Hobit: Bitka pet vojski [P. Jackson, 2014.]

Piše: Decadent Sympozium

Kresao je lulu opet i nanovo, ali se nije dala pripaliti. Leden zrak i inji fijuk smrznuo je vrijes još dok su razbijali lubanje sjevernih divljaka, ali Gandalf je tuckao, strugao i gudio, sve dok hrapavost nije Bilba uznemirila i on prema njemu podigne pogled, još smožden od bitke i tuge, ali pogled u kojem se štogod njegova ognja još zaplamsalo. Gandalf se tek na tren okom osvrnuo, pod okom se blagi smiješak najavio, pod smiješkom se podla brada vinula govoriti.

„Moj dragi hobite, nije nam bilo odveć lako.“

la_ca_0908_the_hobbit_battle_five_armies

Planirao sam napisati još jednu kratku pričicu, naime počela je upravo ovako, ali posljednji Hobbit toga naprosto nije vrijedan. I dok se osvrt i ocjena drugog dijela, kao što je kolegica Jelena krasno primijetila, „poklapa s promišljanjem o Hobitu kao filmu opsednutog čoveka, koji je izgurao svoje, koji ima publiku i šta sve, ali zapravo to negde prestaje da bude film, bar u onom smislu gde ga možeš ispljuvati jer ga istovremeno nekako ceniš iako ti se savršeno ne dopada i sve tako u krug“, treći čin ove nasilu u trilogiju pretvorene pričice, ma kako načelno zasnovan na kartama istih emocija i odatle u konačnoj točki ugodan, ipak je takvo pucanje po šavovima, da bi kakav šaljiv tekst neopravdano ublažio činjenično stanje. U jednu ruku, opet, pretpostavljam, neki totalni fan za koješta loše neće mariti. U drugu ruku, opet, ni ja sam ne mogu poreći da sam baš jadikovao 145 minuta, u nekom sam trenutku bio uvučen u dugotrajnu borbu na ekranu, u drugom sam trenutku malo možda i jecnuo u prsima kada su scepali ovog ili onog, u trećem trenutku pak ostaje na kraju filma onaj osjećaj dovršene nedovršenosti vječnih avantura, pa ti se nekako hoće, bio razočaran ili oduševljen, pustiti samom sebi sve ispočetka i gleduckati, iako, nota bene, uopće nisam bogzna kakav fan Tolkiena na prvom mjestu, a i lijepa glazba je vjerojatno taj moment koji te prevari da tu ima nečeg vrijednog.

Stoga kudos, sve je to divno, osim što u zbilji baš i nije. Ako se negdje naočigled vidi koliko je Jacksonu – ili kome god da uopće i radi na tom naslovu – malo stalo do Hobbita, to je ovdje. Naime, uz 250 milijuna dolara budžeta oni nisu bili u stanju pobrinuti se za green screen? Razina nerealnosti svake scene naprosto je apsurdna; zaista ne pamtim kada sam u kinu gledao film ovakvog produkcijskog kalibra u kojem su rubovi likova zamrljani, u kojem nisu dio okruženja, u kojem se naočigled vide crte gdje je jedno s drugim spajano. Na momente je produkcija na razini starih krimića, kada sjede u studiju za volanom, a na rotacijskom platnu iza njih tobož’ okolina. Vizualno siromašna „bitka pet vojski“ (nisam sasvim siguran kojih pet, a nije ni Tolkien bio jer nikada nije naglasio) izgleda prosto nacrtana, s nizom pomalo komičnih trenutaka koji su ispremiješani i konfliktni s tendencijom likova da kolju nevine ljude, kao i tragikomičnih trenutaka u kojima je apsolutno svaki potez svakog lika herojski napumpana plejada puhačkog cirkusa.

2 - Copy - Copy

Ne čudi, s obzirom da je cijeli OST repliciran i dozlaboga repetitivan u stalnim mijenama emocija koje nisu u stanju popratiti šlampavu montažu i šturo kopitanje scena natrpanih glumcima koji glume kao da su im upute dane improvizacijama na blesimetru. Ostalom, Bum Reviews ovdje neće biti u stanju ismijavati narativ u svojem histeričnom stilu jer ovaj to sam od sebe čini. Način na koji na početku u deset minuta dokrajče Smauga (Benedict Cumberbatch), uz svu silinu glupih doskočica i dodatne debilizacije Smauga i općeg izmještanja imerzije trešerijom za jutarnji tv program nedjeljom, zapravo već pokaže da je sve to naopako zamišljeno. Najbolji je primjer kada se Kili (Aidan Turner) i njegova Tauriel (Evangeline Lilly) pogledavaju Twilight-style, pa se niotkuda stvori Legolas (Orlando Bloom) i natjera je da se odvoje, da bi odmah potom utvrdio da ju je Thranduil (Lee Pace) protjerao, da bi onda samog sebe protjerao jer Legolas ide kuda ide Tauriel, da bi joj onda poslije oboje prigovarali, a izbačeni zapravo ipak bili neizbačeni dok je u međuvremenu u film uveden teleportirajući konj koji im omogućava trčkaranje oko planine jedno za drugim. Mada je i to neobično jer, sudeći prema mjestu i vremenu događanja, čini se da je cijeli svijet Hobbita na udaljenosti od pet kilometara. Nisam znao, možda zaista jest? A možda je to jedan u nizu općih primjera za to koliko je film zaboravljiv o samom sebi. Tamo negdje pri kraju, kada se svi glavni likovi mlate na planini suprotno od Erebora gdje se vodi glavna bitka, naravno uz dozu neplaniranog smijeha i očigledne bezidejnosti kadrova, već ćete zaboraviti da se neka bitka pet vojski uopće i vodi, pa pretpostavljam da film prenosi svojevrsnu zarazu sa sebe na gledatelje. Nešto kao zijevanje, samo što vuče na meningitis, ali po sjećanju, bolje ga se podnese, ma kako opasan bio, nego li ovu prebijenu kravu muzaru. Sjećanje na to koliko je naporno napravljeno bjesomučno, besmisleno Thorinovo (Richard Armitage) trkeljanje o opsjednutosti zlatom, kraljevskim draguljem i nasljedstvom, valjda kao Sergej Brin kada se našmrče novom dozom podataka o maloljetnim Hrvaticama, i koliko je to nemaštovito popraćeno javorom, bukvom i grabom umjesto likova („hvala bogu“ na Martinu Freemanu i Ianu McKellenu bez kojih bismo gledali vlastito propadanje u živo blato) koji cijeli film stoje oko njega kao dijelovi Orbitreka i čekaju da ih netko prišarafi i pokrene, može samo razjariti.

THE HOBBIT: THE BATTLE OF THE FIVE ARMIES

Dobrim je dijelom zadnji Hobbit kao loše organiziran tulum na kojem su se nekako svi našli, iako se zapravo nikome tamo ne želi biti, pa onda imamo jednog malog entuzijasta koji ponekad izvali kakav dobar vic. Šteta što se ajde barem to ne događa, nego su za comic relief odabrali onog pokvarenog side-kicka gradonačelnika ljudi s Jezera, Alfrida (Ryan Gage), koji u svojoj totalnoj bezveznosti, humora lošijeg od onog koji se kao zgnječeni smrdljivi martin još uvijek provlači Transformers serijalom (Nindže Kornjače uračunate), ima jednu od najvažnijih uloga u filmu – naime svako malo glavni likovi, svjesni kakav je tip, upravo njemu povjere rukovođenje, čuvanje i nadziranje ključnih ljudi i predmeta, pa onda on svaki puta u vlastitoj ignorantnosti šaljivo ne učini što je trebalo i tako film dobije još dodatnih 10 minuta infantilnog sranja koje, slično kao u dvojci s onom scenom plutajućih bačvi, kao da pokušava zahvatiti tu neku dječju draž Verbinskovih Pirates of the Caribbean, samo da bi se strmoglavio u opće mjesto nemara, koje se ipak najbolje vidi u dostavi lajni, poanti i dubokih misli – recimo o ljubavi – koje čife na pisanje scenarija na zahodskoj školjci. Kada se Alfrid obuče u žensku odjeću i grudnjake natrpa zlatom, pa se tome posveti vrijeme da bi se hi-he-ho smijali, onda su zaista zabrazdili. Hej, dajte snimite to više da idemo na novozelandsku janjetinu! A ono kada pročitate da je savjetnik filmu bio Guilermo del Toro, kojeg u ovim creditsima ima znatno više i na značajnijim mjestima ispaljuju njegovo ime, onda zapravo shvatite da su trebala dva genijalna uma da trilogiju razbucaju do kraja. Trla baba dlan da joj prođe dan.

la-et-the-hobbit-battle-five-armies-movie

I što sad? Publika uopće nije gledala film: nakon što su se pojele kokice, izvadili su se mobiteli. Što s time, kako nakon toga? Pa valjda se jedino može nadati da ni Jackson ni del Toro ni tko god je držao kameru u rukama ili bio treći menadžer animacije i prvi vodonoša glumcima neće imati sa Silmarillionom nikakva posla. Jer, gledano široko, s obzirom koliko je Hobit loša priča i materijal za film, još su oni koješta od toga zgodnoga i napravili, ali od Silmarilliona mogu samo napraviti bućkuriš – jer Silmarillion je prije svega gust splet povijesnog, poetičkog i filozofijskog, a tu ovakva masturbirajuća ruka, koja dovede do povreda i infekcije, zaista nema što raditi. Sve u svemu, prava je šteta što se nije htjelo biti poštenim i napraviti to po pravici, nego se sve to zajedno moralo pretvoriti u Frutek kašicu koju valjda gledamo samo zato jer žudimo za nečim što je uistinu fantasy.

47 komentara za “Hobit: Bitka pet vojski [P. Jackson, 2014.]

  • raso says:

    Nemate vi pojma, Hobit je odlican film!Ja sam uzivao usvakoj sekundi!

  • Gjuro says:

    Slažem se sa svakom rečenicom. Toliko su razvodnili stvar da ne bih trepnuo ni da su pobili sve likove na kraju. Svaka replika pompozna, svaka akcijska scena naporna nakon deset sekundi. Još one divokoze ex machina… Ajde, to je bar bilo smiješno. Sve u svemu, kao da je Jackson pomislio: “OK, snimio sam LOTR. Idem se sad posrati na to.”

  • Sven Mikulec says:

    Pričao sam s deset ljudi o ovom filmu i njih osam mi je reklo da je jedino dobro kod ovog Hobita kaj je završni dio trilogije i više ga se neće morati gledati.

  • Gjuro says:

    Ovaj film mi čak sam po sebi i nije toliko loš, ali toliko se sve skupa razvlačilo i silovalo da na kraju ostaje samo blažena ravnodušnost.

  • Corruptor says:

    :(

  • DS says:

    @ Sven: A eto i službene potvrde. 😛

  • Pero says:

    Samo nemam pojka koja je budaletina pisala ovakav članak

  • bilbo says:

    Ovo su takve gluposti. Ako ne volite Tolkienov Middle-Earth onda ne volite ni filmove. Kao prvo onaj tko je pročitao Hobita shvatit će da je to knjiga za djecu, dok je LOTR za malo zrelije čitače. Filmovi su bili odlični i napravljeni na zahtjev publike. Uopće je glupo pričati jel ta trilogija dobra ili nije. Ako priču općenito voliš, onda je trilogija odlična, ako ne voliš onda se pose*eš na to kao u ovome članku.

  • fred says:

    Gospodine, koji pišeš ovu kak ti recenziju, ako kažeš da ne nisi ljubitelj Tolkiena, znači da vjerojatno knjigu nisi ni pročital. Svaka rečenica iz knjige stavljena je u tri filma. U ta tri filma dodaju se neke nove scene da bi još malo produžila priču. Ovo o Thorinovu trkeljanju koje ti toliko smeta, u knjizi je također bilo. Naravno da je to cirkus heroja jer je to dječja knjiga. A o komičnim scenama neću ni govoriti. Hobit je daleko manje ozbiljnjija knjiga od LOTR-a tako da, recenzantu, molim te nađi bolji posao. Trilogija je bila remek-djelo, prava i realna adaptacija knjige. Potpuno dobro obavljen posao, a da o zaradi koju su dobili i ne pričam. Ako u ovome nisi uživao, onda stvarno ne znam u kakvim to filmovima uživaš

  • DS says:

    @ bilbo:

    1) Hobbit nikada nije bio pisan kao knjiga za djecu, bila je Tolkienovo eksperimentiranje s materijom i njegovim pojmom fantastike.

    2) Apsolutno je netočno da se se moraju voljeti i knjige i filmove ili bilo što tog tipa. Netko tko voli sve od neke franžize bez obzira na kvalitetu sadržaja je hardcore fan i prelijeva se u zonu iracionalnog. Što se tiče mog stava spram knjiga i filmova, LOTR je iskoristio najbolje od knjiga koje su izrazito sadržajno duboke i izrazito loše pisane, i LOTR filmovi su po svojoj kvaliteti posve nejednaki. Hobbit priča je traljava i nedorečena, filmovi su puno kvalitetniji od nje, puno lošiji od LOTR-a, a treći dio – ovaj ovdje – je grozno snimljen i proveden.

  • DS says:

    @ fred:

    1) Očigledno je iz teksta da jesam čitao. Ne samo da sam čitao, radio sam studiju. Meni se prije čini da vi niste čitali jer The Hobbit filmovi imaju hrpetinu stvari koje nisu bile u priči, dok LOTR nema hrpetinu stvari koje su bile u knjizi i to je dobro, a ta tema nema nikakve veze s The Hobbit. Nadalje, LOTR serijal nije remek-djelo, što se najbolje vidi opet u trećem dijelu filma. Dakle, argument vam nije bog zna što ovdje. Osim toga, kao što sam rekao i bilbu, nije to Tolkien pisao “za djecu”. Marketing je to pretvorio u “dječju priču”.

  • haha says:

    “Uopće je glupo pričati jel ta trilogija dobra ili nije.” tako je, to je ispravan pristup :DD

  • Mario says:

    7,5 / 10
    Malo bolji od prva dva dijela, ali nažalost ništa spektakularno. DS stvarno si popljuvao film, ali nije baš tako loš. Uglavnom sva sreća pa je Hobit gotov – sve u svemu sva tri filma imaju prolaznu ocjenu.

  • Maximus says:

    Samo se slažem sa jednom stvari : Nikako ekranizirati Silmarillion! Mislim da je to nemoguće doćarati sa današnjim načinom snimanja.

  • Hrca says:

    Slazem se u potpunosti sa tekstom. Mislio sam da sam samo ja razocaran al komentari u kinu su se poklapali sa mojim misljenjem… Jednostavno je prerastegnuto… Mozda je problem u ocekivanjima… neznam..

  • moj-nick says:

    @ fred
    “Svaka rečenica iz knjige stavljena je u tri filma”
    “Trilogija je bila remek-djelo, prava i realna adaptacija knjige.”
    ovo ne može biti izjava osobe koja se deklarira kao ljubitelj Tolkiena. mislim da su filmovi nužno zlo. ne kažem da su toliko loši ali su loši u usporedbi s knjigom. a nužno zlo u smislu lakše-je-pogledati-film-koji-se-zove-hobit-nego-pročitati-knjigu.
    meni je stvarno smetalo par stvari (da ne komentiram hrpu ostalih stvari tipa legolasov hod po rušećem mostu…). scene borbe su katastrofa! mislim na borbe s orcima. nema ni kapi krvi čak ni dok glave padaju, orci padaju i prije nego ih “dohvate” a dovoljno je da ga samo grdo pogledaš i već padne i ne digne se… kao elitni borci, ne? ono sa crvima mi je totalni deja vu na dinu… a najviše mi je zasmetao dio dok legolas zajaše onu beštiju i sruši onu kulu… pa kaj je to za živinu? izgleda ko nešto iz silent hill-a i stvarno mislim da je to previše umjetničke slobode. mogli su staviti “običnu” beštiju

  • DS says:

    Smiješna stvar s crvima je što su nestali nakon što su probili tunele. Budimo realni, njih četvero (mislim da ih je bilo četvero) podrobi sve vojske na terenu što postoji, uključujući i tucet patuljaka na vratima kraljevstva.

  • Sven Mikulec says:

    Komentari poput “autor ovog teksta je budaletina” ubuduće će biti brisani. Ako se pojedinci ne mogu suzdržati od nepotrebnog vrijeđanja, mogu slobodno potražiti druge portale kojima su klikovi važniji od kvalitetne i civilizirane rasprave.

  • haldi123 says:

    Kao veliki fan Tolkienovih djela mogu reći da nisam pretjerano zadovoljan.Možda sam previše očekivao.Realnost je da je nemoguće napraviti film baziran na knjizi,a da je sam bolji od iste.Film je,kao i ostala dva djela,trilogije više usmjeren na mlađu populaciju kao i sama knjiga.Što se tiče produkcije,mogu samo reći da se Jackson izgubio.Ne znam što mu je bilo.Pa LOTR trilogija je rađena prije 10+ godina pa je ispala fantastično,čak i za današnju tehnologiju.Realno je mogao cijelu radnju knjige,pa i djelove i likove koje je on dodao,ukomponirati u 2 filma.Što se tiče samih scena,vilenjaci su bili kao neki ”midllearth” roboti,orkovi izgledaju kao da su na steroidima,Legolas prkosi gravitaciji,…

  • haldi123 says:

    Nadalje,zgadila mi se ljubavna priča između Kilija i Tauriel,iako nemam ništa protiv njenog uključivanja u trilogiju.Bitka ispred Erebora ispala je kao neka tuča učenika 3. razreda osnovne škole.Nijedne kapi krvinije bilo.Beornu je posvećeno cijelih 10 sekundi u cijelom filmu,…Mogu ovako u nedogled pa da skratim:Film je bio ispod očekivanja,ali ne mogu reći da je totalni debakl.Nadam se da će neko u bližoj budućnosti napraviti remake Hobbita i ispraviti sve nedostatke ove trilogije.

  • DS says:

    O odnosu knjige i filma:

    Skeptičan sam prema ovim tvrdnjama o odnosima realnosti knjige i filma. Glavni likovi u LOTR-u, prstenova družina koja je potpora Bilbu, su, izuzev rasnih razlika, redom identične karikature dobra. Njihovo je ponašanje beskrajno izvještačeno. O dobri patuljče, deder reci treba li ti pomoć kakva? O vilenjače moj, padoh na koljena, ali ne posustah, pruži mi ruku? Prijatelju moj, izvoli ruku, uzdigni se, danas jašemo zajedno. Jesu li takvi na filmu? Ne.

    O Hobbitu i dječjoj književnosti:

    Prvo, ponoviti ću: Hobbit nije pisan za djecu. Znam odakle dolazi ta generalna spika, no to naprosto nije istina. Sam Tolkien je o tome govorio u više navrata, u više od jednog smisla: govorio je o tome u generalnom smislu projekta, koji je nastao jer mu se pisalo. Govorio je tome u smislu primjenjenih tehnika, koje je “kritika” i “akademija” i “interpretatori” definirala kao tehnike dječje književnosti, a za koje je on rekao da mu se uopće nisu sviđale i htio ih je kompletno mijenjati. Tolkien nije pisao za djecu, pisao je za sebe.

    Drugo, Lord of the Rings serijal (2002-2003) ima PG-13.

  • IvanSaric says:

    Koliko sitničarenje s filmom namijenjenim djeci ima smisla? (Na komentare u kojima se to spori mogu se samo nasmijati.)

    Film ima svojih mana i jasno je da na trenutke odraslima neće biti po ukusu. Jackson je napravio solidan posao, bez obzira na budžet i manjkavosti izvornog teksta. Šteta na nastojanju autora da bude cool i edgy u svom prkosu da mu se svidi nešto što je dobro prihvaćeno u kritičkom diskurzu i oku publike.

    Majstore, ako ćeš već ići u nekakvu objektivnu analizu ne lišavajući se tereta osobnog razočaranja, bar mu normalno daj ocjenu. Smajlić umjesto broja je cringe materijal.

    Nije mi cilj biti zlonamjeran, žao mi je.

  • Hamvašž says:

    Nisam jos pogledao, ali mene oko Jacksonovog Hobita najvise smeta podilazenje potrebama trzista. Generalno. Ali ne u puckom smislu “napravio je trilogiju iz jedne knjige”.
    Van toga sto je u pitanju “djecja prica” (molim lijepo, djecje price, one pravo strukturirane, koliko god bile “djecje”, ponekad nose u sebi puno vise umjetnickog i problematorskog kapaciteta nego neka “odraslija” ostvarenja), sto je razvodnjen ritam tolikom duzinom, eda bi se on pokrpao ubacivanjem svačeg nečeg suvišnog, sto je cgi katastrofalan a ost prozvakan itd itd, stoli je vec svega autor recenzije ovdje nabrojao (s pravom), po meni, veca je smetnja ukalupljavanje i tupokutan slijed blockbusterovskih normi, nerazvijanje one prave tolkienovske problematike, vec njeno repetitivno ponavljanje bez prave intruzije u njenu istinsku, magicnu stvarnost i jedan nadnaravni sukob.
    I uistinu se nadam, ako li se ikad bude radio Silmarilion, da ce se taj predivan svijet onog “natural supernaturalism” dati na izlaganje nekim novim, barem netrzisno orijentiranim ljudima.

    No, s druge strane, u ovo predbozicno vrijeme, kad smo svi njonjavi i pustamo svasta da nas vodi svojim tokom, ah, i Hobit ce biti dobra zamjena za onaj topli, ali magicno opasni svijet antimodernističke dogme koji nikad ne imasmo.. onaj kojom se akademik Kravar intenzivno bavio.
    U tu svrhu, zivjeli uz Hovhanessa! F*ck d’Hobbit OST
    https://www.youtube.com/watch?v=6z7c3k69Nag

  • DS says:

    Koliko nesitnicarenja s filmom namijenjenom svima ima smisla? (Na komentare u kojima se to spoji mogu se samo nasmijati.)

  • XYZ says:

    Recenzija je čista debilana, nešto kao da autor niti nije gledao film, ali mrzi Tolkiena i Jacksona iz dna duše. Čemu uopće pisati o filmovima, djelima, književnicima i autorima koje ne voliš? Misliš li da ćeš infantilnim pljuvanjem po boljima od sebe postati netko? Varaš se, balkanero…

  • IvanPričić says:

    Zamolit ću autora članka da nas uputi gdje možemo pročitati Tolkienovu izjavu da Hobbit nije dječja knjiga i da ju je pisao za sebe. Ne kažem da to nije piščevo pravo, ali nisam dosad pročitao da je tako razmišljao Tolkien. Također, Hobbit je knjiga koju izdavači i kritičari svrstavaju u dječju književnost koju mogu čitati i odrasli i smatram da to nije dio neke izdavačko/kritičarske zavjere. Naravno, svatko se može poigrati i imati svoj stav te tvrditi suprotno. I Tolkienov prijatelj iz kruga Inklingsa Clive Lewis tvrdio je nešto slično, rekavši da će Hobbit biti zabavan najmlađima, a da će ga razumijevati dublje tek kasnijim čitanjima. Ali, nije li važan čimbenik za dječje knjige baš zabava?

  • ivek says:

    Najzanimljiviji lik umire prije no šgo se pojavi naylov filma…

  • DS says:

    @ XYZ:

    Priučite se čitanju.

    @ IvanPričić:

    Ovdje se ne radi o poigravanju stavova, nego o činjenicama o kojima primitivni groupies nemaju pojma. Sammons: War of the Fantasy Worlds je dobar primjer mjesta gdje se legitimne informacije mogu pronaći, kao i pisma koja je Tolkien slao, iz kojih možemo vidjeti da ništa unaprijed nije imao u planu niti je planski radio “dječju knjigu”. Također, tu su i drugi – za teoretičare “dječje knjige” otegotne okolnosti, poput namjere da Lordovi slijede Hobbita, ali su postali “odrasli”, pa je htio Hobbita prepraviti da korespondira Lordovima, što je naknadno učinio u perifernom smislu podudaranja informacija. Također, Hobbit je u ono vrijeme bio rasprodan, ali ne za djecu.

    To što kritičari/izdavači/interprete svrstavaju Hobbita u dječju književnost ne znači da je ona za to bila pisana niti znači da su zato filmovi Hobbit za djecu. Također, ta opća teorija “pa to je za djecu” je po sebi neozbiljna i pokazuje neukost oni koji to propagiraju, naime što je neko djelo više za djecu, to ono mora biti opreznije i pomnije napravljeno jer se radi o kvaliteti receptiviteta djeteta. Smeća kojima se djecu hrani rezultira smećem u glavi, stoga ako se zbilja ovdje hoće reći da je ovo za djecu, onda je Hobbit tim GORI film jer je za djecu, po svom sadržaju, maksimalno neadekvatan. Naveo bih ovdje još također da same tehnike dječje književnosti ne znače sadržaj za djecu. Mi lako možemo, slijedeći tehnike dječje književnosti, napisati npr. ustašku propagandu. Nije problem.

    Treće, što sam već jednom ili dvaput naveo, Lord of the Rings filmovi imaju PG-13, koji je sve samo ne pg-13, tako da cijela ova spika oko “za djecu”, “djeca”, “o djeci” itd. su nebuloze zadrtih fanova. To me najviše pogađa, ponajviše zato jer bi “fan” trebao biti netko kome je zbiljski stalo do sadržaja Tolkienova rada, ali to uopće nije slučaj, već se uglavnom radi o jeftinom hranjenju falocentričnog egoizma.

  • zirafa says:

    “Hobbit je knjiga koju izdavači i kritičari svrstavaju u dječju književnost koju mogu čitati i odrasli …”

    I erotika je svrstana u kategoriju “za odrasle” pa je mogu gledati i mlađi. I vjerovanja sam da ih veseli više od Hobita. 😀

  • Mateo Delacroix says:

    Ne znam u kojem je kinu kritičar gledao film, no siguran sam da je gledao kopiju loše kvalitete a ne original – BR u videotekama će potkrijepiti ovu tvrdnju za koji mjesec. nažalost takve zatamnjene kopije se podvaljuju manjim cinema providerima zbog opasnosti od zloupotrebe presnimavanjem HD cam 100MP sa gledališta jer HDRIP torrenti znatno umanjuju dobit producentima/financijerima.
    Film nije toliko loš, previše su neki očekivali od njega,međutim zabrinjavajuća je činjenica kako nitko ne prepoznaje Exodus kao Hit 2014. Ovakvim pisanjima podkrepljuje se Mookie-wookie opis hrvatske noir scene. banane i mlijeko. Trilogija je pisana za vrijeme 2 svj rata, Tolkien je preneseno opisivao ratna zbivanja ww2, a želio je u svojem očaju mladima dati nadu u bolje sutra, što je već velika stvar.
    Ne treba previše očekivati od filmova,to je zabava. Ako toliko volimo tolkiena,probajmo ga pročitati na kojem stranom jeziku,naučitićemo puno iz toga. Neki citati nisu niti prevedeni na hrv, ili je u brzini loše tehnički odradjen prijevod zbog više prevodilaca i njihovih različitih stilova.
    Radnja ovog filma je shortana,kao i sve dosadašnje, jer detaljno kopirati scenario npr trilogije iziskuje 70 sati shootout-a/snimke.
    Osim toga, film je koštao preko 1/4milijarde dolara. I sad, shvaćate li da kvarite veliki posao svojim negativnim recenzijama? To vas čini neprijateljem jednog od najvećih biznisa na svijetu, makar samo blogate selfie opinion make. Imate problem, da živite od pressa ili bilo kakvog castinga ili lovite role kao licencirani glumac, znali biste o čemu govorim.
    Da ste pročitali scenario,znali bi da je odrađeno 40% dramatskih zapleta u filmu više nego uobičajeno, da film nosi akciju i zapetljaj već od samog starta.
    Da ste bili u LA, ne biste nikada loše pisali. Da imate 100 milijuna kuna, znali bi da zavisite od tisuća ljudi s kojima poslujete.
    Siguran sam da će Vam hrvatski kamermani zahvaliti na negativnim kritikama, oni će ih osjetiti opsegom dobijanog posla i po džepu.
    Teško je gledati da http://www.monitor.hr prenosi link Vašeg cijenjenog bloga negativnog sadržaja.
    u pitanju je posao preko milijardu kuna!?
    Za ime Božje, shvatite ozbiljnost poruke koju pronosite.
    Sa štovanjem.

  • Sven Mikulec says:

    Samo malo. “Shvaćamo li da kvarimo posao svojim negativnim recenzijama?” Čovječe božji, uz dužno poštovanje, ovdje se piše o filmovima onako kako ih doživimo i osjetimo. Cilj nam je potaknuti razgovor o filmu, podići osvještenost o filmovima, i stvarno vjerujem da time filmskoj zajednici radimo daleko veću uslugu nego da jednostavno nahvalimo proizvod s greškom. To su osnove novinarstva, pa makar i na ovom “blogu” manjeg utjecaja, to su osnove prava na slobodu izražavanja. Teško mi je ozbiljno vas shvatiti ako je vaša poanta zbilja da se suzdržimo od komentiranja iz poštovanja ili kolegijalnosti prema ljudima koji su stvorili film.

  • zirafa says:

    čovjek apelira na lizanje guzičica ? ja ću krepat. 😀

  • DS says:

    @ Delacroix

    “Ne znam u kojem je kinu kritičar gledao film, no siguran sam da je gledao kopiju loše kvalitete a ne original – BR u videotekama će potkrijepiti ovu tvrdnju za koji mjesec. nažalost takve zatamnjene kopije se podvaljuju manjim cinema providerima zbog opasnosti od zloupotrebe presnimavanjem HD cam 100MP sa gledališta jer HDRIP torrenti znatno umanjuju dobit producentima/financijerima.”

    Ne znam koju sam kvalitetu gledao i ne zanima me, gledao sam u Cineplexxu te u Cinestaru grada Zagreba, ne planiram ići u Sjedinjene Američke Države ili Austriju gledati potencijalne varijante koje bi možda podigle tehničku razinu filma za postotak koji je irelevantan u općoj kaljuži od produkcije. Ako su toliko patetično jadni da bi vlastita djela urušavali pod strahom da će neki rus ili rumunj dostaviti HQ na piratbay – što se btw nikada do sada nije dogodilo – onda ni ne zaslužuju nego da ih zajedno s loše snimljenim filmom dodatno iskritizira za preseravanje.

    “Film nije toliko loš, previše su neki očekivali od njega.”

    Ljudi svih vrsta očekivanja imaju sve vrste sudova i globalni konsenzus jest da je film prosječni zaborav. Idem kontra globalnog konsenzusa i tvrdim da je film ispodprosječan zaborav.

    “međutim zabrinjavajuća je činjenica kako nitko ne prepoznaje Exodus kao Hit 2014.”

    Recenzija Exodusa dolazi uskoro i film je zadnje smeće, još je gori od Hobbita.

    “Ovakvim pisanjima podkrepljuje se Mookie-wookie opis hrvatske noir scene. banane i mlijeko.”

    Bulazniš. Dovoljno je pogledati nekoliko mojih zadnjih recenzija i vidjet će se da se stilski pristup razlikuje, a također se i općenito moje recenzije stilski i sadržajno razlikuju od drugih recenzenata koji imaju svoje “jedinstvene” pristupe.

    “Trilogija je pisana za vrijeme 2 svj rata, Tolkien je preneseno opisivao ratna zbivanja ww2, a želio je u svojem očaju mladima dati nadu u bolje sutra, što je već velika stvar.”

    To nema apsolutno nikakve veze ni sa čime osim poviješću nastajanja književnog djela.

    “Ne treba previše očekivati od filmova,to je zabava.”

    Glupost. Film je umjetničko djelo i ima se gledati kao takvo. A može se gledati i “samo kao zabava”, u kom slučaju nemamo o čemu što previše razgovarati, pa je tako i tvoje prigovaranje besmisleno i nepotrebno, pusti budale koje misle da je film nešto više da zbore o njemu kako misle da bi trebalo.

    “Ako toliko volimo tolkiena,probajmo ga pročitati na kojem stranom jeziku,naučitićemo puno iz toga.”

    Evo predlažem na hebrejskom i perzijskom. Kroz hebrejski bolje progovaraju dwarfovi, kroz perzijski bolje progovaraju elfovi.

    “Neki citati nisu niti prevedeni na hrv, ili je u brzini loše tehnički odradjen prijevod zbog više prevodilaca i njihovih različitih stilova.”

    “Radnja ovog filma je shortana,kao i sve dosadašnje, jer detaljno kopirati scenario npr trilogije iziskuje 70 sati shootout-a/snimke.”

    Reductio ad absurdum metoda nam pokazuje da radnja nije skraćena, nego je prilagođena. Bitka, na primjer, traje višestruko dulje no što je to prikazano u romanu.

    “Osim toga, film je koštao preko 1/4milijarde dolara. I sad, shvaćate li da kvarite veliki posao svojim negativnim recenzijama?”

    Odakle ti suluda i opasna ideja da bi kritičko mišljenje trebalo zatrti zato jer netko radi “velik posao”? Kritika i recenzija u punini svog smisla rade upravo suprotno – boli ih ona stvar za tko je tko i što čime hoće i promatra činove i djela kako se pred njima pojavljuju. I dobro je da se pojavljuju jer ista kritika razbija kodove u umjetnosti koji s umjetnošću veze nemaju. Zadnja stvar koja nas djeli od toga da smo jebene ovce je kritičko mišljenje koje analizira i svoje opservacije objavljuje u javnosti. Barem ti argumentacija nije na razini “ej vi policajci baš ste glupani pa narko mafija se ubila oko posla da prebace sedam tona koke, znaš ti koliko to košta stari moj e.” Strawmen. Barem se nadam da ti je jasno. Osim toga “posao” koji oni rade zavisi OD GLEDATELJA koji daje NOVAC i od onoga do njega koji ga NE DAJE, i prema tome imaju svako pravo već na toj razini apsolutno komentirati na koji god način misle da je primjereno. Ne radi oni nikakav posao, osim posla da što bolje navuku što više debila koji misle da je Hobbit savršen film.

    “To vas čini neprijateljem jednog od najvećih biznisa na svijetu, makar samo blogate selfie opinion make.”

    Kritiku i recenziju se nekada tuklo na ulici jer su išli protiv mainstreama. Kritički poll interneta danas je dovoljno moćan da utječe na tokove budućih naslova, stoga se nadam da ćemo se opet naći u situaciji u kojoj će se kritičare htjeti tući zbog toga što koriste slobodan glas.

    “Imate problem, da živite od pressa ili bilo kakvog castinga ili lovite role kao licencirani glumac, znali biste o čemu govorim.”

    Snimaj dobre filmove i neće biti problema.

    “Da ste pročitali scenario,znali bi da je odrađeno 40% dramatskih zapleta u filmu više nego uobičajeno, da film nosi akciju i zapetljaj već od samog starta.”

    Besmislen komentar.

    “Da ste bili u LA, ne biste nikada loše pisali.”

    Da, možda bismo bili prosječan debilni amerikanac koji misli da je Hobbit vrh filmske produkcije. Yee-haw!

    “Da imate 100 milijuna kuna, znali bi da zavisite od tisuća ljudi s kojima poslujete.”

    Da imam 100 milijuna kuna ne bi ih potrošio na smeće poput Hobbita.

    “Siguran sam da će Vam hrvatski kamermani zahvaliti na negativnim kritikama, oni će ih osjetiti opsegom dobijanog posla i po džepu.”

    Je, pogotovo hrvatski kamermani u Los Angelesu. Ako hrvatski kamermani imaju problem s lošim kritikama na filmove na kojima rade, onda neka ne budu najamni radnici koje se može napucavati cipelom kako se voditelji projekta zmisle, može tako? Imam još bolji prijedlog: neka nešto iz kritike nauče i primijene to na filmu.

    “Teško je gledati da mintor prenosi link Vašeg cijenjenog bloga negativnog sadržaja.”

    Prvo, nismo blog, portal smo. Drugo, toliko smo negativni da će idući predsjednički izbori proći pod našom sjenom. Hey guess what mr. camerman, upravo je naš kolega nezasluženo filmu John Wick dao DESET. Svijet se pod negativnošću urušava.

  • IvanPričić says:

    @ DS

    Smatram da sam bio sasvim pristojan postavljajući svoja pitanja i definitivno nisam zaslužio odgovor tim tonom. Želio sam samo produbiti raspravu. Nisam groupie, nisam neuk i neozbiljan te sam vrlo rijetko nebulozan. Također nisam ni zadrti fan niti sam se takvim predstavio svojim komentarom.

  • Decadent Sympozium says:

    @IvanPričić:

    Nisam ništa takvog ni napisao za tebe. S druge strane mislim da sam dao odgovore. Ako nisam bio razumljiv, budem preoblikovao.

  • Jelena Djurdjic says:

    nisam gledala, i iskreno ne planiram skoro (znam da mi je sad bitno porastao broj ljudi koji će čitati šta ću da se prospem :D).

    samo ovo oko realnosti, mene je recimo kasting mnogo živcirao, ali evo nekih pojašnjenja (jeste ovo jasno svima nama negde, ali kao da zaboravljamo) zašto sve izgleda ‘kao u indijskoj seriji’, što reče jedna spisateljica:
    “FORWARD-MOVING HFR VS. TRADITIONAL FILM CONVENTIONS

    “There are all sorts of conventions in film that are not found in reality. People talk to each other in ways that they don’t in reality. Things are lit in ways that they’re not lit in reality. The make-up, the hair, the props, everything is fake. If you stand on a film set and you watch the actors performing, you don’t for a second think that it’s real. There are acting conventions that we have chosen to accept.”

    “One thing a lot of people are saying about The Hobbit in 48 is that the acting is bad — well, the acting’s not bad, they’re simply acting with cinematic conventions but it’s such a high frame rate that the motion looks too real and you can see through the artifice of the acting.”

    THE NECESSARY SUSPENSION OF DISBELIEF — WHICH 48 FPS LACKS
    “It’s psychological: we need suspension of disbelief, and suspension of disbelief comes from the lower frame rate. The lower frame rate allows our brains to say, Okay — I’m not perceiving 40 conscious moments per second anymore; I’m only perceiving 24, or 30, and therefore this is not real and I can accept the artificial conventions of the acting and the lighting and the props. It’s an inherent part of the way our brain perceives things. Twenty-four or 30 frames per second is an inherent part of the cinematic experience. It’s the way we accept cinema. It’s the way we suspend our disbelief.”

    “Those high frame rates are great for reality television, and we accept them because we know these things are real. We’re always going to associate high frame rates with something that’s not acted, and our brains are always going to associate low frame rates with something that is not. It’s not a learned behavior; [Some say] you watch it long enough and you won’t associate it with cheap soap operas anymore. That’s nonsense. The science does not say that. It’s not learned behavior. It’s an inherent part of the way our brains see things.””

    http://movieline.com/2012/12/14/hobbit-high-frame-rate-science-48-frames-per-second/

  • Marin says:

    Razlika između LOTR i Hobbita je ta šta sam LOTR pogledao puno puta,i još ću koji put ,dok Hobita neću više ni jednom…

  • PTICA says:

    Ma hobbit je los, ne smije se usporedjivati sa lotrom. Knjige lotr su odlicno napisane.

  • DS says:

    @ Marina:

    haha, kruta istina.

    @ Jelena:

    Loša produkcija nema veze se frejmovima.

  • Jelena Djurdjic says:

    moram reći da nemam pojma, prvo jer nisam gledala pa ne znam razmere, drugo jer suštinski nemam pojma koliko može da utiče. ali ovo što sam pomenula, glumačke momente, meni neshvatljivo loše u prvom delu, to možda opravdava ova frejm situacija, bar donekle. tu je i druga tema i opsednust realističnošću, od koje me ozbiljno boli glava

  • Ahab says:

    Autor ovog osvrta je nadrobio hrpu pojava koje kao kritizira, a da nije filmu dao niti jednu jedinu zaslugu kako dolikuje. Ako si realan kriticar, neces ignorirati neke pozitivne aspekte filma kako bi uljepsao i uokvirio svoj clanak.
    A clanak ti zaista treba jako puno okvira i skeleta u sebi. Previse emocija u recenziji, a premalo realnosti.

    Manje citati Marxa a vise Tolkiena prije nego li se odlucis komentirati u ovom tonu. Jer ocito ne znas o cemu pricas, ili pak samoga sebe forsiras da budes neki kriticar. Ili oboje, sto je vjerojatno najblize istini u ovom slucaju.

    Hobit kao knjiga nije Marx ili Karenjina, pa tako niti ekranizacija ne treba biti u tom stihu. Film je stvarno divno prenio atmosferu knjige u smislu da bih ovo sa zadovoljstvom isao gledati s djecom znajuci da ce pogledati dobru glumu sa dobrim efektima, odlicnom porukom i odlicnom dimenzijom fantazije bez previse nepotrebne vulgarnosti.

    Ako se trazi pretjerana ozbiljnost, onda ovo definitivno nije film za pogledati. Drzite se ozbiljnijih stvari.
    Ali netko tko zeli gledati carobnjake, vilenjake i patuljke uz provlacenje klasicnih poucnih elemenata bajkovitosti stvarno nece zazaliti ako pogleda Hobita. Ljudi su plakali na film, tresli nogama od nervoze kad je bilo napeto, te se smijali u barem desetak navrata tijekom filma. Meni vec ovo samo govori da film definitivno nije promasaj. A jos manje promasaj u mjeri u kojoj ovaj clanak kaze da je. Ali ocito niti nije tematika za onoga koji pise ovu nadasve subjektivnu i nerealnu kritiku na zanr koji ocito nije njegovo podrucje.

    Za kraj, za sve one koji razmatraju da radi ovog osvrta NE pogledaju film, savjet – definitivno ovu kritiku ne uzimajte ozbiljno. Film ima pregrst toga za ponuditi, uz određenu dozu propusta. Kao i svaki drugi film, dakako. Ovaj clanak je uvelicao neke propuste i definitivno ignorirao ono sto film ima za ponuditi. Kako bi se ono reklo, promasio je ceo fudbal.

    Filmu dajem solidnu 8/10, kao veliki fan Međuzemlja, ali i fantazije. ^^

  • Ahab says:

    Uh, bio sam pomalo sarkastican kad sam pisao o Marxu i Karenjinoj, ali nakon sto sam pogledao jos neke recenzije istog autora, definitivno se odvazavam reci da ovo nikako ne uzimate k srcu. Covjek stvarno u filmu trazi Hegela, i tu sam smrtno ozbiljan.
    A tko u Hobitu trazi Hegela, ima zaista ozbiljan problem. Stoga, ne cudi ovakva potpuno negativna kritika, ali uvjeravam, film niposto nece biti razocarenje u tonu u kojemu ovaj clanak to tvrdi da je.
    Kako rekoh u proslom komentaru, zaista je promasen ceo fudbal s ovom recenzijom.

    Postedite si sami truda – ako vam je Radagast debilan sa kakicom i pticama na glavi te svojim zecevima, ne gledajte film. Dijete u vama je “odraslo”, i stvarno cete se razocarati, bas kao i autor, koji je, unatoc svemu, otisao u pogresne zanrove i tu nikako ne treba kriviti sam zanr, vec autorov odabir filmova. I ovo niposto ne mislim kao uvredu. Ja nikako ne bih mogao komentirati jednog Ramba ili Rockyja npr, jer ne bih mogao rijeci pozitive izustiti za te filmove. Ali to ne znaci da je film los. Za publiku za koju je sniman, on je dobar. Ali ja nisam ta publika.

    Svima puno pozdrava i uzivajte u filmu otvorenog uma i srca. I zapamtite, pustite dijete u vama da uziva u somewhat ozbiljnoj ekranizaciji jedne iznadprosjecne bajke. ^^

  • Gjuro says:

    Dijete u meni ne voli kad se filmska priča koja je realno trebala trajati 3 sata rastegne na skoro 8.

  • DS says:

    @ Jelena:

    Samo stvar oka, tako su se ljudi čudno osjećali s novim digi telkama gdje je viša protočnost pa se zapravo po prvi puta moglo vidjeti onako kako se vidi na samoj kameri tijekom snimanja, ali već nakon desetak sati gledanja se oko priuči i sada mu opet izgleda “kao nekad.”

    @ Ahab #1:

    “Autor ovog osvrta je nadrobio hrpu pojava koje kao kritizira, a da nije filmu dao niti jednu jedinu zaslugu kako dolikuje. Ako si realan kriticar, neces ignorirati neke pozitivne aspekte filma kako bi uljepsao i uokvirio svoj clanak.”

    Film nema gotovo ništa “pozitivnog” i nisam smatrao da je taj minoritet potrebno ispisivati. Uostalom, u tekstu pišu i “pozitivni” momenti i nisam siguran jesam li i to trebao spominjati.

    Iskoristimo ovdje priliku, kada se već hoćeš bosti, pa istaknimo da ni u jednom komentaru, pa tako ni tvojem, u kojem piše da “nisam istaknuo pozitivne stvari u filmu”, niste ni vi. Samo znate reći “nije tako”, ali zapravo nemate pojma što je to što “nije tako”. Umjesto soljenja pameti, predlažem da se navedu konkretne pozitivne stvari u filmu – očigledno tvrdite da postoje objektivne pozitivne stvari – pa da onda i to mogu razbucati.

    “A clanak ti zaista treba jako puno okvira i skeleta u sebi. Previse emocija u recenziji, a premalo realnosti.”

    Hvala, ali ne trebam lekcije o kritičkom pristupu, sam biram koji ću pristup odabrati za koji film s obzirom o kojem se filmu radi, što dokazuje ostalih četrdeset objavljenih recenzija, i sam radim na korekcijama gdje uočim da su potrebne. Štogod se tu “emocionalnog” nalazi napisano je planski, uključujući i ovaj “smajlić” umjesto ocjene. Slažem se da nije dovoljno realan tekst jer da sam htio da bude realno ne bi ga uopće ni napisao. Naime, ne osvrnuti se na treći dio Hobbita bilo bi jedino zbiljski pošteno s obzirom na kvalitetu filma. Ali sam sanjar u duši.

    “Manje citati Marxa”

    Od sveg opusa književnosti, filozofije i prirodne znanosti koju sam pročitao – i istražio, što vjerujem da ti je stran pojam i pripadna djelatnost – Marx zauzima izrazito mali djelićak i nisam mu, izuzev nekih centralnih uvida, naročito privržen. Ali sviđa mi se ovaj tipičan samodopadni ad hominem pokušaj kategoričke diskreditacije na bazi mogućih preferencija onoga s kime se ne slažeš. Much authority.

    “a vise Tolkiena prije nego li se odlucis komentirati u ovom tonu. Jer ocito ne znas o cemu pricas”

    Ni prvi ni zadnji koji drugome govori ono što vrijedi za njega samog.

    “ili pak samoga sebe forsiras da budes neki kriticar. Ili oboje, sto je vjerojatno najblize istini u ovom slucaju.”

    Rado bih na ovo odgovorio, ali cijelom ovom rantu nedostaje “jako puno” okvir i skeleta (kao da takvo što uopće može biti u mjeri “jako puno”) pa ne znam što da s tim radim.

    “Hobit kao knjiga nije Marx ili Karenjina, pa tako niti ekranizacija ne treba biti u tom stihu.”

    Slažem se. Treba naprosto biti dobro!

    “Film je stvarno divno prenio atmosferu knjige u smislu da bih ovo sa zadovoljstvom isao gledati s djecom znajuci da ce pogledati dobru glumu sa dobrim efektima, odlicnom porukom i odlicnom dimenzijom fantazije bez previse nepotrebne vulgarnosti.”

    Šteta kaj su se djeca u kinu bacala po podu sred sve te ljepote i poučnosti. Hobbit se uglavnom gleda zbog želje za osjetom ovoga što je navedeno, što sam uostalom i napisao u tekstu, ali to ne znači da je dobar film.

    “Ako se trazi pretjerana ozbiljnost, onda ovo definitivno nije film za pogledati. Drzite se ozbiljnijih stvari.”

    Zapravo se držimo dobrog filma, što može biti neovisno od “poruke, tona i efekata”, ali nitko te ne tjera da glavu hraniš smećem pa samo nastavi.

    “Ali netko tko zeli gledati carobnjake, vilenjake i patuljke uz provlacenje klasicnih poucnih elemenata bajkovitosti stvarno nece zazaliti ako pogleda Hobita.”

    Hoće, ako nije tvrdokorni fan pun fantazmagoričnih emocija, što sam također naveo u tekstu.

    “Ljudi su plakali na film, tresli nogama od nervoze kad je bilo napeto, te se smijali u barem desetak navrata tijekom filma. Meni vec ovo samo govori da film definitivno nije promasaj.”

    Plače se cijeli narod kad Kim Jong-un zakašlje pa je evidentno da je promašaj.

    “A jos manje promasaj u mjeri u kojoj ovaj clanak kaze da je. Ali ocito niti nije tematika za onoga koji pise ovu nadasve subjektivnu i nerealnu kritiku na zanr koji ocito nije njegovo podrucje.”

    Očito da je tako kada sam napisao da je tvoj omiljeni film smeće. Kako samo to nisam prije primijetio? Valjda mi se to negdje izgubilo s vida u prvih 25 godina života kojem sam proveo okružen znanstvenom fantastikom i fantazistikom. Argh! Za sve je kriv astigmatizam!

    “Covjek stvarno u filmu trazi Hegela, i tu sam smrtno ozbiljan.”

    Ovakav komentar pokazuje jednu od dvije stvari: ili si dovoljno neozbiljan da nisi u stanju producirati konkretnu metakritiku teksta, nego povrijeđeni ego pred mišlju da se tvom omiljenom serijalu čini zlo moraš nahraniti bezličnim generalnim napadima, ili stubokom nosiš puko neznanje o hegelovoj filozofiji (ili estetici) koja je u ovom konekstu apsolutno neprijemnjiva na filmsko djelo; osim, dakako, ako si referirao na opću značajku sistematičnosti hegelove filozofije, u kom slučaju ona u prenesenom značenju može biti pronađena u filmu, primjerice u Citizen Kane, što je opća značajka objektivne kvalitete filma koje o tvom omiljenom Jacksonovom krpanju dosade nema svoje mjesto. Iz drugog rakursa: ne odlazim u kino masturbirati, a ni ne vodim djecu da to čine.

    “Postedite si sami truda – ako vam je Radagast debilan sa kakicom i pticama na glavi te svojim zecevima, ne gledajte film.”

    Nije problem u Radagastu, nego u provedbi Radagasta, što je dimenzija filma koja ti je, pretpostavljam, nerazumljiva. Da se poslužim tvojom vlastitom retorikom: A kome je provedba nerazumljiva, taj ima ozbiljan problem.

    “Dijete u vama je “odraslo”, i stvarno cete se razocarati, bas kao i autor, koji je, unatoc svemu, otisao u pogresne zanrove i tu nikako ne treba kriviti sam zanr, vec autorov odabir filmova.”

    Tako je, biram filmove

    “I ovo niposto ne mislim kao uvredu. Ja nikako ne bih mogao komentirati jednog Ramba ili Rockyja npr, jer ne bih mogao rijeci pozitive izustiti za te filmove. Ali to ne znaci da je film los. Za publiku za koju je sniman, on je dobar. Ali ja nisam ta publika.”

    Drago mi je da si na kraju nepotrebnog ranta istaknuo cognitive bias i pokazao nam svima da nisi u stanju misliti o filmu i da film nalaziš pukom zabavom koju gledaš kada se radi o nečemu što ti golica srčeko. Za razliku od tebe, ja jesam u stanju jednako gledati sve žanrove filma, kao što sama to uvijek radio i kao što ću to uvijek raditi i ne pada mi na pamet dopustiti ti da si umisliš da je film vrećića omiljenog čipi čipsa, a kamoli da to pokušavaš nabaciti drugim ljudima koji se filmom bave. Treći dio Hobbita je objektivno loš film i pravo me ne zanima što se tebi on sviđa ili ne sviđa. Ako imaš neki valjan objektivni argument afirmirati ću ga, ako nemaš, neću. A sudeći po do sada rečenome, jedino što znaš reći je da ti se baš svidio. Jedan je kolega baš imao dobar komentar po tom pitanju: mali mi je penis i kvrgav, ali meni je baš onako fino veliki i lijep.

    Ps. sviđa mi se ovo patetično omatanje sustavnog kritizerstva u papir ljubavi i mašnicu srca, ali za buđenje djeteta u sebi ne preporučam film u kojem pet vojski idiota jedni druge masakriraju oko Adamova naslijeđa. Bolje nek si pogledaju neku varijantu lava, vještice i ormara.

  • DS says:

    @ ahab#2:

    **Aneks na predzadnji odgovor ahabu koji mi je u tipkanju ispario iz vida:

    Tako je, za recenzije biram isključivo filmove koji me suštinski ne zanimaju, isključivo gledam žanrove koje suštinski ne razumijem i isključivo pišem negativne kritike o kojima ionako ništa ne znam zato jer živim za to da se forsiram biti nešto što nisam. Duh, kaj ti tu nije jasno?

  • Jelena Djurdjic says:

    ne želim reality u filmu

  • rolo says:

    jedno veliko razočarenje nažalost za mene…potpuna podrška autoru recenzije….

Leave a Reply

Your email address will not be published.