Hesher

Piše: Marin Mihalj

Hesher (2010.)

Redatelj: Spencer Susser

Glume: Joseph Gordon-Levitt, Devin Brochu, Natalie Portman, Rainn Wilson, Piper Laurie

Ocjena: 7

 

Jedan od najboljih prošlogodišnjih filmova, koji je dobio svoj nemušt osvrt od strane potpisnika ovih redova (Animal Kingdom, kriminalistička drama o disfunkcionalnoj australskoj obitelji), ima nešto zajedničko s filmom Hesher, kojim ću se baviti u sljedećih nekoliko pasusa. Naime, vezivno tkivo je redatelj prvospomenutog filma, David Michôd, koji je na ovom filmu surađivao na scenariju s redateljem Spencerom Susserom. Zajedno su stvorili jedan tipičan film koji se natječe u konkurencije Sundancea, ali je li njihova scenaristička suradnja doista uspješna? Djelomično.

Uvod u radnju pomno je isplaniran i vješto sproveden u djelo. Koristeći kameru u konstantnom pokretu, redatelj ni u jednom trenutku ne gubi na preglednosti — vidimo sve što se zbiva pred nama bez velikog naprezanja, a opet je zadovoljena redateljeva želja za ekstravagantnim (?), trendovsko-stilskim rješenjima —  i usmjerava fokus na omalenog dječaka na biciklu koji prati vučnu službu koja odvozi crveni, od vjerojatnog sudara raskliman i razvaljen karavan. Kasnije ćemo saznati kako je dečkić T.J. u prometnoj nesreći izgubio majku, a kako radnja filma teče — nekad usporeno, nekad ubrzano — shvatimo kako je skoro izgubio i oca jer se on dva mjeseca nakon ženine smrti nikako ne uspijeva oporaviti. Jedini T.J.ev kontakt sa ljudima se svede na senilnu baku Madeleine (Laurie), neurotičnu prodavačicu Nicole (Portman) i misterioznog metalca Heshera (Gordon-Levitt), čovjeka kojeg će T.J. svojom nepažljivošću privući u svoj dom. No, je li to dobra ili loša stvar?

Ambicioznost ovog projekta se ne može osporiti, a najočitija je, najjasnije manifestirana, u odnosu Heshera sa svim članovima disfunkcionalne obitelji. Hesher se može doživjeti kao nadomjestak: kao druga, prikrivena osobnost kroz koju protagonisti projektiraju bijes. Jerbo, Hesher nema svoju priču: ne znamo zašto je tu gdje je, ne znamo zašto nema krov nad vlastitom glavom, zašto je ponosni vlasnik nekih od najgorih tetovaža koje će te ikada vidjeti. Kao Joker u The Dark Knight, Hesher je agent kaosa, a u ovom slučaju, iako junaci toga nisu svjesni u samom početku — pozitivnog kaosa. Od njegovih bizarnih, nekonvencionalnih metafora koje bi svakom liku trebale otvoriti oči pa sve do iznenadnih izljeva bijesa koja izrode par  požara i uništenih kuća, agent kaosa je tu kako bi pasivnim promatračima života rekao, pritom se držeći se za svoja neapologetska muda, kako život ide dalje. Ono što mu je najveći plus, pri samom kraju se pretvara u najveći minus. Posljednja Hesherova priča koja nudi metaforu, koliko god bila smiješna, neprikladna za određenu socijalnu situaciju, upravo je to — savršeno smiješna, savršeno neprikladna. Savršeno nesuptilna i predvidljiva.

Što posebno vrijedi spomenuti? Joseph Gordon-Levitt, univerzalno obožavan, čini se, dobiva zahvalnu titularnu ulogu, ali on — baš tu se krije njegovo glumačko umijeće — ne izigrava jeftinog pajaca koji se želi razmetati svojim talentom., tj. ne preglumljuje u ulozi koja je stvorena za preglumljivanje. Tu svakako treba odati priznanje redatelju jer Heshera dozira i uvijek ubaci kada se čini kako film počinje skretati u neželjene vode dosade. Ostali glumci su, također, vrijedni spomena. Od uobičajeno sjajnih dječjih glumaca u Americi, a takav je mladi Brochu, u ulozi njegovog oca pojavljuje se i smiješni Rainn Wilson (poznatiji kao Dwight u američkom Officeu), samo jedan u nizu komičara koji vrši suveren prijelaz u ozbiljnije, dramske vode.

Da je lišen limunadnosti koja se potkrala pri samom kraju, Susser bi u svojim rukama imao istinski kvalitetan indie uradak kojeg se neće stidjeti nakon dvadeset uspješnih godina karijere. Ipak, iako prošaran scenarističkim manjkavostima, film se diči sigurnom režijom Sussera koji iz svojih glumaca izvlači dojmljive izvedbe, znalački kombinira korištenje statične i kamere u pokretu, želeći dočarati emocionalno stanje protagonista, te ne dopušta pretjeranu depresivnost niti površno prikazuje bol ljudi koji se ne znaju nositi s gubitkom voljene osobe. Gorko-sladak film o gorko-slatkom životu koji je mogao i trebao biti još bolji, ali, nogometnim žargonom rečeno: “Prva se pušta.“

Jedan komentar za “Hesher

  • Maxima says:

    Potpis od A-Z na recenziju! Kako bih samo ja to slupala 😀

    Gledateljima – topla preporuka, ne samo zbog Levitta, koji je maestralan, nego zbog osvježenja. Film je zbilja… drag.

Leave a Reply

Your email address will not be published.