Hanna (2011.)

Piše: Jelena Djurdjic

Hanna (Hanna, 2011.)

Režija: Joe Wright

Glume: Saoirse Ronan, Eric Bana, Cate Blanchett, Tom Hollander

Ocjena: 6

 

Koliko bi roditelja svoju djecu odveli usred nedođije (100km od artičkog kruga) i tamo ih obučavali za terenski rad, tipa američkih foka, ne bi li ih osposobili za osvetu koja donosi mogućnost za (normalan) život?  Odgovor  treba tražiti u jednocifrenim brojevima. Od onih koji bi to uopće mogli izvesti, dakle bivših agenata (ili modernih terorista, ali o njima nitko ne snima filmove), vjerujem da postotak nije zanemariv. Ipak, od milijun tema kojima se sedma umjetnost može baviti odabrati, tako blesavu back story mogu ili diletanti ili oni koji imaju viši cilj. Joe Wright nije diletant.

Redatelj filmova Pride & Prejudice i Atonement tvrdi da ga je u cijelu priču uvukla Saoirse Ronan (The Lovely Bones, Atonement), djevojčica koja nam je zadržavala dah svakom scenom u kojoj je kao priviđenje lelujala u Okajanju i čija će Briony, pored činjenice da je nominirana za Oscara, ostati nezaboravna kao metafora dječje naivnosti koja ruši svijet odraslih. Kasnije u Ljupkim kostima dobivamo potvrdu da Saoirse nije još jedna devojčica koju Hollywood neće gledati kako odrasta, nego primjer brižljivo građene karijere i možda pokazatelj da će se sve ranije i ranije očekivati da klinci osjete show biz, da se granice konstantno pomiču. Samog Wrighta je zaintrigiralo što je Saoirse naumila sljedeće i, nakon što je pročitao poslani mu scenarij, odlučuje se prihvatiti posla.  Fasciniran ličnošću Hanne, djevojčice od 16 godina, koja se pojavljuje u civiliziranom društvu nakon što je maltene cijeli život provela u apsolutnoj izolaciji i mogućnošću da svijet sagleda iz perspektive nekog tko neće uzimati stvari zdravo za gotovo, kako mi to prečesto činimo u našoj svakodnevnici, Wright postaje dijelom projekta koji mu, gledano iz ove post festum pozicije, možda i nije trebao. Drugi dio njegove motivacije je vjerovatno okrenut ka perspektivi koju bi sebi otvorio snimanjem značajno drugačijeg filma od onoga što je do sada radio i to ne samo zato što u njemu nema Keire Knightley (nemali broj akcijskih scena, snimljenih  s ograničenim budžetom – podaci su koje sam potencira).

Ljubitelji akcije  ipak trebaju znati da ovdje za njih pravih poslastica skoro da i nema. Scene kojima se redatelj ponosi – snimanje u jednom kadru npr. borbe više učesnika, uz povremeni slow motion (neka vrsta njegovog trade marka,sličnoj tehnici je pribegavao u Atonementu), na prvi pogled artističkim pristupom daju malo magije,  koja nestaje kada vam predoče da to nije bilo opredjeljenje i potreba nego puka financijska iznudica.

Wrightova ruka znatno bolje funkcionira u fokusima na pomalo i bizarne detalje (gumu automobila, prskanje krvi, nesvakidašnju stilizaciju likova za film koji nema imperativ SF-a, istovremeno pozicionirajući moderne odrednice kao arhetipove, s blagom referencom na bajke braće Grimm – nazovimo to soft Burton stilom), kreiranju atmosfere, u čemu mu dosta pomaže pregenijalna muzika Chemical Brothersa, dok daleko najbolji utisak ostavljaju rezultati rada s glumcima. Saoirse i Cate od prilično siromašnog teksta, s dosta neistraženih momentuma (nejasnom pričom koja ih treba povezati, a zapravo svojom neintrigantnošću i klišejiziranošću iritira) uspijevaju izgraditi kakvu-takvu relaciju, koja, čini se, daleko veće uporište ima u njihovoj vizualnoj skoro pa identičnosti i posebnoj urođenoj gracioznosti kod obje glumice koje se same prepoznaju ispred kamere. Koliko je njihovo prepoznavanje pomoglo, toliko i odmaže jer nas uvodi na teren većih očekivanja koja će biti iznevjerena jer ovo nije film koji ima pretenzije ka nekakvim dubinama. Bana (Troy, Munich) i Tom Hollander (Pride & Prejudice, Pirates of the Caribbean, Valkyrie) s dosta uspjeha grade svoje likove, požrtvovnog oca/beskrupuloznog manijaka, uz možda previše svedenosti/ karikaturalnosti nego što je potrebno.

Dalje, nemoguće je ne sjetiti se Old Boya i kakva tamo Park nudi suštinska rješenja za susret čovjeka sa stvarnošću nakon višegodišnje izolacije. Wright se opredijelio za plastičniji pristup, djelomično jer pred sobom ima tinejdžerku i paralele koje izvlači iz njenog prijateljstva s tinejdžerkom naše svakodnevnice neminovno nisu opterećene velikim temama u njihovom sumornom obliku, a djelomično i jer je to daleko lakše i zahtijeva manje svega (ovaj zaključak se posebno nameće kao posljedica izuzetnih nedosljednosti u filmu, Hanna od nekoga tko ne zna stišati TV u par dana se transformira  u djevojku koja kompjutoru prilazi samouvjereno).

Jedan od aduta Hanne trebala bi biti i egzotičnost lokacija – štrapaciramo od Finske, preko Maroka, Njemačke… Saoirse juri Cate, zatim Cate juri Saoirse, stunt koji može služiti samo kao dobar šlagvort u intervjuima koji idu uz promociju filmova, gdje glumci i redatelji pričaju o tome kako su se dobro zabavljali tijekom snimanja.

I onda, ako nije ni baš akcijski, ako baš i ne intrigira intelekt, nije baš ni umjetnički – što je Hanna? Pokušaj i izlet, usputna stanica za Keiru Knightley kao Anu Karenjinu, potvrdu potencijala sad već ne male Saoirse i na koncu – film čiji soundtrack treba imati.

4 komentara za “Hanna (2011.)

  • Marin says:

    Moj problem s “Hannom” je taj što film ima dobar uvod, predug zaplet i zbrzanu završnicu.

    Inače je ok, mada mi ono forsiranje Hanninog lezbijskog iskustva nije imalo nikakvog smisla. 😀

  • Ivan says:

    Film je ok, završetak je totalno loš, očekivao sam nešto spektakularnije i slažem se s Marinom za lezbijsku notu filma..

  • Jelena Djurdjic says:

    Hm, meni to nije delovalo kao forsiranje lezbijskog iskustva jer je kao suprotnost tome dat onaj decko na motoru, poenta je valjda da ljudsko bice bez da je uvedeno u svet vaspitavanjem koji pol da voli jednostavno samo bira i leti i levo i desno…meni se to cak i dopalo

  • Marin says:

    Men’ je to bilo debilno.

    Jer me više vuklo na to da je redatelj ispunjavao svoje želje ili želje publike da vide propupalu Ronan u “klinču” s djevojkom.

    A i ta poanta je poprilično tanka. 😀

Leave a Reply

Your email address will not be published.