolesno dobrih trenutaka, a najjača faca od svih je sigurno Jim Carrey / Colonel Stars and Stripes, sve u svemu finih dva sata zabave, ocjena 7.

Leave a Reply

Your email address will not be published.