Kapetan Amerika

Piše: Danijel Špelić

Kapetan Amerika: Prvi Osvetnik (Captain America: The First Avenger, 2011., 124 min.)

Redatelj: Joe Johnston

Glume: Chris Evans, Hugo Weaving, Tommy Lee Jones, Hayley Atwell, Samuel L. Jackson
 

Stan Lee mora da je najsretniji čovjek koji je hodao zemljom. Kako stvari stoje, čak i oni crteži koje je napravio za unuka iz zezancije mogli bi dobiti svoju ekranizaciju. A netko je tamo davno rekao da stripovi ništa ne vrijede. Sram ga bilo. Doduše, američki stripovi su priča za sebe. Mi smo ovdje, preko velike bare, uživali u vratolomijama šarmantnog pilota Mister No-a, čiji stari Pajper nije htio ni čuti da upali ako ga prije toga ne opališ nogom, a Ameri su imali zeznute klince koji iznenada dobiju velike supermoći i još šareniju galeriju negativaca. Jedan od njih bio je i domoljubni, patriotizmom nabijeni, ho-ruk stavom ispunjeni tip koji je imao poseban pik na naciste, a čije je vrijeme djelovanja bio Drugi svjetski rat. Kostim mu je imao primarne boje američke zastave i nosio je, molim lijepo, štit. OK, ako to već ne zvoni na čisti, besprijekorni trash, onda ne znam ni jedan drugi primjer. Vjerujem da je i stari Stan ostao bez teksta kad su mu rekli da istog tog tipa izvlače iz naftalina kako bi snimili film o njemu.

Radnja prati domoljubno poletnog Stevea Rogersa, koji samo želi pružiti sve od sebe sudjelovanjem u velikom ratu protiv zla koje je okupiralo pola Europe. Steve ima samo jedan problem: nije podoban za vojsku. Sitan, boležljiv, kilav… nepodoban. Srećom, privući će pažnju genijalnog znanstvenika, Dr. Erskinea, koji će, uz malu pomoć superseruma od njega napraviti supervojnika. Steve će tako postati momak ko od gore odvaljen, brz, jak, čista srca i spreman za ljuti boj protiv svih onih koji nanose zlo drugima.

Sadržaj, ovako prepričan, i nije nešto posebno, klasična Marvelova doktrina o superjunacima koji to postanu igrom slučaja. I dok je u pozadini vrebao materijal koji je mogao postati opuštena wannabe Indiana Jones zabava, dobili smo još jedan superhero spektakl koji ima izgled, ali nema baš neki miris i ukus. Iz straha da bi današnja publika mogla loše reagirati na staromodni štih filma, autori su ga nabildali jakim specijalnim efektima, poništili osjećaj vremenskog razdoblja radi čega se Prvi Osvetnik jednako tako može odigravati i u sadašnjosti, umanjili podebljani patriotizam glavnog lika i prilagodili sve snimljeno da bude kao jedna velika najava za nadolazeće Avengerse. Nisu izostali ni posebni kodak trenuci koji se vuku još od Spidermana i onaj poznati „s velikom moći dolaze i velike odgovornosti“ te smo dobili još jedan vrijedan pamćenja – „nije bitna nečija snaga, nego srce“, pri čemu se neprestano naglašava kako je glavni junak – dobričina bez mane, što, vjerujte mi, nije pozitivna stvar. Junaci bez mane nisu dobar materijal za zanimljive junake. Ali, pošto se lik zove Kapetan Amerika, ništa manje nije bilo ni za očekivati. Uz sve ovo što sam nabrojao, jedna je stvar zanimljiva. Film je gledljiv. Doduše, nisam siguran da će vas povući i na drugo gledanje, ali uloženih dva sata neće biti potpuna propast.

Glavni problem filma jeste taj što sam sebe shvaća preozbiljno. To može zvučati i čudno kad sam već spomenuo specijalne efekte i sve ostalo, ali junaci bez mane jednostavno nisu dobar materijal za junake. Ako na stranu stavimo hendikepe glavnog lika, njegova mantra ista je od početka do kraja, bez da doživljava nekakvo posebno prosvjetljenje. Posebne mogućnosti ovdje dolaze kao naručene za glavnog lika jer sada može uspješnije širiti dobro i čuvati slabije. Ne pomaže previše ni činjenica da ga glumi osrednji Chris Evans, koji nema karizme, a nije ni nešto posebno upečatljiv kao pojava. Njegov nastup donekle spašavaju interakcije s drugim, u pravilu boljim glumcima kao što je Tommy Lee Jones ili Neal McDonough, koji su zaslužni i za one opuštene humoristične trenutke. Naravno, izbor Huga Weavinga za glavnog negativca može se opisati sjajnim, ali neiskorištenost svih zajedno i ne tako sjajnom jer u pravilu svi ispadaju druga, treća i četvrta violina.

Za jedan spektakl, Prvi Osvetnik ima sasvim zadovoljavajuću količinu akcije i pirotehnike koja čak ni ne djeluje loše, no ne očekujte da vas išta od svega toga podsjeti na Drugi svjetski rat jer ovdje se koristi sve ostalo (čak i jedan Stealth avion), samo ne ono što se ustvari i koristilo u to vrijeme. Srećom, sve to djeluje pregledno, dobro režirano i pohvalno je što se ne može dobiti epileptični napad dok traje izmjena kadrova. To je onaj dio o dobrom izgledu, ali bez pravog okusa. Jer film se savršeno uklopio u trend aktualnih Marvelovih ekranizacija, koje sve počinju polako izgledati na isti kalup (iz čega valja izdvojiti X-Men: First Class) i čija je jedina svrha predstaviti junaka koji će doživjeti drugo pojavljivanje u srodnom projektu. Zavidni financijski uspjeh film može zahvaliti jakoj bazi fanova, kao i činjenici da se nadovezuje na slične sebi te je gotovo nevjerojatno kako je samo nekoliko godina ranije izašao prvi Iron Man, koji je toliko različit da ih nema smisla ni uspoređivati.

Zaključak? Film koji neće ostati u podužem sjećanju radi niskih ambicija, neiskorištenog casta i slabosti njegovih autora da se odvoje od plime koja povezuje ovaj film sa sličnima iz niza adaptacija. S druge strane, ovo je ona vrsta akcijskog spektakla koji nudi točno određenu priču, podređenu velikim masama, koji ima odličan tempo u predočavanju radnje, čije su vizualne atrakcije dovoljne da se može reći kako novac niste bacili u vjetar, a povremeno mu se zna zalomiti i par dobrih trenutaka, ponajviše komičnih i to kad ih ne očekujete. Jednom riječju – tipična holivudska slikovnica.

Leave a Reply

Your email address will not be published.