Hvala ti za ljubav

Piše: Koraljka Suton

Hvala ti za ljubav (Remember me, 2010.)

Glume: Robert Pattinson, Emilie de Ravin, Pierce Brosnan, Chris Cooper, Ruby Jerins, Lena Olin

Redatelj: Allen Coulter

Ocjena: 6/10

21-godišnji Tyler neshvaćen je dečko koji većinu vremena puši, pije, ševi sve što nosi suknju i piše dnevnik svom mrtvom bratu. Uz to ima major issues s dragim taticom, kojem je posao bitniji od Tylera i njegove mlađe seke umjetnice. 21-godišnja Ally cura je čija je mama ubijena kada je ova bila mala, a uz to ima problem sa zaštitnički nastrojenim ocem policajcem. Jedne se noći Tyler u ime pravde umiješa u neku nasumičnu tučnjavu, a potom ga dodatno malo izlema (i pošalje u zatvor na jednu noć) temperamentni policajac za kojeg se, čuda li, ispostavi da je Allyin otac. Tylerov cimer predloži Tyleru da zavede malu, malo se zabavi s njom, a potom je spuca…

Ok, kada to ovako prezentiram, film zvuči k’o neka već tisuću puta viđena romantična drama. Ono što je mene iznenadilo je zapravo činjenica da čitava ta isfurana ‘zavedi curu za okladu’ šema zapravo uopće nije okosnica radnje, već je naglasak stavljen na tu neku sveopću životnu zajebanost – kako likova/ljudi tako i životnih situacija. Štoviše, u sred filma sam smetnula s uma zašto se on uopće s njom spetljao, a kada se to i saznalo, nije bio baš tako big deal. Taj odnos mi je ujedno i najveća zamjerka filma: potpuno mi je nejasna njihova intrinzična motivacija da budu zajedno. Ok, on je neshvaćeni umjetnik s tendencijom filozofiranja, a ona cura kojoj je desert predjelo jer ‘čemu čekati ono najbolje?’. I? Super, oni to znaju jedno o drugome, ali ti ne doživiš baš kao da su njima te spoznaje nekako promijenile živote. Kemije baš i nema ali opet, nemam pojma je li Robert ‘Edward’ Pattinson u stanju ostvariti dobru kemiju s osobom suprotnog spola. U prijevodu: još jedan od onih filmova u kojima su oni zajedno zato što su, eto, glavni likovi. Ali to nije jedini problem – filmu još nešto fali, ali nikako ne mogu odrediti što točno. Neki ‘tajni sastojak’, ‘x faktor’ ili što li. Nešto zbog čega bih rekla: ‘E, ovaj film je bio izvrstan.’ Ovako je bio ‘samo’…dosta dobar.

Naime, film stvarno ima podosta iznenađujuće pozitivnih strana. Istaknula bih dijaloge koji su odlično osmišljeni, a k tome niti vrijeđaju inteligenciju niti tjeraju na povraćanje. Zatim bih spomenula odnose među likovima, koji su meni osobno jako bitan faktor u ovom žanru. Na stranu lošnjikava ljubavna veza, obiteljski odnosi su poprilično dobro razrađeni i prikazani. Pierce Brosnan je bio solidan u ulozi prezaposlenog i nemarnog tate, mala Ruby Jerins je zasjala kao zanemarena i nedovoljno voljena kćerkica, a najviše me zapravo iznenadio već spomenuti Pattinson koji, na neku foru, zna glumiti! Donekle. Dobar je kada se treba uživiti u neke ‘svakodnevne’, ležerne stvari tj. kada treba biti opušten i casual. Ali čim su u pitanju ‘velike emocije’, kao što su npr. verbalno izražavanje ljutnje ili pak potpuna zatečenost, tu dečko ne zna što bi sa sobom i kako bi to najbolje izveo. Pa preglumljava i radi face kao da pati od opstipacije. Jednostavno se ne zna uživiti u lik, već izgleda kao da cijelo vrijeme naporno razmišlja o tome kakvu bi sada grimasu trebao složiti ili koliko bi jako trebao povisiti glas (ili se pak počupati za kosu). Njegov lik je čitavo vrijeme neki Lovac u žitu wannabe i sve je to ok, ali falilo mi je nešto u tom liku, nešto očito jako bitno što Pattinson nije skroz uspio dočarati, makar se vidljivo trudio (biti Holden Caulfield).

Također mi je zanimljivo to što film zapravo nema neki pravi klimaks, već je čitavo vrijeme sve ‘ravno’ – naprosto bivamo svjedocima jednog niza životnih događaja i sviđa mi se što ti događaji nisu napravljeni pompozno i flashy, u stilu ‘EVO, dogodila se velika stvar, ajmo sada imati minutu šutnje da upijemo ozbiljnost situacije’, već sve nekako teče prirodno, bez melodramatike ili pak patetike.

Završne scene su odlično režirane, čitavo se vrijeme osjeća neka suptilna napetost u zraku i ti osjetiš da će se nešto dogoditi. Ja sam si na žalost slučajno bila spojlala dio kraja, no to nipošto nije umanjilo neizvjesnost – jer jednostavno nisam znala kako će takav kraj biti realiziran. Meni su to možda najbolje scene u filmu, makar su mnogi rekli da je njima takvo razrješenje totalno promašeno. Oh well, svakom njegovo.

Očekivala sam neku lepršavu ljubavnu pričicu, a dobila sam ‘dramu u malom’, koja nije bezbrižna i ‘lagana’, ali bome nije ni preteška, već uspješno balansira između ta dva ekstrema. Čovjeka rastuži i rasplače (ako je emotivan… ili ako je naprosto plačipizda kao ja), ali ta tuga nije teška i prožimajuća, već više katarzična.

Jedan komentar za “Hvala ti za ljubav

  • Kocka says:

    šteta što je ovaj film prezentiran na loš način. odnosno, teško je prezentirati film u kojem glumi Robert Pattinson jer mušku populaciju to automatski odbije a ženska populacija očekuje ne znam ni sama što. kao što si rekla, svi su očekivali ljubavni filmek za razonodu a dobili težu dramicu. iako sam ja imala više zamjerki od tebe, pogotovo što se tiče patetike, također mi je film vrlo dobar i ja mu čak dajem 7/10

Leave a Reply

Your email address will not be published.