Vidio sam vraga (I Saw the Devil, 2010.)

Piše: Marin Mihalj

Vidio sam vraga (Akmareul boatda/I Saw the Devil, 2010., min.)

Režija: Kim Je-woon

Scenarij: Hoon-jung Park

Glume: Lee Byung-hun, Choi Min-sik, Oh San-ha

Ocjena: 9/10

 

Eksplozija južnokorejske kinematografije u 21. stoljeću većini je možda došla kao veliko iznenađenje, ali iskusniji filmski poznavatelji, posebno poklonici azijske škole filma, sigurno nisu morali biti vrsni anticipatori kako bi shvatili da će jednog dana Južna Koreja postati sila u svijetu sedme umjetnosti, a to se naziralo već nakon gotovo  rašomonski nastrojenog Joint Security Area, prvog filma Park Chan-wooka, jednog od najperspektivnijih imena ne samo južnokorejske nego i svjetske kinematografije, koji će dobiti zasluženu rekogniciju vodećih svjetskih filmskih kritičara i publike. Park će nakon svoje trilogije osvete (Sympathy For Mr. Vengeance, Oldboy, Lady Vengeance), okušavanja u sf žanru (I’m A Cyborg, But That’s Okay) i dostojnog predstavljanja otužnog svijeta vampira (Thirst), sve redom remek-djela ili, bar, odlični filmovi, otvoriti vrata svojim južnokorejskim autorima suvremenicima Kim Ki-duku, Bong Jon-hoou i Kim Ji-woonu, a baš je potonji filmskim sladokuscima priredio još jedan film osvete – I Saw The Devil.

Nakon što je u svom prethodnom, fenomenalnom uratku The Good The Bad The Weird, akcijskom westernu, spojio Lee Byung-huna i Song Kang-hoa, dvojicu od trojice najvećih, najbitnijih i najpriznatijih južnokorejskih glumačkih zvijezda, Kim je u ovom filmu uspio napraviti istu stvar: Lee je opet tu (već treća suradnja s redateljem), a iz samonametnute mirovine vratio se i Choi Min-sik, legendarni oldboy, jedan od najboljih i najpredanijih (južnokorejski Daniel Day-Lewis) glumaca današnjice. Priča počinje jedne hladne i snježne noći kad se  lijepoj i mladoj djevojci Joo-yeon (Oh San-ha)  pokvari auto u blizini puta za nigdje. Smirena i raspoložena zove svog zaručnika Soo-hyeona (Lee), tajnog agenta, kojemu bezbrižno prepričava događaje koji su se zbili te iste večeri i spominje mu automobilski kvar, nepriliku u kojoj se našla. On joj savjetuje da pozove vučnu službu, razgovor završava, djevojka ostaje sama i baš u tom trenutku, spletom nesretnih okolnosti, jedini vozač na cesti koji nailazi je serijski ubojica Kyung-Chul (Choi) koji ju otima, muči i na kraju ubije.

Serijski ubojica je beskrupulozni monstrum, gubitnik koji vozi školski mini-bus, isfrustriran životom i neuspjehom u njemu, ispunjen nepatvorenom željom za krvlju, sklon sadizmu, ponižavanju svojih žrtvi i, konačno, najtragičnije, lišen bilo kakve grižnje savjesti. To što on je nije produkt društva, on je jednostavno zao i uživa u tom što radi. Njegova sušta suprotnost pak tajni je agent, dotjeran i pedantan, naoko hladan, ali u sretnoj i predanoj vezi koja, nažalost, završava užasnom smrću njegove zaručnice. Kim vrlo vješto profilira svog protagonista (Soo-hyeon) i antagonista (Kyung-Chul), junaka i antijunaka, ni u jednom trenutku ne upada u zlosretnu mrežu manirizacije (istina, antagonist je antagonist, iskonsko zlo koje se svjesno otklonilo od društva, koje se ne boji neminovne preuranjene smrti i koje ne shvaća pogrešne puteve koje je izabrao),  štoviše – kako radnja filma odmiče, protagonist, iako opravdano (kako biste vi postupili da vam nemilosrdno ubiju zaručnicu, a imate određene mogućnosti koje vas mogu dovesti do ubojice?), u našim očima gubi svoju pravičnost i polagano ali sigurno njegova se uloga glavnog junaka pretapa u ulogu tragičnog anti-junaka.

Postalo je popularno donositi zaključak kako je uloge negativaca, pogotovo ako su jednodimenzionalno zlo, najlakše odigrati, ali kada je u pitanju Choi Min-sik – i u tom leži njegova genijalnost – čak i kada uđe u lik ovakvog monstruma, njega na trenutke razumijemo i sažalijevamo iako to ne želimo. Ipak, najzahvalniji i najzahtjevniji posao u cijelom filmu pripa je Lee Byung-hunu. Njegov izmučeni (anti)junak nije običan svakodnevni čovjek, ali upravo njega predstavlja u ovom filmu i priličnom lakoćom dočarava koliko je zapravo tanka linija između normalnog, funkcionalnog čovjeka i sociopata željnog osvete, pa se na kraju opravdano zapitamo: može li suštinski dobar čovjek, s tim malim guranjem o kojem je govorio Joker u The Dark Knight, izletiti s kolosijeka, izgubiti humanost i postati zao? Posljednjim kadrom Kim kao da ne želi ostaviti ni jedno postavljeno pitanje neodgovorenim, pa nam nesuptilno odgovara…

Tko je pogledao Kimove prethodne filmove sigurno zna da je to prvoligaški majstor režije. Tehnička dotjeranost koja nikada nije nauštrb smislene improvizacije, osjećaj za postepenu gradaciju kojom nas vodi do završnog čina, Kim je i majstor diverzije pa nas tako zavarava početnim statičnim kadrovima, a odabirom glazbene podloge ne dopušta da naslutimo ono što nas čeka. Zanimljivim izborom kadrova i vješto ovladanim postulatima (ne)klasične mizanscene pokazuje da nikada ne zapostavlja svoju sklonost inovaciji, pa kada u jednoj od najboljih ovogodišnjih sekvenci spoji nadnaravno zapanjujuće kretanje kamere i ekstatično lice ubojice, očiju razrogačenih od pozitivnog šoka pitamo se: koji kurac uče ove hrvatske redatelje?

6 komentara za “Vidio sam vraga (I Saw the Devil, 2010.)

  • Ivan says:

    Odlicna kritika, sjajan film. Poslednja recenica se odnosi i na reditelje u Srbiji!

  • Deni Zgonjanin says:

    koji kurac uče ove hrvatske redatelje?

    naj izjava 2010 :)

  • maxima says:

    Dočekaj, dočekaj :(

    Još poslije ovakve recenzije!

    Inače me Marinovi “papirići” natjeraju gledati filmove, koje sam već gledala, neke, koje nisam, no ovo će biti vrhunska poslastica.

  • Jelena Djurdjic says:

    Revenge is a confession of pain.

    Ne samo što li uče hrvatsko-srpske reditelje, nego i gledaju li oni ovakve filmove?

  • maxima says:

    Kako si mi sad dala ideju sa “Confession of Pain”, Jelena! 😀

  • maxima says:

    Ovo je odlično… sad mogu čiste duše potpisati svaku riječ… no opet, čini mi se da mogu i napamet, kad vidim da je Marin napisao :) Ovi papirići o azijskim filmovima generalno me bacaju u trans, već mjesecima, jer ih “ostvarujem” :)

Leave a Reply

Your email address will not be published.