Iseljenik (The Expatriate, 2012.)

Piše: Danijel Špelić

Iseljenik (The Expatriate, 2012., 100 min.)

Redatelj: Philipp Stölzl

Glume: Aaron Eckhart, Olga Kurylenko, Liana Liberato, Neil Napier

Ocjena: 8/10

 

Problem filmova zavjere poprilično je jednostavan: skloni su prevelikom kompliciranju. To je razumljivo, zavjere same po sebe skup su raznih teorija, mišljenja i ”dokaza” koji bi trebali činiti suvislu cjelinu, no to rijetko kad tako ispadne. Možda je generalni plan da radnja reflektira stvarnost (Princezu Dianu su, po posljednjim izvješćima, k sebi uzeli izvanzemaljci) te da danima razbijate glavu tko je što rekao i postoji li možda mogućnost da je nešto od toga istinito. Čak i oni najbolji filmovi, kao što su The Parallax View ili Three Days of Kondor, iza sebe ostavljaju više pitanja nego odgovora, a ako se uopće možete sjetiti o čemu su govorili, onda vam svaka čast jer neki od nas običnih smrtnika još uvijek razbijaju glavu što je pjesnik time htio reći. The Expatriate (još uvijek se čeka nekakav adekvatni prijevod) ide u kategoriju filmova koji se koriste premisom običan čovjek u neobičnoj situaciji, došao je tiho i nenajavljeno, ali ono što ga ponešto razlikuje od svojih srodnika jest to što ima glavu i rep. Razumljivu cjelinu koja – iznenađenje, iznenađenje – iza sebe ostavlja jako malo otvorenih pitanja. Doduše, znam da nije poželjno baš sve pojasniti gledateljima, ali pravo je osvježenje vidjeti kako se netko odlučio na vrlo jednostavan pristup: neka glavna priča bude zapetljana, ali razumljiva, a da sporedni detalji ostanu nedorečeni. Nakon gledanja možda nećete biti posve oduševljeni, ali jednako tako nećete moći reći kako su vas prevarili jeftinim rješenjima kao što je nedorečeni kraj samo zato da bi se o filmu pričalo duže nego što to zaslužuje. A svaka dobra zavjera mora započeti s nečim zanimljivim, možda čak i običnim, kao što je, recimo samo primjera radi, samohrani otac koji otprema kćer u školu.

Ben Logan radi u maloj tvrtci za provjeravanje sigurnosnih sustava. Kompliciranih sustava, onih kakve želite postaviti na bravu za koju ne želite da bude otvorena. Ikada. Ima kći, sweet 16, ali njihov je odnos pomalo hladnjikav jer, kako doznajemo, nije bio baš uzoran pater familias sve dok mu nije umrla žena. Nije oduševljena ni time što ju je otac odvukao iz Amerike u Europu. Njih dvoje tako započinju radni dan na posve uobičajeni način. Ben radi svoj posao, razvaljuje sisteme, bori se s birokracijom i elegantno zakasni na kćerkino primanje nekakve nagrade. Da stvar bude još bolja, ona na kraju balade završi u bolnici zbog alergijske reakcije. Drugo jutro, Ben odlazi do ureda samo na pet minuta, kako bi preuzeo malu pošiljku i pronalazi – prazninu. Tvrtka za koju je radio je nestala. Prostorije su prazne. Za njega nitko nikada nije čuo. Njegov bankovni račun ne postoji, adresa ne postoji, nekoliko mjeseci rada kao da se nije dogodilo. I još, povrh svega, otac i kći će se gotovo odmah naći na meti bivših suradnika i njihovih pokušaja da ih likvidiraju. Samo što Ben ima trik ili dva u rukavu za to, a novonastala situacija gotovo će prisilno povezati oca i kćer da se zajedničkom suradnjom izvuku iz problema u koje su upali.

Sada kada sam vam prepričao skoro cijeli uvod, razlog zašto sam to napravio. Ovo je film koji ima jedan od najintrigantnijih uvoda koji sam vidio u posljednje vrijeme, ona vrsta zbog koje zagrizete udicu, progutate mamac, olovo i plovak. Jednostavno je tako. Scenarij ne komplicira u prikazu oca i kćeri, već kratko, jasno i efikasno u par crta predstavlja njihov odnos te ga razumijemo otprve. Njihova prisilna povezanost, kao i obostrano pomaganje, tako ima puno više smisla nego nekakav drugačiji pristup. Glavna ”zavjera” koristi trik ili dva iz stvarnog života (svi ste čuli za barem jedan potonuli trgovački brod i kontroverze koje su proizašle iz toga) te je dovoljno zapetljana da ne bude prejednostavna te da odgovara velikoj slici kad se sve kockice poslože. Naravno, pitanje-dva ostat će neodgovoreno, ali vezano je uz našeg glavnog junaka koji ima mrlju ili dvije na vlastitoj savjesti. Naravno, pomaže što ga igra i kvalitetna glumačka faca kao što je Aaron Eckhart, s s kojim nemate osjećaj da gledate još jedan stivensegalovski akcić (jer i Ben je ekspert za štošta), kao i kemija između njega i mlade Liane Liberato. Naravno, ovakav film ne može proći bez još pokojeg zgodnog ženskog lica, a tko se bolje snalazi u svijetu špijuna od jedne Bond-djevojke, Olge Kurylenko. Jednostavan, izravan, napet, zanimljiv… ponešto za ljubitelje realne akcije (zbog europskih lokacija malo podsjeća na Bourne filmove), ponešto za one koji vole dobre teorije zavjere… Osobno mišljenje, teško da ćete ostati razočarani.

Jedan komentar za “Iseljenik (The Expatriate, 2012.)

  • Jose Andred says:

    Ipak loš film. Nastrau to što su svi likovi osim glavnog papirnati, priča je jednostavno loša. Prvih 2oak minuta filma obećava, ali onda sve potone u ispodprosječnost.

Leave a Reply

Your email address will not be published.