Hobit: Neočekivano putovanje

Piše: Sven Mikulec

Hobit: Neočekivano putovanje (The Hobbit: An Unexpected Journey, 2012., 169 min.)

Režija: Peter Jackson

Scenarij: Fran Walsh, Philippa Boyens, Peter Jackson, Guillermo del Toro

Glume: Martin Freeman, Ian McKellen, Richard Armitage, Ken Scott, Graham McTavish, James Nesbitt, Hugo Weaving, Cate Blanchett, Christopher Lee

 

Mala napomena: Preporučamo čitanje recenzije uz fenomenalnu glazbu iz Hobita dostupnu na linku dolje. :)

Devet godina nakon što je svijet pogledao posljednji nastavak možda i najkvalitetnije trilogije svih vremena, Peter Jackson još nas je jednom uzeo za ruku i poveo u Međuzemlje. Ponukan prilično lošim komentarima na račun filma koju doprli do mene i poražavajućim prvim koracima na box officeu, poželih se sam uvjeriti u istinitost glasina koje su Hobita dopratile u moje kino. Je li istina da je Jackson napravio uspavanku? Je li moguće da će jedan od najočekivanijih filmova godine završiti na mojoj listi najvećih razočaranja? Radi li se samo o lošoj kopiji trilogije, box office žetvi na račun stare slave?

Kajgot.

Nakon neobičnog posjeta čarobnjaka Gandalfa bezbrižnom hobitu Bilbu Bagginsu jednog sunčanog poslijepodneva, hobitova kućica iste se večeri napuni glasnim, čupavim patuljcima kojima možda fali malo manira, ali zato apetita imaju napretek. U kući gosti koje nije pozvao, u blagovaonici gozba koju nije organizirao, a na stolu – ugovor. Pred Bilbom stoji prilika za avanturu života. Ako se vratiš, vratit ćeš se promijenjen, veli mu Gandalf. Ali što će ratobornim, neuglednim patuljcima jedan mali, pitomi hobit? Kako bi ikad mogao zelene doline Shirea zamijeniti opasnim klisurama i neprohodnim planinama ogromnoga Međuzemlja? U grandioznom, nekima i smrtonosnom pokušaju šačice patuljaka da pod vodstvom neokrunjenoga kralja Thorina i pouzdanoga Gandalfa vrate domovinu koju im je prije mnogo godina oteo zmaj Smaug, nema mjesta za jednog običnog hobita. Ali, kao što znamo ili možemo pretpostaviti, Bilbo Baggins nije običan hobit.

Veliko je i nepravedno nametnuto breme ovome filmu činjenica da će ga svi – ali apsolutno svi – pogledati kroz prizmu nasljednika Gospodara prstenova. Isti je autor, isti je redatelj, isti su i neki likovi, usporedbe su očekivane i donekle opravdane. Načitao sam se komentara i komentara razočaranih gledatelja i kritičara kojima je glavna poanta recenzije, onaj glavni šamar koji je revnom kritičaru uvijek gušt opaliti filmu u posljednjem odlomku osvrta, ta da Hobit kaska za filmovima zbog kojih smo mu se toliko i veselili. To što je Tolkienova priča o Bilbovim avanturama toliko drukčija od LOTR-a, po atmosferi, dinamici pa i, dakako, svome opsegu, mnoge ljude ne dira previše. U kino su, htjeli-ne htjeli, došli po prequel Gospodara prstenova, a kada ga nisu dobili, barem ne u onoj mjeri kojoj su se nadali, razočarano su počeli širiti negativni publicitet zbog kojeg Bilbova družina na box officeu dosta kaska za Frodovom. Hobit je, ponavljam, drugačija priča, s drugačijim tonom i ciljanom publikom, nesavršena i mrvicu manjkava, ali niski udarci i razbacivanje etiketama nedoraslosti Gospodaru Jacksonovom filmu rade nepravdu na koju je grehota zažmiriti.

Nemojte me krivo shvatiti – zamjerki ima i moja malenkost, opčinjena vizualnošću kojom je Jackson moje oči počastio prizorima toliko lijepim da ozbiljno razmišljam da lopovima u Cinestaru još koji put platim Imax ulaznicu, makar ne jeo četiri mjeseca. Od onog očitog i svima navrh jezika smještenog prigovora – razvučenosti radnje nikle iz podatka da je Hobit knjiga od svega 200-tinjak stranica, od čega Neočekivano putovanje obrađuje tek trećinu – preko repetitivnosti akcije, skroz do poneke manje uspješne, manje pametne šale. Problem predstavlja i staza koju je Jackson odabrao za svoju novu družinu – put kompromisa, negdje između knjiške vizije i nasljeđa LOTR­-a, od kojeg mu se i samom valjda teško odvojiti. Usporedbe s Aragornovom bagrom možda nisu fer, no teško da su potpuno neopravdane. Jackson je, dakle, snimio film dovoljno različit od trilogije koja ga je proslavila da ga smatramo samostalnim uratkom, ali opet dovoljno sličan ugođajem, pričom i estetikom da bude osuđen na poredbe koje mu donose više štete nego koristi. Međutim, kad gledam sve te ocjene i podijeljene dojmove, sve te pljuvače i razočarane filmoljupce koji su se iz kina vraćali nenapojeni, ne mogu se načuditi kako je tako mnogo dobrih stvari promaklo tolikim parovima perfekcionističkih očiju.

Film je prelijep. Znam da me to ne bi trebalo iznenaditi, ali shvatite me, puno je prošlo otkad sam se zadnji put s hobitima verao po novozelandskim planinama – film je jednostavno prelijep. Vizualno savršenstvo upotpunjeno je upečatljivom, pamtljivom, inspiriranom glazbom, od koje je Far Over the Misty Mountains Cold jednostavno… vrh. Atmosfera je fino izgrađena, osjeti se miris avanture u zraku, likovi su simpatični i lako dopadljivi (Radagast!), a glumci očekivano odlični. Teško da je mogao pasti bolji izbor od Martina Freemana, a ne moram ni reći koliko je lijepo na okupu vidjeti stare znance, Weavinga, Blanchett i na haljine naviknutog McKellena. Čak sam se – i opovrgnut ću to ako ikom kažete – razveselio i faci Elije Wooda. Razvučenost priče jest mali problem, na trenutke je vidljivo kako su (i koje) sekvence ubačene da bi se dobilo na dužini, ali sveukupno gledano, vrijeme mi je zbilja proletjelo. Kako bi čovjek, uostalom, i mogao pogledavati na sat kad je skinuti pogled s ekrana toliko živopisnog i opčinjavajućeg meni osobno bilo ravno samokažnjavanju. Teško je, ustvari, zamjeriti Jacksonu na inzistiranju na sporijem tempu i dokazivanju svoje dobro poznate opčinjenosti detaljima, pogotovo kad nam u istom filmu zahvaljuje na strpljenju s nekoliko divnih scena, poput susreta Bilba i Golluma tijekom podzemnog ćaskanja koje mirne duše ubrajam među najbolje sekvence koje nam je 2012. ponudila.

Da nikad nitko nije gledao Gospodara, Hobita bismo svi dočekali raširenih ruku, s osmijehom na licu i neprobuđenom, onom tipično našom potrebom da pljujemo i nadmeno tražimo prišt na dupetu Scarlett Johansson. Gledano kroz sliku prequela Gospodara, ovog prosinca počašćeni smo nostalgičnim, jedva dočekanim povratkom među stare prijatelje uz, Mamićevom retorikom rečeno,  vizualnost sposobnu svakoga izuti iz cipela, filmom dovoljno svježim da pobudi interes za svijetom koji može ponuditi još mnogo, mnogo priča. Ako, pak, na Neočekivano putovanje gledamo kao na od tradicije odsječen, samostalan film, bez repova, tereta i pritiska starije braće, u njemu bez problema možemo vidjeti pomalo djetinjastu, atmosferičnu, zbilja zabavnu avanturu koju je izrazito lako dodati na policu my precious filmova.

Ocjena: 8,5/10

10 komentara za “Hobit: Neočekivano putovanje

  • Gjuro says:

    Fino si to napisao, Sven. Doista, tko ne zaspi u prvih sat vremena, dočekat će solidnih zadnjih sat vremena filma koji ionako nije mogao biti briljantan jer “Hobit” ni kao knjiga nema posebno dobru priču. Još kad ga gledaš nakon LOTR-a, ni u vizualnom smislu ne donosi ništa novo. Pretjerana razvučenost posebno je problematična jer miriše na pohlepu i želju za zaradom. Nekako se izgubio onaj fanovski pristup kojim je sniman LOTR i stječe se dojam industrijskog štancanja.

    Ali bez obzira na nedostižni LOTR mogao je ovo biti prilično dobar jedan film. Umjesto toga dobili smo (vjerojatno) osrednja tri u kojima poput prišteva na Scarlettinoj guzici treba tražiti dobre trenutke (kao što je npr. pjesma patuljaka).

  • Nenad says:

    Ja nisam zaspao u prvih sat vremena, gledao sam film dva puta i oba sam uživao. Gledao sam u HFR verziji i od prvih scena se nisam mogao nadiviti količini detalja, a na trenutke sam se pitao gledam li kazališnu predstavu ili film koliko mi se stvarno sve činilo.

    Otišao sam u kino bez iluzija i očekivanja prequela LotR-u i nisam razočaran ni dinamikom, ni različitosti sa dotičnom trilogijom i bez problema ovaj film mogu staviti u istu razinu kvalitete, a ako ćemo o uspavankama, nije baš niti da prstenova družina nema razvučenih dijelova, a o 7 alternativnih završetaka trećeg dijela nećemo sad ni započinjati, ali ako ono nije dodatno nabacanih pola sata bez potrebe onda ne znam što je.

  • trivia says:

    točno to što kažeš, ne znam šta su svi ti silni kritički nastrojeni gledatelji očekivali ako im ovo nije bilo dobro :) gledala sam film jednom (zasad:) i izašla oduševljena… bez obzira koliko je književni predložak kratak, čini mi se da u filmu uopće nema praznog hoda i da nijedna scena nije umetnuta nasilu. dijalozi su odlični, ima dosta comic relief momenata koji nisu isforsani nego rangiraju od simpa do vrlo duhovitih… o antologijskim momentima da ne govorimo (kraj ‘riddles in the dark’ scene, anyone?)

    ne znam, inače sam lotr fanatik i emocionalno sam vezana i za ekranizaciju trilogije i sad za hobita, možda sam bila toliko izvan sebe zbog same činjenice da opet taj svijet gledamo na filmu pa je moguće da sam previdjela neke elemente koji bi mogli biti zamjerke… ali opet, dva glavna prigovora koje stalno čujem mi fakat nisu na mjestu, a to su da je film a) prebajkovit (srsly?) i b) da je dosadan i usporen (ne znam jesmo li mi gledali isti film). usporedbe hobita s lotr-om se neću uopće ni doticati, meni je ta paralela totalno nepotrebna i ne znam zašto ljudi očekuju da hobit nadmaši lotr… iskreno, ni ne želim da se to dogodi 😀

  • trivia says:

    e, još jedna stvar – jel ikome HFR malo smetao? kvaliteta slike u tom formatu je spektakl, to priznajem, al mi se čini mrvicu ubrzano i to me iritiralo sva tri sata :/ jedini momenti gdje se to isplatilo su scenery shots, al ostatak mi je bio nekako neprirodan za gledati…

  • Sven Mikulec says:

    @ trivia

    “možda sam bila toliko izvan sebe zbog same činjenice da opet taj svijet gledamo na filmu pa je moguće da sam previdjela neke elemente koji bi mogli biti zamjerke”

    Točno to je ono što je mene mučilo. Drugo gledanje trebalo bi mi riješiti i taj problem. :)

  • Matea Rebrović says:

    Super recenzija. Meni nije ni na trenutak bio dosadan, ne razumijem ljude koji odu na pol filma…vrlo vizualno privlačan, avanturističan i nekako mi je simpatičniji od LOTRa.

  • maxim says:

    Bravo!Pogodak u centar. Mogu reči samo jedno, moja bolja polovica koja je pod prisilom išla gledati film (ne zanimaju je taki filmovi ) cijelo vrijeme je govorila:Tko će izdržati tri sata, joooj. Kad je film završio komentar je bio : Već gotovo !!!! tko će sad dočekati slijedeći nastavak!!!! :-) Tko je mislio da će gledati novi LOTR taj je razočaran a tko nije tako mislio taj je oduševljen.Zaboravih napisati da je kupila LOTR knjige i počela čitati.

  • Niggytenk says:

    Međuzemlja nikad dosta, toga će mnogi postati svjesni tek kad prođe neko vrijeme nakon odgledanog trećeg nastavka. Zato Piteru hvala na svakoj minuti ovo nove trilogije!

  • Ksenija says:

    Da se nije ro dio Peter Jackson, to bi bio veliki gubitak za filmsku industriju. No svaka čast i J.R.R. Tolkienu na velikim djelima koje je napisao. Odgledala sam Hobita i oduševljena sam. To je remek djelo Jacksonovih ruku i mozga. Gledajući prije 10 godina Gospodare isto sam bila oduševljena.. Od tada, to mi je bio najbolji film tog žanra do danas. Iščekivala sam Hobita sa velikim žarom, odgledala sa još većim žarom, a iz kina izašla oduševljena. Sad sam pročitala knjigu i još sam pod dojmom. Na tko će dočekati drugi i treći dio. Sad se primam čitanja Gospodara da osvježim sjećanje i da nastavim sa Tolkienovom avanturom.

  • FILMOMAN says:

    NIJE NA RAZINI GOSPODARA PRSTENOVA ALI SVE U SVEMU VRLO DOBAR FILM.OCJENA:9/10.MOZDA SAM OCJENU MALO NATEGNUO POŠTO SAM VELIKI FAN LOTR-a

Leave a Reply

Your email address will not be published.