Igre gladi: Plamen (2013.)

Piše: Koraljka Suton

Nakon godinu i pol čekanja, promjene redatelja te nadopune popisa glumaca poznatim i nešto manje poznatim imenima, ljubitelji distopijske trilogije za mlade The Hunger Games američke autorice Suzanne Collins napokon su došli na svoje. Kino dvoranama diljem svijeta upravo neumorno hara Catching Fire, drugi dio popularne franšize, a fanovi mogu slobodno odahnuti jer se masakr omiljene im knjige dogodio nije. Iznimno dobra ekranizacija jedinice dokazala je kako (SF i/ili fantasy) romani i filmovi s oznakom ”za mlade” nisu nužno osuđeni na bivanje u rangu s Twilightom, a tematika koju obrađuju ne mora se vrtjeti oko 101 načina da nađeš i zadržiš dečka.

Tako u Catching Fire opet pristajemo na uranjanje u pravila igre koja su na snazi u post-apokaliptičnom Panemu, državi oformljenoj na području nekadašnjeg SAD-a, gdje 12 okruga živi u bijedi i siromaštvu pod totalitarnom vladavinom bogatog Capitola. Da se prisjetimo, kao kaznu za ustanak koji su okruzi digli davnih dana i podsjetnik na posljedice revolucije (uništenje 13. okruga), Capitol svake godine organizira Igre gladi u kojima sudjeluju po jedna cura i jedan dečko iz svakog okruga i bore se na život i smrt, a pobjednik je samo jedan. U jedinici su glavni junaci Katniss Everdeen (Jennifer Lawrence) i Peeta Mellark (Josh Hutcherson) uspjeli okrenuti stvari u svoju korist i oboje izvući živu glavu, igrajući na kartu tragičnih ljubavnika. U nastavku pratimo domino efekt koji je uslijedio nakon tog značajnog momenta: Katniss je svojim činom prkosa postala simbolom nade za stanovnike Panema, a taj plamen koji svakog časa prijeti buknuti nešto je što predsjednik Snow (Donald Sutherland) želi ugasiti pod svaku cijenu. Stoga zaprijeti Katniss životom njenih najbližih (među kojima je i najbolji prijatelj/dečko Gale (Liam Hemsworth)), ako okruge svojim javnim nastupom ne uspije uvjeriti u to da njen potez nema veze sa započinjanjem revolucije, već je isključivo posljedica beskrajne ljubavi između nje i Peete. Kada joj to ne uspije, Snow, uz pomoć novog igrotvorca Plutarcha Heavensbeea (Philip Seymour Hoffman), osmisli savršenu izliku za ponovno vraćanje Peete i Katniss u arenu…

2

Druga knjiga, iako sama po sebi naizgled jako filmična, u biti je dosta nezgodna za ekranizaciju upravo zbog svoje narativne strukture koja nam onemogućuje da je doživimo kao cjelinu. Stoga je logično da ni film nije mogao pobjeći od ”funkcije” koju vrši unutar trilogije, a to je ona mosta, vezivnog tkiva koje spaja temelje postavljene u jedinici s velikim finalom trojke u kojoj se doslovce igra na sve ili ništa. Dvojku bih, dakle, opisala kao svojevrsnu tranzicijsku fazu tijekom koje se spomenuti temelji produbljuju i nadograđuju, a ulozi polako, ali sigurno, povisuju. To je ono što Catching Fire čini napetim i dinamičnim i, makar sam po sebi nije sočna, zaokružena cjelina, nipošto mu ne bih osporila cjelovitost,.

A tu cjelovitost pronalazim u snažnoj i beskompromisnoj društvenoj kritici koja je dodatno podebljana u odnosu na prethodnika, kao i u likovima s kojima se možemo povezati na onom najbazičnijem ljudskom nivou, jer ono što ih goni, pokreće i lomi nisu svakodnevni problemi tinejdžera prvog svijeta, već borba za goli život, elementarna humanost i empatija te pokušaj očuvanja svojeg i tuđeg integriteta. Sama srž ovakvog tipa priče leži u prebacivanju naglaska s ”ja” na ”mi” (što ima dodatnu težinu ako se u obzir uzme da bi u samim igrama glavni imperativ trebao biti upravo ”ja”), a njena je snaga u tome što se (”mi”) kao gledatelji u točno toj točki slamamo i prepoznajemo, osjećajući kombinaciju pravedničkog bijesa i nemoći te se ježeći kada svjedočimo učinku koji Katniss ima na stanovnike osiromašenih i potlačenih okruga, fungirajući kao simbol nade koji potpiruje plamen izgledne revolucije.

3

Groteskni stanovnici Capitola koji uživaju gledajući kako se maloljetnici iz godine u godinu međusobno kolju, a potom slave istraumatizirane ”pobjednike” kao zvijezde (a da je pritom naglasak stavljen na ono najvažnije – što pobjednici nose i s kim spavaju), opet nam pružaju zrcalo kako bismo u njemu prepoznali vlastiti, nimalo laskavi odraz i zapitali se nismo li kao društvo ionako već odavno tamo, makar nam naše pakovanje na prvi pogled djelovalo puno ljepše.

Iz tih je razloga Catching Fire osvježenje u moru zatupljujućih holivudskih blockbustera, kao i u oceanu plošnih teen filmova bez supstance i poante. Spomenuti likovi zbog svojih su životnih okolnosti ogoljeni od svega suvišnog, zbog čega i ljubavi trokut, koji zapravo uopće nije u središtu priče, drži vodu, ni na sekundu ne tonući u patetiku i sladunjavost. Katniss ionako ima veće probleme u životu, koji bi sam po sebi mogao skončati svakog časa, od razmišljanja o tome kojeg dečka ”više voli” i zašto. U svijetu u kojem je kaos jedina konstanta, likovi se nužno drže za ono što im pruža uporište te makar privid vlastite uračunljivosti. Samim su time ti odnosi više logična posljedica okolnosti, katalizatori daljnjih događaja i datost čiji si gubitak likovi ne mogu priuštiti, nego jadni pokušaj guranja romanse tamo gdje joj nije mjesto.

5

Sve se navedeno da osjetiti i iščitati zahvaljujući dobro adaptiranom scenariju, korektnoj režiji koja se ničim pretjerano ne ističe, služeći time priči (a ne podređujući priču sebi), ali ponajviše glumačkim izvedbama koje uzdižu film na nivo kojem se možda nije ni stremilo. Standardno sjajna Jennifer Lawrence osvaja i zrači u svakoj sceni u kojoj se pojavi (dakle – u doslovce svakoj sceni), prezentirajući nam čitavu paletu svojih glumačkih sposobnosti, dok joj Hemsworth i Hutcherson dostojno pariraju i bivaju jako zahvalnim partnerima za rad. Woody Harrelson ponovno skuplja bodove za šarm kao Katnissin i Peetin vječito pijani/mamurni mentor, Donald Sutherland u ulozi predsjednika Snowa posjeduje svu ljigavost Željke Markić, a od pridošlica bih istaknula Philipa Seymoura Hoffmana, čisto jer bi stvarno bilo šteta ne spomenuti nekoga toliko super kao što je Philip Seymour Hoffman.

Da sumiram, ako ste fanovi književnih predložaka i prvog filma, Catching Fire nešto je što ne biste trebali propustiti (i vjerojatno ni nećete). Ako niste, to vas svejedno ne bi trebalo spriječiti da uživate u dva i pol sata gledanja Jennifer Lawrence kako rastura, raspada se i pritom biva famoznom, na svojim leđima noseći iznimno snažnu i emocionalno nabijenu priču koja utire put revolucijom obilježenom finalu te apelira na ono općeljudsko u vama.

6 komentara za “Igre gladi: Plamen (2013.)

  • Matea Rebrović says:

    Baš mi je drago što si upravo ti napisala recenziju o ovome. Ostala sam oduševljena filmom, čini se puno ozbiljniji nego 1.dio. Napravila si odličnu usporedbu s mostom, to je upravo onaj feeling koji sam imala tijekom gledanja. U procesu sam čitanja triologije, zanimljivo i baš čitko štivo.

  • Ivo Skocic says:

    Slazem se sa svime napisanom. Manja (po meni bespotrebna) odstupanja od romana su napravljena, zasto- ne znam. Jedino me iritira to sto se u filmu bas obraca paznja na to da je kvartalna pokora namjerno napravljena takva, dok u knjizi pak kao da je to sve bilo slucajno. Ima ona nekakva kutija, if my memory is right, iz koje se izvlace kartice sa kvartalnom pokorom koju su prvi igrotvorci zamislili.

  • DS says:

    Politički odnosi kao i čitav koncept maskiranja aktivnosti su užasno površni. Nabačaji ideja tu jednako nemaju smisla kao i u mnogim prethodnim zabavljačkim hollywoodskim filmovima sa revolucionarnim podtekstom (Elysium, Dark Knight Rises, itd.), to jest, autorica knjige ih je istraživala koliko i preživljavanje u šumi: minimalno ili uopče, a filmaši slijede. Odakle fasciniranost, ne znam. Izgleda da smo dovoljno rastrojeni da nam se svaka bačena kost čini kao novogodišnja večera. Prva trećina filma odrađena je kvalitetno. Ostalo se nekome tko može držati distancu ne bi trebalo svidjeti, pretpostavljam, jer ako ovo ulazi u kategoriju blockbustera, oni su propali: od kada su mostovi dobri blockbusteri? Čini mi se od prvog dijela zadnje knjige Harry Pottera, kada su u glavice gledateljima posijali da će im biti zabavno gledati film u kojem se ništa ne događa, koji traje suludih 2,5 sata za ništa osim šmrkanja $ s pupaka fanova. Čudi me samo kritika. Izvrsne ocjene za Catching Fire iako su pandanski filmovi do 20% niže rangirani, za film s 2 akcijske sekvence. Mitsko doba blockbustera, gdje si li se djenulo, hoću li te ikad više vidjeti?

  • Simba says:

    Htjela bih pitati hoce li se nastaviti film tj. hoce li biti treceg dijela filma?

  • Koraljka Suton says:

    Simba, hoće. :) Štoviše, treća će knjiga biti pretvorena u dva filma.

  • Gala says:

    Film je tako loš da me ne iznenađuje kometatoričina opsjednutost istim.

Leave a Reply

Your email address will not be published.