Intouchables

Piše: Marin Mihalj

Intouchables (2011. 112 min.)

Redatelj: Olivier Nakache, Eric Toledano

Scenarij: Olivier Nakache, Eric Toledano

Glume: François Cluzet, Omar Cy, Anne Le Ny, Audrey Fleurot

Ocjena: 10

 

»Desetka, zbilja? Zašto, pobogu, pa nisi ju dodijelio niti nekim boljim filmovima koje si recenzirao upravo na stranicama FAKa?«, eto, sam sam si postavio nekoliko ključnih pitanja i sada moram odgovoriti na njih, zar ne? Jednostavan odgovor bi bio da je film jednostavno tako dobar, da po gledanju izaziva dobro raspoloženje iako me, priznajem, na nekoliko trenutaka tijekom samog gledanja doveo do ruba suza i one knedle u grlu koju je teško progutati. Uživam u teško spojivim parovima na velikom platnu, od policijskih buddy-buddy akcijskih komedija pa sve do ovakvih životnih dramedija baziranim na životima ljudi koji doista postoje/koji su postojali. Kad su u pitanju filmovi rađeni prema istinitim događajima, realno je očekivati da će filmska dramatizacija onoga što se dogodilo pokušati »izuti iz cipela« prosječnog štovatelja sedme umjetnosti. I ovdje možemo naći nekoliko nepodudarnosti s onim što se zbilja dogodilo, ali kada je konačan produkt ovo što sam gledao; mislim, zbilja, koga briga?

Philippe je kvadriplegičar, Driss je imigrant. Prvi je suludo bogati aristokrat dok je drugi upravo izašao iz zatvora. Kako i zašto, jer u filmu nije najbolje objašnjeno, Philippe prilikom ispitivanja kandidata koji bi se brinuli o njemu odabire Drissa, glasnog i suštinski nekulturnog mladića koji je tu ne bi li dobio potvrdu da je tražio posao ali ga nije uspio naći. Philippeu treba netko drugačiji, netko tko razmišlja izvan okvira. Netko tko nije dosadan, predmnijevam. Stoga, postavit će Drissu koji živi od socijalne pomoći izazov – (1) da se brine o njemu, kvadriplegičaru, (2) da izdrži barem mjesec dana takvog posla. Sudar dva svijeta, privilegirane francuske aristokracije i imigrantskog svijeta, izazvat će, uvjeravam vas, širok dijapazon emocija; kod likova i kod nas.

Ovo je priča o prijateljstvu, a prijateljstva su, znate, čudna. Neobična. Ljudi često pronalaze prijatelje s kojima imaju zajedničke interese i takva se prijateljstva, ako ih gledate sa strane, doimaju  prilično logičnim. Shvatljivim i sasvim običnim. Dva poklonika  filma, glazbe, nogometa i žena (ne nužno tim redoslijedom) – stalno zajedno? Neočekivano, ha? No, ostavimo li po strani takva »logična« prijateljstva, što s ljudima koji na prvi pogled nemaju ništa zajedničko? Što ćemo sa svim ovim Philippima i Drissovima koji se nikada ne bi sreli da ih životne okolnosti nisu natjerale na to i spojile? Snimat ćemo filmove o takvima, očigledno. Ne možemo o svima, ali je dovoljan jedan ovakav da bi educirao ljude. Nije bitno – barem ne bi trebalo biti – jesi li bogat ili siromašan, crn ili bijel, vjernik ili ateist, dinamovac ili hajdukovac, bitlsovac ili preslijevac; bitno je jesi li čovjek ili nečovjek.

Obično izdvojim režijske zahvate tehničke prirode koji su mi se svidjeli, ali kad je film baziran na odnosu dva živopisna lika, cjelokupni redateljski posao je pronaći dva vrhunska glumca koji će na ekranu stvoriti opipljivu energiju i emitirati istinsku kemiju te prizore između njih dvojice ukrasiti dinamičnim, ali i nezašećerenim te docirajućim dijalozima. I dok je izbor Cluzeta, jednog od najboljih europskih glumaca u posljednjih dvadesetak godina, očekivan i opravdan, izbor relativno neiskusnog i meni u potpunosti nepoznatog Omar Syja je bio kocka koja se mogla prevrnuti na pogrešnu stranu. Ali redateljski dvojac, Nakache i Toledano, zna puno bolje od mene. Cluzetu je sve u licu i samo s njim može i zna pokazati sve što Philippe osjeća; Sy je, s druge strane, fizički dominantna pojava koja u vidu Drissa stvara savršenu opoziciju. Osim što bi ispod epiteta feelgood trebala stajati poveznica na ovaj krasan uradak, vrijedi spomenuti kako redatelji, ujedno i scenaristi, ne staju samo tu nego, između ostalog, dobivamo i suptilno podjebavanje i ismijavanje larpurlartičkih krugova u Francuskoj.

Intouchables morate i trebate pogledati.

4 komentara za “Intouchables

  • 2shaq says:

    Hvala na preporuci!

  • rijeka says:

    Hvala na preporuci!Nakon gledanja filma rijetke su osobe kojima ga ne bih i sama preporucila!Izvrsna gluma,kvalitetna rezija,dobro portretirani likovi,odmjereni i realni dijalozi…sve zajedno pridonosi nevjerojatnom ugodjaju koji film stvara,a cinjenica da se radi o istinitoj prici samo jos vise potencira emocije.Dirljiva i topla,ali niposto ‘americki’ pateticna i sladunjava prica koja je maestralno protkana pametnim humorom cini ovaj film jednim od onih koji poticu na razmisljanje i kojem se ne zaboravlja ime vec po samom gledanju…10/10

  • vanja says:

    koje iznenađenje 😀 ima li išta ljepše od nečega o čemu malo znaš, dobiti ovako mnogo, šakom i kapom? jako, jako “pun” film, a nakon njega još bolje sjeda već pročitana recka koja je bila intrigantna no vrhunska preporuka.

    txs 😀

  • Jelena Djurdjic says:

    odličan film, vrlo pitak, komunikativan, a da ne vređa inteligenciju. Još kad sam čula kako u Nemačkoj francuski film otkida znala sam da je do jaja. Bez doduše neke dubine, ili ozbiljnijeg zapleta, ali atmosfera je takva da ne smeta

Leave a Reply

Your email address will not be published.