Još jedna godina

Piše: Marin Mihalj

Još jedna godina (Another Year, 2010.)

Redatelj: Mike Leigh

Glume: Jim Broadbent, Ruth Sheen, Lesley Manville, Imelda Staunton, Peter Wight

Ocjena: 9

 

Postavit ću jedno retoričko pitanje: jeste li ikada gledali film, najčešće komediju, gdje su protagonisti upadali u sramotno neugodne situacije da ste na trenutke htjeli prekriti oči ili ugasiti film jer vam je bilo neugodno zbog njih? Naravno da jeste. Čestitam, fabula vas je potpuno uvukla unutra i pretvorila vas u dio filma. Možda prepoznajete sebe u tim ljudima, možda prepoznajete prijatelje. To je čarolija. Filmska čarolija. Iako glavni junaci ove priče nisu moja generacija, novi likovi u svijetu Mike Leigha, sretnici i nesretnici filma Another Year su opet uspjeli postati tako simpatično nesavršeni, bezrazložno zadovoljni ili nezadovoljni, patetični i očajni…

Tom i Gerri (there’s a pun there), skladan i dobrodušan dobrostojeći par u kasnim pedesetim ili ranim šezdesetim živi u predgrađu Londona, u lijepoj kući s krasnim vrtom. Tom je geolog, Gerri je, ako me pamćenje služi, savjetnica. Tijekom jedne godine kroz njihov perfektan život prolaze obitelj i prijatelji koji su, čini se, mnogo manje zadovoljni stanjem u svom životu. Najistaknutija od svih je njihova prijateljica Mary, Gerrina kolegica s posla, koja “pod stare dane” traži ljubav i, kako ju ne pronalazi, svoju tugu utapa u alkoholu i bezuspješno se nabacuje njihovom sinu. Tu se još nađu i Tomov prijatelj iz mladosti Ken, otužni pijanac koji se svakim sljedećim zalogajem i gutljajem piva bliži vrlo vjerojatnom srčanom udaru. Leighev modus operandi je simplificiran do srži: autor teksta okuplja svoje omiljene glumce (Broadbent, Sheen i Manville redovno utjelovljavaju te obične ljude u njegovim filmovima), pokazuje im okvirnu ideju i dopušta dijalog. Sve u svrhu kvalitetnije suradnje. A  onda krećemo na meditativnu vožnju kroz trodimenzionalan svijet jednostavne ljubavi i ljudske zavisti koja nas minuciozno zaplete u paukovu mrežu… i ne pušta.

Leigh se, kao što je nekoć Ozu, pretvara u muhu na zidu i dopušta nam da uživamo u dugim kadrovima sa zanimljivim kutevima snimanja. Usput, a oni koji se ranije gledali Leighove filmove će se možda složiti, ne sjećam se kada je jedan od njegovih glumaca, u ma kako teškoj sceni ili cjelokupnom filmu podbacio. Tako i ovdje. Iako su likovi Broadbenta i Sheen fokalizatori radnje, svu pažnju moramo usmjeriti na Manville koja apsolutno dominira ekranom i izvrsno utjelovljuje neurotičnu srednjovječnu ženu koja zna što neće i ne zna što hoće te tako i završava sama.

Mike Leigh je već desetljećima jedan od najproduktivnijih filmskih autora i, pritom, jedan od najkvalitetnijih, najboljih. Vrstan redatelj i još bolji scenarist, Leigh se godinama bavio običnim ljudima u, nažalost, običnim životnim situacijama: od silovatelja Johnnyja u Naked, preko izvršiteljice pobačaja u Vera Drake sve do iznimno skladnog para Toma i Gerri i njihovih manje sretnih prijatelja u najnovijem uratku Another Year. Ono što Leigha diferencira od ostalih redatelja je njegova ljubav prema svim svojim likovima i dostojan način na koji ih predstavlja u njihovim pričama koje su turobne vedre, depresivno duhovite, tugaljivo vesele – baš kao sam život.

Poanta samog filma se, ako dobro sudim, nalazi se na samom početku. Gotovo cameo uloga izvrsne Imelde Staunton koja dolazi kod Gerri na razgovor jer je depresivna,  ne spava mjesecima i generalno je nezadovoljna svojim životom.

Gerri: On the scale of one to ten, how happy would you say you are, Janet?

Janet: One.

Gerri: One? Think ther’s room for improvement there, don’t you? What is the one thing that would improve your life apart from sleeping?

Janet: Different life.

Jer netko poput Toma i Gerri ima sve, dok netko poput Janet ili Mary, usprkos svom trudu, nema ništa. Ili bar tako misli.

Jedan komentar za “Još jedna godina

  • Maxima says:

    Vrlo lijepo i duhovito predočeno 😀 Kupljena sam. Nisam to pogledala. Ali me “pun” podsjetio na jedan film koji me napatio, kao ni jedan drugi u životu. 😀 (Iako vjerojatno nije tomu namjenjeno nego nečemu u samom filmu o kojem si pisao…)

Leave a Reply

Your email address will not be published.