Lov (Jagten, 2012.)

Piše: Jelena Djurdjic

Lov (Jagten, 2012., 115 min., Danska)

Režija: Thomas Vinterberg

Scenarij: Tobias Lindholm, Thomas Vinterberg

Glume: Mads Mikkelsen, Thomas Bo Larsen, Annika Wedderkopp

Ocjena: 8.5/10

 

Vinterberg je, uz von Triera, jedan od suosnivača Dogme 95, filmskog udruženja čiji je cilj bila, i jest, spasilačka misija ‘izvršavanje kontranapada na određene tendencije u filmu danas’, ili praktičnije – postavljanjanje kontratega estetskim stuntovima, komercijalnom pristupu i nezamislivim količinama novca koji se troši. U njihovom manifestu ‘Vow of Chastity’, inspiriranim esejem gospodina Truffauta, slavi se jednostavnost, spontanost, sirovost i bavljenje ljudskim dušama. Nakon toga Lars snima Idiote, a Thomas remek-djelo Proslavu (Festen), u kojem su lako uočljive sve promjene za koje se zalagao – npr., snimao je kamerom iz ruke, nekada sa samo jednim svjetlom na njoj, i postigao nevjerojatne filmske atmosfere i stanja uma gledatelja. Sada je prošlo vrijeme i on nije toliko radikalan vizualno, ali jest upečatljiv u koncentraciji na ljudskost u nama, a na temi sasvim suprotnoj onoj u Festenu. Jer društvo se mijenja, i ono što je prije četrnaest godina trebalo reći, raskrinkati šutnju i skretanje pogleda, u današnjem vremenu igra svoju pomamnu verziju i sada konje treba zauzdati u drugom smjeru, odnosno progovoriti opet i raskrinkati šutnju.

Tak’ da Lov je film o dobrom čovjeku koji u istom danu dobije starateljstvo nad sinom, biva smuvan od strane lijepe Ruskinje i optužen da je seksualno zlostavljao kćerkicu najboljeg prijatelja. Redatelj prije tog dana daje taman onoliko scena koliko je potrebno da skapiramo kakav splet pizdarijica navede Klaru (Annika Wedderkoppp) da, u trenutku napuštenosti, izgovori optužbe na račun Lukasa (Mikkelsen). Da bismo shvatili njenu dječju patnju, gledamo kako sluša roditelje koji se svađaju tko će je odvesti do vrtića, ili kako po nju dolaze posljednju. Klara nekad samo odluči prošetati, odluta i kada nema ideju kako da se vrati kući tu je Lukas, susjed i tatin najbolji prijatelj. Njihova šetnja, bliskost, prijateljstvo… eto, to vidimo. Onda Klara čuje od starijeg brata nepristojne riječi, onda Lukasu pokloni srce koje joj on vrati, i onda…

Mikkelsen kao običan drag tip, učitelj djece predškolske dobi kojeg ova vole, daleko je od konvencionalnog izbora. Pogotovo promišljali se o drugom dijelu filma, i onome u što je glumački trebao izrasti kada mu izvuku tlo pod nogama. Njegova fizionomija i stav, dušu dali za negativce (Hanibal, Casino Royale), ovdje liku udahnu dodatnu, ni scenaristički ni redateljski moguću dostignutu, dubinu, i Jagten je Mads možda i više nego Thomas. Ostali glumci su, rekla bih, poslovično nordijski upečatljivi. Nitko se ne izdvaja, nitko ne griješi.

Redatelj kaže da ga je zaokupila ideja razbijanja dogme da djeca ne lažu. Zašto malecni ljudi lažu? Jedan od sigurnih razloga je jasno i jer ih mi učimo, ili čak potičemo (‘kvazi psiholog’ scena, kad vam dođe da matorog svojeručno zadavite, roditelji…), te se ozbiljno problematizira i institut ‘lažnog sjećanja’, gdje su riječi odraslih kao okidači i dijete ih prisvaja, pamti i nadalje doživljava kao istinu. No poslije Lova zaokupljeni ste s deset tema. Lukasov život se temeljno raspada. Njegov najbolji prijatelj ne može mu vjerovati. Sin saznaje za optužbu. Zajednica ga odbacuje, prezire i tada osjetiš moć mase, ljude koji kao da su jedva dočekali da budu dio takve priče, a onda i da moralno superiorno trijumfiraju (tu redateljev talent za brzo, kratko, upečatljivo portretiranje osjetno diže film u scenama konfrontacija). Lijepa Ruskinja ne uspijeva ne povjerovati. Sve nestaje.

Vinterbergova moć (kombinacija napetosti, jedinstvene karakterizacije, aktualnosti, intelekta, atmosfere) sija punim sjajem tako često – u Klarinom zagrljaju, u supermarketu, u sceni u crkvi, mjestu iz kojeg te ne mogu otjerati i mjesta gdje su svi prisutni, jer Lov je i film o opraštanju. I u spektakularnom završetku. Nekih osjećanja čovjek se ne može osloboditi, i strah i nepovjerenje žrtve koje zasijaju u Mikkelsenovim očima zamrznu vrijeme i pojačaju pitanje – koliko će dana trebati da sve bude kao prije?

10 komentara za “Lov (Jagten, 2012.)

  • Luka says:

    Ovo je fenomenalan film, Mads je odglumio odlično i jedan mi je od najdražih glumaca trenutno, gledam ga i u Hannibalu i stvarno, kapa do poda!
    Da je bar više ovakih europskih filmova, Holywood ovako dobar film može napraviti jednom u 50 godina, ako mu se posreći! 😀

  • Marin says:

    Holivud je koju godinu ranije napravio film slične tematike, ništa slabiji “Trust”. :)

  • Luka says:

    Sad si mi stavio bubu u uho, ovaj oko! 😀 Čim ga pogledam, javim dojmove! 😉

  • KI says:

    Mislim da je Jagten puno puno bolji od Trusta, Trust mi više izgleda kao solidna tv drama za nedjelju popodne…

  • Marin says:

    Tu se s tobom ne bih složio, jer upravo “Jagten” posjeduje vizualni identitet TV drame u koju je uloženo malo više novca: štoviše, u Danskoj se i susjednim joj Norveškoj i Švedskoj početkom dvijetisućitih nametnulo par autora koji su koketirali sa kanonima tipične TV dramice, pa se to pretvorilo i u trend; svaki je autor iole vrijedan spomena predstavio takav projekt. No, na stranu tvoje i moje neslaganje oko vizualnog i dramaturškog identiteta spomenuta dva filma, prvi komentar koji sam upisao je tu zbog Luke i njegova nedostatka vjere u američku kinematografiju. Da, u SAD-u se godišnje stvori najviše loših uradaka, ali i najviše dobrih. Plus, niti jedna tema — pedofilija, zoofilija ili bilo koja -ilija — ne ostaje neobrađena, što ne znači da “Jagten” označavam kao samo film o pedofiliji, jer to nije. Isto k’o što “Trust” nije o opasnostima i neiskrenostima međumrežnog svijeta.

  • Luka says:

    Ja se moram složit sa KI-jem, Lov mi je dosta bolji od Trusta. Nisam uopće upoznat sa Nordijskom kinematografijom da bih mogao komentirati tko, što, kako i koliko često snima i radi. Ja sam manje više samo “obični” korisnik koji pogleda film i tu moje filmsko iskustvo završava. 😀
    Da istina, malo sam ja bio pod dojmom Lova kada sam napisao taj komentar, a on je zapravo trebao značiti da mi većina Europskih filmova imaja ono nešto što 99% Američkih nema, a to je “duša” i puno su mi opipljiviji, realniji, stvarniji…
    A što se Trusta tiče, preamerički je, mislim da se onako ne ponasa niti jedno imalo odgojeno i donekle razumno djete, što se glume i ostalih stvari tiče film je prilično dobro odrađen, da se pogledati, ali nije na mene ostavio nikakav poseban dojam i osjećaj neke povezanosti s ijednim likom.
    Lov odlično prikazuje društvo i njihove osude, a i glavni lik je odlično i temeljito razrađen i odglumljen.

  • tzipiripi says:

    Film je odličan samo ima problem s temeljnom postavkom odnosno “dogmom” da djeca ne lažu.
    Sasvim prosječan profesionalac koji radi s klincima zna da to ne može biti istina jer djeca jednostavno lažu. Manje više sva, makar jednom. Naravno, to su većinom dječije, nevine laži. Imalo iskusniji i sposobniji pedagog, učitelj a pogotovo dječiji psiholog u samo par postavljenih pitanja može iz djeteta izvući pravu istinu. Pogotovo kod djece manjih uzrasta, u ovom slučaju predškolska.
    Razlog laganja uvijek je posljedica lošeg vaspitanja. Strah od moguće kazne, ako dijete misli da će mu biti nešto uskraćeno….. Sve su to osnovni razlozi laganja.
    Zato mi je početak zapleta filma teško prihvatljiv. Kada starija vaspitačica Greta tvrdi da “njena” djeca ne lažu. Još gori je kvazi psiholog. Teško mi je prihvatiti da ljudi, profesionalci u tim godinama misle i vjeruju u to. Pogotovo kada zna da dotično dijete ima bujnu maštu.

  • Jebedo says:

    Ja sam “popušio” zaplet filma. Upravo to što je autor recenzije dobro napisao. Mali dosadan grad koji je jedva dočekao da mu se dogodi nešto tako “zanimljivo”. Da slažem se s tvojom tvrdnjom da bi iole profesionalniji psiholog, pa čak i teta u vrtiću znali da djeca lažu, ali u ovoj priči su me uspjeli uvjeriti u suprotno :)

  • Ana says:

    Pa “teta” u vrtiću bi to prva i skužila…film je odličan. Od početka do kraja

  • Ana says:

    Mene je scena sa sahranjivanjem psa dotukla

Leave a Reply

Your email address will not be published.