Kauboji (2013.)

Piše: Damjan Raknić

Film Kauboji prema istoimenoj predstavi zagrebačkog teatra EXIT prati rad na kazališnoj predstavi u manjoj sredini koja nešto više desetljeća nije imala kulturni sadržaj tog tipa. Jedan od lokalnih funkcionera s tim ciljem angažira kazališnog redatelja Sašu Anlokovića (Saša Anočić), koji ima zadatak okupiti glumačku postavu u gradu bez profesionalnih glumaca.

Premda sam gledao predstavu kada je prvi puta igrala, ne bih se posebno osvrtao na nju, osim što bih u startu prigovorio žanrovskom okviru koji je film odabrao u odnosu na žanrovski okvir predstave. Ekipa s Filmskih repulzija je na to upozorila u svom najnovijem podcastu (#33) pa se u ovom slučaju moram referirati na njih.

1

U kazališnoj predstavi, glumci s redateljem u prvoj polovici predstave rade predstavu, dok je u drugoj polovici sama predstava i to s obzirom na medij funkcionira. Međutim film jednostavno preslikava tu formulu, samo što u filmu izrada predstave traje skoro cijeli film dok se sama predstava pojavljuje na samom kraju u segmentu koji traje nekih petnaestak minuta. Jedna od ideja koja je u podcastu spomenuta i s kojom se slažem je da bi puno bolji odabir bio da se u filmu Kauboji radnja bavila izradom filma, a ne kazališne predstave. Tako bi se zadržali originalno žanrovsko opredjeljenje i meta konstrukcija koja je u predstavi bio ključan element.

Sama priča Kauboja ima određene kvalitete repetitivnosti i površnosti, koji je čine vrlo monotonom za praćenje, budući da kada vidite jedan pokušaj komedije, svaki sljedeći će se u jednom trenutku neminovno vratiti na početni. Razlog za to je potpuno nedostatna i u najbolju ruku okvirna karakterizacija likova, koji rijetko kada izlaze izvan okvira poznatog i očekivanog. Tako se dobiva dojam da su likovi dobili svoje karakterne crte isključivo kako bi se one pokušale iskoristiti u komediografske svrhe, ali jedino što uspijevaju izazvati je frustracija. Svaki od likova ima određenu pozadinu koja utječe na njegove postupke. Međutim, kod većine likova to ne dolazi do pravog izražaja, a u prijelomnim trenucima se pozadine koriste u svrhe koje nemaju previše veze s glavnom fabulom.

Nadalje strukturno gledajući, ukupna priča osim što je repetitivna, pozadinske priče kojima se nastoji proširiti karakterizacija svakog lika su povezane nekom varijantom ad hoc metode, bez posebnog smisla i reda. Sve to doprinosi zbunjenosti gledatelja u trenucima kada treba utvrditi tko u grupi preuzima koju ulogu, budući da se i tu ne zna točno kako rukovati s likovima koji moraju egzistirati u grupnoj dinamici. Scenarist (i redatelj) Tomislav Mršić pritom vrlo nevješto balansira kod izbora fokusa priče, budući da prečesto napušta scene i likove usred scena, kako bi provjerio ima li što novoga kod jednog od drugih likova. Nigdje to nije evidentno više nego kada napušta priču izrade predstave i kada se fokusira na osobnu priču redatelja predstave Saše Anlokovića, koji kao i mnogi likovi u priči dobiva jednu vrlo uobičajenu pozadinu koja tobože njega navodi na određene odluke.

2

Na kraju ono što od priče ostane su pokušaji komedije, gdje nerijetko pojedini glumci izlaze iz lika kako bi poentirali šalu, koja bi možda i bila smiješna da nije popraćena s poprilično lošim osjećajem za ritam. Što nas vodi do sljedećeg problema filma, a to su vrlo neujednačene glumačke izvedbe. U ovom slučaju sam sklon vjerovati da svaki od glumaca vjerojatno može i zna bolje glumiti jer je scenarij Kauboja podosta manjkav. Osim za Rakana Rushaidata u ulozi dobronamjernog švercera parfema Miodraga i Nikše Butijera (doduše u svega nekoliko kraćih scena), za nikoga drugog ne mogu reći da je impresionirao svojom glumom, što je u žanru komedije gotovo preduvjet za uspjeh.

Međutim, kada kažem komedija, to je samo zato što je film tako predstavljen i reklamiran, jer pravih elemenata komedije u filmu ima vrlo malo. Komični momenti vrlo su promptno uzemljeni s trenucima poprilično teške drame i neugode, uz to što mnogi djeluju, kao uostalom i ostatak priče, vrlo nedorađeno i krivo postavljeno. Kauboji su zapravo žanrovski nejasan film, budući da drama nije dovoljno jaka, a komedija nije dovoljno smiješna.

3

Krivica za ovu žanrovsku zbrku i neujednačenost glumačkih izvedbi pada na leđa Tomislava Mršića, koji Kauboje režira na jedan neusmjeren i nejasan način. Tijekom filma nije jasno želi li poentirati nedostatak kulturnog života u manjim sredinama uslijed teže gospodarske situacije, želi li možda nešto reći o redatelju iz „velikog“ grada koji radi u malom, jesu li Kauboji meditacija o umjetnosti kao takvoj, ili nešto četvrto. Pravo stanje je da Kauboji nisu zapravo ni o čemu, osim o želji da se uspješna kazališna predstava učini potencijalnim filmskim hitom. Gledanjem filma dobije se dojam da su glumci „vozili auto“, da je scenarist davao upute o odredištu, a da je redatelj sjedio na stražnjem sjedalu pitajući ih svako malo – jesmo li stigli.

Vratimo se nakratko na početak, a to je sam problem meta konstrukcije koja je na kraju koštala film većeg estetskog uspjeha (jer je kod publike na filmskom festivalu u Puli dobila vrlo visoku ocjenu). Unatoč tome što je to takoreći diktat ovog materijala, nisam siguran da je film Kauboji u ovakvom obliku trebalo uopće raditi.

0

Zašto to kažem? Mi tijekom filma nismo saznali ništa novo o umjetničkom „procesu“ niti smo dobili pravi uvid u likove koji sačinjavaju taj svijet umjetnosti, jer „glumci“ u radnji filma nisu zapravo glumci i to se eksplicitno naglašava. Poznavajući moguću motivaciju da se ovakav film uopće snimi me stoga pomalo ljuti, jer se nije niti pokušao napraviti onaj ekstra korak da se priča iz jednog medija uistinu adaptira u drugi. Tako unatoč svemu što sam rekao, unatoč razmjerno neimpresivnoj glumi i pomalo izgubljenoj režiji, produkcija ovog filma je zapravo najslabija karika filma, a to se rijetko kada događa. Producentski rad na ovom projektu je ispod svakog standarda, jer pravi producent ne bi smio dozvoliti da se ovakav filmski proizvod u ovakvom obliku pojavi na tržištu.

Zaključno, Kauboji predstavljaju kalkulantsku kinematografiju u svom „najljenjem“ obliku, žao mi je što moram to reći, ali smatram da je istina. Priča je površna, nedorađena te strukturalno krivo prezentirana. Gluma je u najboljem slučaju neimpresivna izuzev par izuzetaka, a režija uspijeva dodatno loše usmjeriti tematski bezidejni film, koji je najbolje preskočiti.

25 komentara za “Kauboji (2013.)

  • Danko says:

    Mislim da se kritičar malo izgubio u kritici u strahovitoj želji da mu kritika, za razliku od filma (po njemu naravno), ima glavu i rep, i bude jako pametna za razliku od filma (naravno opet po njemu). Zaboravio je samo jedno, publika uživa u ovom filmu, smije se do suza, malo i zaplače, i ne smeta im pokoja mana ovoga filma. Dok ova kritika iritira kvazintelektualnim preseravanjem. A što se tiče preseravanja u filmu je odlično prikazana razlika između psovanja i vrijeđanja.

  • @Danko, jesi li pogledao film? :)

    Ako misliš da kritika nema glavu i rep te da nije pametna, tu ne mogu ništa. Možemo se složiti da se ne slažemo 😉

    Što se tiče publike i njenog uživanja, smijanja do suza, plakanja i opraštanja pokoje mane, to je njihov izbor. 😉
    Ja zadržavam pravo da ne uživam, ne smijem se, ne plačem i ne opraštam mane :)

    Što se tiče iritiranja kvazintelektualnim preseravanjem, tu opet ne mogu ništa. Agree to disagree 😉

  • Dora says:

    Odlična kritika. Potpisujem svako zapažanje – dramaturški nepotpun scenarij, nije opravdao uvršavanje novih likova, sve skupa glumački neimpresivno – od Rakana koji je imao i boljih dana, preko Radovana Ruždjaka koji gotovo ništa ne može odglumiti, do Saše Anočića kojemu od srca predlažem da se ode posvetiti onomu za što je plaćen – neka bude ravnatelj kazališta, ne razumijem kako uz taj posao stigne i glumiti i režirati po ostalim kazalištima?
    Žanrovski nedefinirano jer se je u lošoj dramaturgiji i same predstave (a to je bilo savršeno sakriveno komičnim elementima) pokušalo udahnuti dublju i potresniju priču uvođenjem Sašine sestre. Sve skupa loše, a publika je oduševljena jer su im srca osvojena predstavom, a ne filmom. Ako ništa, profitirat će najviše Teatar EXIT koji će dobiti još nove publike.

  • nindza says:

    pogledat cu film, kritika mi sasvim dovoljno ocrtava kaj ocekivati.

    sama predstava je puna perfidnog malogradjanskog fasizma, onako tipicnog za domace prilike kojem se, ako imalo zagrebes dublje nemres nasmijat da ga jebes, a oni koji se grlato smiju kamufliranim predrasudama od srca te prozmu jezom.

    degutantno, ali proizvod ove sredine. malo, ucmalo, malogradjansko.

  • Ronaldo says:

    Producentska kuća Kabinet u pregovorima je sa jednom od najvećih svjetskih producentskih kuća Working Title oko otkupa prava na remake Kauboja, filmu koji je na ovogodišnjem Pula Film Festivalu dobio najveću ocjenu publike i tako iza sebe ostavio prošlogodišnje hitove Svećenikovu djecu i Zagonetnog dječaka. Film je dobar, recenzija je loša. Ni ostatak recenzija koje ovdje objavljujete nije ništa do isprazne hrpe rečenica naperlitanih kvazi-intelektualnim frazama.

  • Gjuro says:

    A da ponudiš neke argumente za svoje tvrdnje, osim interesa producentskih kuća (znamo da su filmovi koji se dobro prodaju u 99% slučajeva golo govno)? Btw. glagol koji trebaš je ‘napirlitati’.

  • Dora says:

    Dragi Ronaldo, ti ne shvacas da su Kauboji imali zagarantiranu publiku i vec osvojena srca gledatelja jer igraju od (cini mi se) 2008. godine. Izvedeni su 300 puta u kazalistu, pogledalo je predstavu vise od 150 000 gledatelja i onda te pitam – kako je moguce da taj istoimeni film s istom glumackom podstavom ne osvoji nagradu publike? Najmanju ocjenu publike je dobio film Lukasa Nole – Šuti, a svi znamo koliki je broj nagrada pokupio, od nagrade za tona, kostimografiju, debitanticu, do nagrade za montažu. Dakle, publika nema neki kriterij. Publici je jedino bitno da joj je zabavno. Pop pop i samo pop

  • Maja says:

    @Dora – što se Pule tiče, mislim da ne treba precjenjivati ni kriterije strukovnog žirija. A (uvjerljivo) najmanju ocjenu publike nije dobio film Šuti, nego Obrana i zaštita.

  • Ronaldo says:

    Dora,da imam još tonu pravopisnih grešaka to neće dati kredibilitet recenziji koja na autora “kalkulantski” gazi jer je debitant. Ovo je peti “autor” koji mi bespotrebno diže tlak. Nekim autorima se uvlačite u stražnjicu, druge pak dižete u nebesa. Nema vam kraja. Da ne spominjem samo koliko je ideja da se radnja Kauboja preseli na filmski set. Dva puta sam pogledao film i oba puta su reakcije publike i struke bile pozitivne. Nije remekdjelo, nije za Oscara, Zlatnu palmu ili Srebrnog medvjeda ali je dobar. Za ono što nude domaći filmaši uključujući onog vašeg repulzistu, Kauboji su solidan film koji ničim nije zaslužio ovakvo gaženje. Ima vas tu cijela hrpa a bez Viteza zajedno nemate ni pet minuta iskustva u pisanju scenarija ili snimanja filmova. Mada se ni on ne može pohvaliti nekom impresivnom kinematografijom. Malo odavde, pa malo odande i znamo već kako to ide. Kauboji su logički osmišljen i sročen film. Komedije jesu kalkuliranje i podilaženje nekoj publici. Ma svaki film podilazi nekoj publici pa je i ta fraza “kalkulantstvo” u filmu totalni idiotizam. Pročitajte si Hrgovićkin i Pavićev tekst, poklopite se po ušima. Nigdje na internetu nisam naišao na veću hrpu umišljenijih uguza.

  • VoznjaSvenk says:

    Uzmuvaste se nesto oko Zlatnih vrata i koji je film dobio najmanje ocjene publike. Sogijev VMN, Okijev Oprostaj i Ogrestine Projekcije nisu dobili nikakve ocjene at all. Noola bodova, zero, zipo, niente, nada, banana, nuljevoj, noll 😉

  • Ante says:

    Ovaj film je izrazito zabavan i jasan – upravo ono što bi komedije i trebale biti. To što naša kritika ne shvaća da se kroz smijeh i komediju mogu izreći duboke, katkada i dublje, poruke nego u dramama, je tragi komedija za sebe. Kauboji su zabavni i STVARNO SE ISPLATI dati 30kn za kino ulaznicu, što god vam kritičari rekli. Budite u dobrom raspoloženju i dobro se zabavite gledajući HRVATSKI film!!! :-)

  • VoznjaSvenk says:

    Ante? Koji kritičari? Gdje ih vidiš?

  • Dora says:

    Lapsus memoriae glede ocjene publike, isprike. Imate pravo, Obrana i zaštita je bila najmanje ocjenjena. Mršiću, iskreno, skidam kapu jer je napravio najbolje što je mogao uz Sašu Anočića. Vjerujem da nije bilo lako raditi s njim i zbog toga film nije bio onakav kakav ga je Mršić zamislio – jer je dolazilo konstantno do sukoba dvaju autora, svaki sa svojom vizijom koje se ne dopunjuju. Trebao je uzeti drugog glumca umjesto njega i time bi se riješio velikog problema. A i dobio bi uvjerljivijeg Sašinog lika, Sašine scene nisam mogla gledati. A bilo je još pogrešaka u castingu. Recimo, scena s konobarem, koja je toliko poetična i divna u svojoj zamisli, no loše je izvedena zbog krivog glumca kao konobara. Nadalje, ako uz uigranu ekipu ideš proširivat neke likove, ostali će ostati povrijeđene taštine i upravo se to osjeti u filmu jer su ti glumci zakazali u svojoj roli. Slažem se da je sve prepuno egomanijaka koji određene autore dižu u nebesa, ali ova kritika je na mjestu. Mene smeta jedino što kritičari, na primjer, usprkos tome što im se generalno ne sviđa film, ne pohvaljuju ono što je dobro izvedeno. Jedino to radi Bruno Kragić te mu svaka čast zbog toga. Recimo, meni je maska (šminka) u Kaubojima-filmu fantastična i transformacije likova genijalne. Mršić je napravio genijalnu stvar što fokus filma nije bio na Radovanu kao u predstavi jer je Radovan glumac limitirane glumačke ekspresije, dakle, ima osjećaj za prepoznavanje glumačke kvalitete i daje onome tko prosotr zbilja onome tko zaslužuje – kao što je to učinio sa Živkom. Žao mi je što nije išao do kraja s tim svojim dokumentarističkim afinitetima jer je to Mršićev rukopis i scene u tom tonu su mi divne. Početak samog filma je predivan, snimanje iz ptičje perspektive je nešto što uvijek rado volim vidjeti na platnu. Nadalje, Ivanin (odnosno Maričin) lik je ostao nedorečen, ne vidi se dovoljno ta njena govorna i pjevačka tranzicija te doslovno u jednom trenutku iz potpuno nerazuljive žene ona se pojavljuje na pozornici i predivno pjeva uz Matiju kao klavirsku pratnju. Zašto Ivana i Matija nisu radili muziku za film? Mršić je imao dvoje pretalentiranih glazbenika u ekipi i uzeo je Ivanku koja je odradila solidan i nezavidan posao. Film je prekratak i mislim da je on prvobitno zamišljen kao dulji, ne znam koliko je scenarij imao stranica, ali osjeti se to rezanje i da su mnoge stvari izbačene – da li u montaži ili prije samog snimanja, ja ne znam.

  • andrijana says:

    mislim da ce kaubojima ici u marketinski prilog to sto ce radovan uskoro na sud zbog namjernog sirenja hiv-a po zagrebu

  • Marko says:

    Svi znaju da su predstavu napravili Rakan i Živko. Trebali su radije oni raditi kao koscenaristi.

  • Aki says:

    Kad vas čovjek čita rekao bi da ste svi redateljčine teške (mislim na ove koje je film strašno razočarao)
    odite gledat glembajeve i dobro, pustite raju da uživa u filmu. il se opustite malo, proći će vam život u tom prenemaganju kvaziintelektualnom

  • covjek iz struke says:

    draga retardirana doro!krenuo sam citati ovu raspravu, no cim si rekla da sasa anocic nevalja shvatio sam da ti je kvocjent inteligencije jednak broju cipela koji nosis.Da se razumijemo sasine predstave nisu bog zna sto.ako zaboravimo sve odlike(jednostavnost,zabavnost,ponegdje slojevitost…)njegovih predstava-to su uglavnom populisticke predstave.jako su DOBRE ali imaju svojih mana.osim toga njemu je dosta to sto je napravio predstavu “kauboje” i to sto je od kazalista u kojem je ravnatelj(kazalište Trešnja) napravio cudo.to mu je dosta da mu vi nemate sta srat.a osim toga tu su 8 povjerenik,lojtrica i ostale uspjesnice

  • Anonimus says:

    predstava o predstavi ili film o filmu je najjeftiniji način proizvodnje komedije.

  • Mario says:

    Tek sinoć pogledao film i to zato jer je na Faku pisalo 3/10. Sva sreća pa me je frend nagovorio i pogledao. Ocjena 7/10. Ok glumci, ok film. Red drame, red smijeha zbog sms-a.
    Bravo Fak!

  • Javmart says:

    Mislim da je ovaj “kritičar” apsolutni filmski analfabet.

  • Javmart says:

    Dragi čovječe iz struke, ovo nije mjesto za vrijeđanje. Dora umnogome nije u pravu, ali ne zaslužuje takav epitet. A ako je nešto dobro rekla i detektirala, to je grozomornost glume Saše A. Gori je čak od konobara. Unatoč tome, film je izvrstan.

  • Sven Mikulec says:

    Tek sad vidjeh komentar čovjeka iz struke. Pokušajte se kontrolirati malo, tu vrlo rijetko ili nikad ne brišemo komentare. Mislim da smo dosad obrisali samo jedan o četnicima ili ustašama.

  • Sven Mikulec says:

    Mene je film pristojno zabavio, uhvatih ga na televiziji. Deplasirano je uspoređivati s kvalitetnijom i razrađenijom predstavom. Sasvim ok filmić za nedjeljnu večer. 6/10 meni osobno. Damjan ima pravo što se tiče strukture, zbrzan je prelazak, humora nema osobito puno, a gluma je na trenutke malo neugodna za gledati.

  • Anonymous says:

    Dora, ilitiga Adrijana ilitiga Tea- 3 Lica ista osoba- molim te da se svoje frustracije sto ti je Radovan slomio srce ne pretaces u frustrirane kritike koje nemaju smisla već u nešto korisnije

  • Anonymous says:

    Tea Matanovic- zeno dosta je!

Leave a Reply

Your email address will not be published.