Igre gladi: Šojka rugalica, 1. dio [F. Lawrence, 2014.]

Piše: Koraljka Suton

Nakon godinu dana čekanja, svjetlo dana napokon je ugledalo epsko finale svjetski popularne trilogije Igre gladi… donekle. Jer Hollywood ne bi bio Hollywood da nije odlučio izmusti svoju zlatnu koku da krajnjih granica, pretvarajući jednu sasvim kompaktnu i filmičnu knjigu u dva filma. I dok, primjerice, potpuno opravdanim, štoviše nužnim, smatram razlamanje sedme Potter knjige na dva filma, činjenje istoga s Igrama u rangu mi je koncepta trodijelnog Hobita – nepotrebno i pohlepno. Ta činjenica, doduše, ne znači nužno da ”prvi dio trećeg dijela” u svojoj srži nije, zapravo, stvarno dobar film koji bi bilo šteta propustiti.

Nakon što je spašena iz Arene koju je preživjela po drugi put i spoznavanja kako 13. okrug ipak postoji, dok je 12. okrug, njen dotadašnji dom, doslovce sravnjen sa zemljom, Katniss mora odlučiti hoće li prihvatiti ulogu ”šojke rugalice” ilitiga lica revolucije, kako bi svi oni okruzi koji do sada nisu imali dovoljan poticaj pridružiti se pobuni i pokušaju svrgavanja vlasti to i učinili. Naravno, ulozi nastavljaju biti veliki, pri čemu je cijena što drugo nego ljudski život, a Katniss je primorana suočiti se s činjenicom da vladajući Capitol ima Peetu i koristi ga kao marionetu kako bi se potkopao ustanak…

2 - Copy - Copy

Kao što su prve Igre gladi bile sasvim solidan, samodostatan film koji je funkcionirao kao lijepa, zaokružena cjelina, ništa manje kvalitetna dvojka vršila je funkciju, i sada ću citirati samu sebe, ”mosta, vezivnog tkiva koje spaja temelje postavljene u jedinici s velikim finalom trojke u kojoj se doslovce igra na sve ili ništa.” Prvi dio Šojke služi pak kao postepeno raspršivanje davno potpirenog plamena, tematski se udaljavajući od koncepta Igara koje su ispunile svoju svrhu te zalazeći u teritorij do kojeg se cijelo vrijeme popločavao put, što će reći da će spomenuta kulminacija ipak morati malo pričekati.

Iako je sasvim jasno kako su pare bile glavna motivacija tome da se film razvuče što je moguće više, vidljivo u sekvencama koje bi se lako mogle okarakterizirati kao prazan hod, moram priznati kako se tome (koliko god prozirno bilo) fino doskočilo konstantnim emocionalnim bombardiranjima, zbog čega ono što je jednima prazan hod, drugima lako može ići u službu građenja atmosfere i likova te dodatnog povisivanja uloga.

9

Za to su uvelike zaslužni glavni glumci, prvenstveno Jennifer Lawrence, koji već standardno održavaju kvalitetu svojih izvedbi na visokom nivou. Uz to, njena izvedba pjesme The Hanging Tree lijepa je za naježiti se, makar ona za sebe tvrdila da zvuči kao ”Amy Winehouse bez sluha”. Još nekolicina scena, uz tu u kojoj Jenniferin glas odjekuje, jako snažno igraju na emocije, dajući si svo vrijeme svijeta da se postepeno razviju, kako niti jedna nijansa onoga što likovi proživljavaju ne bi ostala neuhvaćena kamerom.

U konačnici je ipak riječ o serijalu u čijoj je srži društvena kritika s konceptom čovjekovog prava na elementarnu slobodu ”bivanja” u prvom planu te naglašavanjem empatije i ljudskosti kao glavnih orijentira kada se to pravo nekome uskrati. U prvom se dijelu Šojke jako radi upravo na izgradnji osjećaja zajedništva, na isticanju snage ideje i ljudske volje za činjenjem u svrhu promjene, umjesto nastavka pokoravanja inerciji i mirenja sa statusom quo. Sve što je bilo potrebno bio je taj plamičak u obliku Katniss, sasvim dovoljan kako bi vatra buknula i nekontrolirano se krenula širiti u Šojci, zahvaćajući sve oko sebe… Sada samo treba napokon dočekati izgaranje.

4 komentara za “Igre gladi: Šojka rugalica, 1. dio [F. Lawrence, 2014.]

  • Gjuro says:

    Ovo je u biti partizanski film, samo što “Švabe” nose bijelo. Čak i ona pjesma (najefektniji dio) ima u sebi drvo, makar nije zelen bor. Još manje originalan od prijašnjih, ali bez napetosti i prave akcije, meni je ovo najslabiji nastavak dosad.

  • zvonimir says:

    Samo bih molio novinarku Suton da malo pazi što piše u jednom novinarskom članku jer hrvatski standardni književni izraz je “postupno”, a ne “postepeno”. Korijen riječi je posve različit za obe riječi. Hvala.
    A film čekam pogledati za suditi….

  • Gjuro says:

    Haha, a zvonac se potpiše malim slovom i seruć’ napravi tri jezične i jednu faktičku grešku. 😀 Priceless. (Da, zvonimire, to je engleski)

  • Dora Eva says:

    Tko nije gledao, neka ne čita.

    Prvi i drugi dio su mi, u okviru žanra, bili zanimljivi za gledati. Ovaj, prvi dio trećeg dijela, dugo se valjalo čekati. I…

    Katniss je gotovo neprepoznatljiva. Osim činjenice da se opet neuspješno brani uloge koja joj je namijenjena.

    Ali kao što je Jackie rekla Heather pri predsjedničkom sučeljavanju u seriji House of cards, nakon što se ova našla stiješnjena pa se pokušala izvući sa: „Ovo nije nivo na kojem ću raspravljati“. Mi, koji smo vojnici, znamo da jednom kad uđeš u bitku – nema ovakvog „s visoka“ načina povlačenja. Moraš priznati poraz.

    Ni Katniss se, koliko god plakala u ovom filmu i pokušala izbjeći poziciju koja joj je namijenjena – od nje nije uspjela izvući.

    Najblaže i najkraće rečeno, proturječi samoj sebi.

    Roman nisam čitala, no fantastična fikcija je u pitanju pa je slijedom toga za očekivati da se u njoj, za razliku od neke druge književnosti, znanstvenih i teoretskih dijela, koja sva odreda više ili manje neuspješno pokušavaju uhvatiti ilii objasniti stvarnost (ali ipak to čine) – svašta nemoguće prikazuje kao moguće.

Leave a Reply

Your email address will not be published.