Gravitacija (2013.)

Piše: Marin Mihalj

Nu: The Tree of Life, The Thin Red Line [u redu, bilo koji Malickov uradak], Night Moves, Fa yeung nin wa, Salinui Chueok, The Swimmer; filmovi koji su me, na ovaj ili na onaj način, pogodili – u glavu, u srce. Ima ih još, dakako, no ti mi prvi padaju na pamet. Premda se žanrovski razlikuju, vezivno im je tkivo propitkivanje naše egzistencije; tu, na Zemlji, ali i u parametrima svekolikog kozmosa. Danas, 21. stoljeće, 2013. godina, mjesec listopad, filmska nam je umjetnost predstavila još jedan devedesetominutni dragulj, znanstveno-fantastični [mada stremi ka faktualnosti!] uradak Gravity Alfonsa Cuaróna, kreiran da nas očara i začara, nasmije i rasplače, te da prikazom nesavladivog ljudskog duha pokuša popuniti taj imanentni ambis u nama.

0

Koliko je vješt Alfonso Cuarón? Ako kažem kako su bezjaci neskloni dječaku-koji-je-preživio, Harryju Potteru, uživali u trećoj ekranizaciji romana J.K. Rowling, uistinu izvrsnom uratku Harry Potter and the Prisoner of Azkaban, dovoljno sam rekao. No, ako vam je baš potrebno zavrnuti ruku i uvjeriti vas u vještine talentiranog Meksikanca, uopće vam nije potrebno zavrnuti ruku nego odvesti na projekciju znanstveno-fantastičnog uratka Children of Men, u kojemu je Cuarón pokazao kako uspješno vlada filmskim jezikom, kanonima žanra, dočim su tehnička rješenja s razlogom postala egzemplar za sve one koji će slično probati nakon njega.

Da bi nam Cuarón predstavio Gravity, morali smo čekati nekoliko godina. Ne samo mi, nego i on; naime, perfekcionist u njemu nije mu dopustio žurbu, pa je nekoliko godina čekao tehnološke napretke koji će mu pomoći stvoriti uvjerljivu sliku Zemljine orbite [nešto slično je uradio i James Cameron za Avatar, a upravo je spomenuti Cameronov revolucionarni uradak bio znak za Cuaróna da može početi]. Okvirna je radnja filma jednostavna da jednostavnija ne može biti: astronaut Matt Kowalsky i njegova kolegica dr. Ryan Stone jedini su preživjeli nakon što njihovu svemirsku stanicu zaspu ostaci uništenog ruskog satelita. Miljama iznad Zemlje, bez kontakta s Houstonom, Kowalsky i Stone plutaju svemirom, a čistoga je zraka sve manje i manje.

2

Kalatozov, Altman, Welles i Scorsese samo su neka od imena koji su u svojim uratcima predstavili snimke duljeg praćenja jednog ili više protagonista u samo jednom kadru. Bio to, dakle, pogreb u Kalatozovljevom remek-djelu Soy Cuba ili uvodna sekvenca u Wellesovom noiru Touch of Evil, intencija je redatelja zadiviti recipijente, ali i predstaviti sve protagoniste koje ćemo gledati. Nakon što nam je u CoM prikazao barem dvije takve sekvence, Cuarónov je u najambiciozniji poduhvat ipak otvaranje njegova novog filma: kadar počinje prikazivanjem Zemlje [otvaranje reminiscentno onomu iz Kubrickova uratka 2001: A Space Odyssey, ako ne i izravna posveta?!], da bi potom upoznali naše protagoniste, pomalo usplahirenu dr. Stone i opuštenog kauboja Kowalskog.

Cuarón nije jedini osposobljen i ambiciozan tehničar među redateljima, ali je među njima jedan od rijetkih koji je istinski autor opservator. Y tu mamá también jeste hiperseksualizirana priča o odrastanju, no u pozadini priče o Juliju, Tenochu i Luisi kriju se suptilni socijalni komentari koji upućuju na to što se točno zbiva u njihovoj državi; CoM jest smješten u bližu budućnost u kojoj žene ne mogu zatrudnijeti, ali svako je Theovo lutanje srušenim gradovima začinjeno prikazima socijalnih nereda i deportacija nepoželjnih grupacija. Gravity je ipak puno drugačije postavljen i njegova radnja u sjećanje priziva niz filmova o preživljavanju najgorih mogućih uvjeta.

3

Dok se filmovi poput Open Water i Buried zadržavaju čisto u žanrovskim odrednicama, Gravity zadovoljava iste [nervozno vrpoljenje u sjedalu, znojavi dlanovi, pokoja suza], ali ide korak i više dalje, ka duhovnom. U smjeru Kubricka i Kurosawe. U smjeru Lyncha i Malicka. Postavimo to ovako: izabrati ženu da ona bude ta koja će se boriti za svoj život do posljednjeg trenutka, te se pritom ponovno roditi i sebe spoznati, bitno je i hvalevrijedno, ali je najbitnije dodati joj mentora, nekoga tko će biti uz nju. Jer, svejedno je dok sve jedno je*.

U ključnom dijelu filma, za vrijeme teškog dvoboja apatije i volje za preživljavanjem, u našoj je protagonistici ukorijenjen ljudski duh; ne samo njen, pritom, nego i onih koje je poznavala. Pred velikim testom, miljama daleko od svoga doma, što će uraditi?

 

*autor prekrasne misli glazbeni je kroničar Goran Pavlov, osim ako i on istu nije negdje posudio kao što je ja posuđujem od njega.

58 komentara za “Gravitacija (2013.)

  • Gjuro says:

    Jako dobar film, ali ne mogu reći da me intenzivno pogodio. Možda zbog sitnih nespretnosti, npr. Indijac ima boju glasa kao Raj iz Big Banga (a kakti ozbiljna scena) ili patetična rečenica poput “Tko će moliti za mene?” (uz bestežinsku suzu stvarno ti ne treba takav tekst). Kopka me bi li film bio još snažniji da ima bolju glumicu od Sandre Bullock. Mislim, okej je to odradila, ali možda se moglo izvući više.

  • Jelena Djurdjic says:

    mene je film najviše zadivio kao pokazna vežba da je i danas i zauvek moguće napraviti ISkorak u filmu. snimiti RARITET i nešto stvarno do sada NEVIĐENO

    toliko je dobar i osvežavajuć, čak je sve tako nekako kao da ni ne gledaš film, vizuelno, a onda te scenario ustvari podseti da gledaš, pa ti bude baš cool

    msm i da je kasting fantastičan, iako ih oboje tek umereno poštujem, oni su se pokazali kao savršeni odabir za every woman i every man

    jedino mu ne bih dala 10 zbog scenarija – ništa mi nije smetalo, ali nije mi toliko moćan, u porukama na prvom mestu (pri tom se npr ne slažem sa Gnjurom da ‘ko će se moliti za mene’ nije iskreno i pravo pitanje)

  • Gjuro says:

    Je li i drugima pomalo klimavo da se na svemirskom letu nađe osoba s velikom traumom i katastrofalnim rezultatima u simulatoru (a nije tajkun)? Naravno da je sve to ključno za priču, ali kad su se u svemu drugome potrudili oko realizma, ovo bode oči.

  • jelena says:

    to nisu stvari koje su mi bitne, i nekako mi razgovor o tome demistifikuje film :)

    nije tajkun ali je vrhunski naučnik. msm i da je ta priča primarno (nespretno) korišćena za dramaturgiju i duhovitost a da je zapravo jedino bitno da ona nije pro i da je to u pozadini svega

  • kolko je 5+8 says:

    “Tko će moliti za mene?” uz bestežinsku suzu stvarno ti ne treba takav tekst – to je sukus ovog filma. Njezina tužna tužna priča pokvarila mi je sve, ko da nije dovoljno da je sama u jebenom svemiru. Najbolji dio je ionako dugi kadar svemira s tišinom na početku, a od toga mi je samo zafalila Odiseja u svemiru.

  • 9+2 says:

    Nisam još gledao film, idem ga sada pogledat xD

  • Davor says:

    Još jedan u nizu filmova s potrošnim muškim likovima. Glorifikacija ženske nadmoći kroz nekompetenciju. Feminističke orgije.
    Pogledao sam od početka do kraja, ali je bilo naporno.

  • DS says:

    @ Davor: ? Glorifikacija ženske nadmoći, feminističke orgije? Pa Clooney joj je praktički spasio život tri puta i omogućio joj da se iz toga izvuče!

  • Latrell Sprewell says:

    Propsi za film zbog ulaska u nepoznato i pokušaja donošenja nečega osvježavajućeg, ali iritantno bulokičino stenjanje, patetični pokušaji humora i jeftina simbolika ostavili su gorak okus u ustima kakvog se ni Interspar pivo ne bi posramilo.

    Jeftinoća zadnje scene u filmu je zapanjujuća.

  • Gala says:

    Promašaj godine. Reklama za IMAX. Nikakva radnja. 90 i nešto minuta stenjanja Sandre Bullock. Ocijeniti ovakav uradak sa desetkom je incestuozno.

  • DS says:

    88 nominacija za nagrade, 700 milijuna zarade i prosječna ocjena 8.8 teško se može nazvati promašajem.

  • Danijel says:

    Otkad su to nominacije za Oscar relevantne, otkad je box office nekakvo mjerilo uspjeha i otkad je to IMDb važan čimbenik za postotak kvalitete?

    Meni je film posve OK, nemam zamjerki (osim na fiziku općenito) ali ova tri mjerila koja si spomenuo su zadnjih godina postali tako smiješni da Monty Python pokraj njih djeluje neduhovito.

  • Etna says:

    Mene je film oduševio. Ok priča nije nešto spektakularna ali ovaj film definitivno treba gledati u 3d-u jer je vrhunsko vizualno i atmosferično ostvarenje.

  • DS says:

    @ Danijel:

    1) 88 nominacija (78 nagrada) nisu Oskari. Oskari čine 11% broja koji sam naveo.

    2) Zarada, odnosno popularitet, je jedan u nizu konstitutivnih parametara u procjenjivanju djela. Ako ih zanemaruješ, zanemaruješ čitav jedan obraz filma kao filma.

    3) Ocjena 8.8 nije imdb. Gravity na IMDB-u ima ocjenu 8.3

    Next?

  • Danijel says:

    Da ispravim pitanje; otkad su to nagrade mjerilo uspjeha, bilo kakve nagrade? Zarada sama po sebi jest bitna, istina, ali i nije. Jesu li Transformersi pogodak od filma pošto su razvalili box office ili su samo dobar proizvod? Ocjena je, pretpostavljam, zaključena globalno, uz asistenciju IMDb-a? Ili je tako rečeno tamo negdje?

    Poanta ovih pitanja nisu nužno dočekati odgovori već demonstracija kako se po tim stavkama ne može gradirati uspjeh filma, ili ga proglašavati uspjehom/neuspjehom. Transformeri su globalni fenomen, tj. pun pogodak jer su namlatili pun brod novaca, imaju čak i pristojne oscjene, ali su u globalu loši filmovi.

    Gravitacija je, po ovim tvojim nabrojanim stavkama, uspješan proizvod ili kvalitetan proizvod?

  • DS says:

    Gravity je, prema mom općem sudu, a) uspješan proizvod – dakle nije promašaj, te b) djelo s vrlo lošim i vrlo dobrim aspektima – dakle nije promašaj. Razlog zašto sam naveo kvantitativne vrijednosti jest opseg svijesti, utjecaja i akademsko-populističke podudarnosti koje impliciraju da se ne može raditi o promašaju, odnosno ako se doista radi o promašaju, jedinstveni, nerastaljeni saldo ovih kvantiteta (ono njihovo kvalitetno) mora biti žestoko dobro napadnut i argumentiran. Za usporedbu, Transformersi koje navodiš (sva tri nastavka) nemaju ni približno sjedinjene svijesti onih koji su gledali.

  • Marek says:

    Issss, DS, jel tako inače primaš šamarelice 😀

    Dobro ti je Danči rekel. Jedan Twilight je toliko popularan i samim time što je popularan, mora da je dobar. To su tvoje riječi. Issss, kojeg li šamaranja 😀

    Nagrade nisu nikakvo mjerilo, pogotovo te nagrade posljednjih 20 godina gdje se izmislio na desetke novih nagrada pa tako imamo filmova i glumaca koji su toliko nagrađivani nego neki drugi stariji glumci koji su više zaslužili. Isto vrijedi i za filmove.

    Ajd, ti samo nastavi primati šamarelice, issss

  • Danijel says:

    DS – opseg svijesti, utjecaj i akademsko-populističke podudarnosti vrijede, da kažem po narodni, frišku figu, kad si cijeli odgovor započeo s …”prema mom općem sudu…”. I taj sud cijenim više nego svo ovo spekulativno nabrajanje onog što su DRUGI rekli. Tebi se film sviđa. Meni se film sviđa. Njemu se film NE sviđa. Tako je jednostavno. Uvjeravati nekog da griješi u vlastitom mišljenju argumentima kao što su spominjanje popularnosti, dobrih ocjena i zarade je besmisleno jer dva puta gori filmovi , kako Marek kaže – Twilight, imaju slične obrambene strukture – zaradu, ocjenu i grupaciju koja ih drži veličanstvenima. A za Transformerse griješiš jer to je proizvod nastao na odjeku popularnosti koju su imale igračke i popratni proizvodi, upravo je sjedinjena svijest (plus gledatelji)o njihovoj prepoznatljivost od njih napravila hitove. Iako su u stvari loši filmovi.

  • DS says:

    @ Marek i Danijel:

    Prvo i osnovno, postoji enormna razlika između subjektivnih i objektivnih zabilješki. Tko ih nije u stanju razlučiti ili ih a) ne želi razlučivati, u kom slučaju imamo malo što razgovarati o bilo kojoj temi pa i filmu, ili ih b) ne zna razlučivati, u kom slučaju je vrijeme za kritičko odmicanje od vlastitih požuda. Subjektivna stajališta mi je drago čuti iz niza razloga, ali me u širem planu apsolutno ne zanimaju kao kriterij.

    Drugo i osnovno, na trenutak sam razmotrio bi li uklonio ovo ‘prema mom općem sudu’, ali sam ostavio u dobrom duhu, nadajući se da neće doći do bezvezne priče o subjektivnosti. Budući je došlo, tada unatoč zgromljenom tlaku ipak moram još jednu iscijeđivačku listu izlučiti na vidjelo:

    a) Navedeno vrijedi ‘frišku figu’ onome tko, prema (1) ne želi ili ne može razlučivati objektivno. Nadalje, tvrdnja ‘moj opći sud’ ovdje nije napisan da bi označavao subjektivnost, nego je napisan da ne bude uokviren pitanjem je li Gravity dobar proizvod, nego da iznesem cjelinu djela na vidjelo, zato što ovo kategorizirano kao ‘friška figa’ bitno dotiče i djelo i proizvod, a ne samo proizvod.

    b) Opet, prema (1), sviđanje ili ne sviđanje nema baš nikakve veze s objektivnim vrijednostima filma koje se valjaju nastojati izlučiti. Neka stajalište ‘film je promašaj’ slobodno nazove subjektivnim, pa mu onda nemam što reći, osim ako to njegovo subjektivno stajalište nekako pokušava svojim pučkim djelovanjem umanjiti filmu opću vrijednost (Npr. svim svojim prijateljima će reći ‘ne gledajte gravity, film je smeće’ – on tada očito ne smatra da je to njegovo subjektivno, nego njegovo objektivno stajalište, i takvo ne mogu pretrpjeti). Ako pak drži da je to ‘realna’ slika filma, a to je upravo kako sam komentar shvatio (i male su šanse da je drugačije mislio, reći ‘film je promašaj godine’ i ‘imax reklama’ prilično je retorički agresivan pokušaj objektivizacije), onda tome strogo prigovaram, na raspolaganju mi je desetak principa, a ja sam odabrao kvanitativno-kvalitativni spoj.

    c) Koncepciju popularnosti sam gore objasnio usporedbom Gravityija i Transformersa, ne znam zašto se moram ponavljati, mogu samo još jednom dati zahtjev da se posljednja dva komentara pročitaju ponovno. Ako si odabrao Twilight da pariraš onome što sam napisao, tada nisi razumio što piše. No, ako se baš moram osvrnuti na Twilight – on uopće nema jedinstvenu strukturu gledatelja i kritičke refleksije, i takva procjena je bullshit. Nisi istražio, ispalio si napamet i nema potrebe da se to čini.

    d) Komentar o transformersima potvrđuje da nisi razumio o čemu pišem, jer ponavljaš parametre nečega što sam već jednom osporio. Stoga donosim poredbu – Transformers saga: enormna zarada, u prosjeku je publika smješta u prosječan film, u prosjeku je kritika smješta u grozan film. Gravity: visoka zarada, u prosjeku ga publika smješta u odličan film, u prosjeku ga kritika smješta u odličan film. Razlika je drastična. Nadam se da sam jasniji sada.

  • Danijel says:

    Nažalost, gubiš bodove u raspravi time što skrećeš navode o komentatoru osobno (ispalio si bezveze, nisi gledao, nisi istražio – ne poznaješ me da to možeš reći). Kao ni ja tebe. No, mogu reći da tvoj stav da nekome ideš pojasniti zašto nije promašaj nije ispravan stav jer navodiš opću strukturu ocjenjivanja (nagrade, zarada, kritičari) koju bi zatim prebio pojednostavljenim ‘po mom sudu’. Znači tebi je film dobar. Odlično. Reci zašto je tebi film dobar, a ne izgrađuj svoju obranu time što je stavljaš u kontekst onoga što su drugi rekli. Ergo, ako drugi kažu, znači valja.

    Sviđanje ili ne sviđanje određenog naslova ima veze sa svime. Ako me film izmori neću reći da je dobar jer je tako rekla kritika, jer je zaradio hrpu nagrada i zato je dobar. Također, tu je i percepcija kvalitete. Da je film režirao Michael Bay, na potpuno isti način, kladim se da bi ocjena bila puno niža. Kao što je slučaj s Pain&Gain. Određene predrasude također imaju svoj postotak pri ocjenjivanju filma, što uvažavam. Ne uvažavam kad netko kaže da ne voli filmove Baya i zato im automatski ruši ocjenu.

    Nažalost, nisi osporio ništa u vezi Transformersa. Postavio si granicu u okvirima;uspješan, hvaljen, nagrađivan i na to pokušao ubaciti nešto u vezi kolektivne svijesti, čime ti odgovaram da si sam svojim riječima potvrdio da je Gravity uspješan (nije promašaj) zbog svoje uspješnosti. Ja ti kažem da su Transformersi isto tako, nagrađivani, uspješni te kritika čak i cijeni prvi dio te. To po tvojim, zaključno, ispada kvalitetan film. Iako nije. I kolektivna svijest… znači točno što? Da su ljudi kolektivno nesposobni sami donijeti odluku, pa slijede tuđa mišljenja čak i ako imaju svoja? Vrlo je jednostavno – da li uspješan, nagrađivan i hvaljen film automatski znači dobar film? 😉

  • DS says:

    1) Prvi pagraf…

    a) Budući da si naveo Twilight kao primjer za nešto što sam prethodno osporio preko Transformersa (također tvoj primjer), tada zaključujem da između čitanja i odgovaranja nisi promotrio situaciju niti apsorbirao nove elemente koje sam unio u razgovor, nego si iz vlastitog sjećanja izvukao nešto najgore čega si se mogao domisliti, a što je bilo popularno. Htio sam to naglasiti. Ako sam se prevario u procjeni kako si izvukao Twilight, moje isprike. Međutim, Twilight spada u istu kategoriju kao i Transformers, stoga moji protekli komentari mogu se jednako primijenit i neću ih ponovno pisati.

    b) Ista stvar vrijedi za prigovor o komentiranju komentara ‘promašaj’. Sve sam to već objasnio i unio u razmatranje nove elemente koje zanemaruješ. Ne vidim ništa novo na što već nisam odgovorio. Stoga, neću se ponavljati, mogu tek pozvati na ponovno proučavanje prošlih komentara.

    2) Drugim paragrafom ponovno sve bacaš na početak rasprave neopreznim opravdavanjem subjektivnih stajališta. Budući da sam i na to već dva puta odgovorio, a uporno zanemaruješ, tada niti ovdje neću sve ponovno pisati jer je svrsi neshodno. Poanta objektivnog gledanja je napor uma da sve subjektivne elemente postavlja u zagrade i razdvaja od čistog djela. Uporno pišeš subjektivna stajališta, pa sam izgubio volju.

    3) Trećim paragrafom potvrđuješ da a) zanemaruješ što uvodim u raspravu i b) nisi siguran o čemu govorim, ali si vičan odgovarati. Ispremiješao si pojmove koje koristim i zamijenio ih svojim (npr. kolektivna svijest) i iz toga stvorio hrpetinu strawmena na koje ne planiram odgovarati jer je logički isto kao i da sada pišem o nogometu. Stoga, nemam na što odgovoriti osim upozoriti na kobno savijanje rasprave.

    ps. Komentari koji završavaju s ovim znakom: ‘;)’ u pravilu su indikator zablude.

  • Danijel says:

    Komentari koji završavaju kilometarskim postom bez konkretnog odgovora na vrlo jednostavno pitanje znak su očite nsigurnosti u vlastite riječi. Prvo si zauzeo jasno društveno stajalište kako je film uspjeh po svim društvenim normama, ali kasnije si se povukao kad sam ti na jednostavnom primjeru demonstirao kako su i drugi naslove, nekvalitetniji, po tvom principu uspješni. I od onda tvrdiš da si uveo nove stavke rasprave, dubinsku percepciju duhovnog stanja, kolektivnu svijest i osviješćenost, ali odgovor, ustvari, nisi dao. To je OK. Prihvaćam da je danas jako popularno nemati vlastite stavove već slijediti one koji su generalno općeniti, pa se povlačim jer nema smisla isto pitanje postavljati u nedogled, Sve najbolje.

  • kresimirtiganj says:

    Jako dobar film.Pozitivno sam očaran kinematografijom Emanuela Lubezkog kao i akustikom.Svakako ga treba pogledati

  • DS says:

    @ Danijel: Glupost. Ne povlacim se, nego osnazujem neobjasnjenu poziciju. Ne prekidam raspravu bez konkretnog odgovora, jer je odgovor poziv da a) ponovno citas komentare i b) mislis o njima. Ne gubim volju za raspravom zato jer nemam sto za reci, nego zato jer nisi konstruktivan. Cinjenica da mislis da sam svoj argument ‘oslabio’ pokazje temeljno nerazumijevanje problema, a bome ni mojih rijeci. Za to mogu, ponovno, samo reci – citaj.

  • Mario says:

    Film, ahh gledao sam puno, al puno boljih. Ocjena filma 6.5 – 7/10. Sandra je Ok, dok je George dosadan ko proljev. Da sam gledao u 3D imaxu možda bi mi film bolje sjeo, ali nažalost nemam previše dobrih iskustava oko 3D filmova (Life of Pie, Transformeri 3 i par scena iz Hobbita prvi dio mogu proć, ostalo NE).
    Sve u svemu pamtim samo dobre filmove, a ovaj sam odavno već zaboravio.

  • Icon says:

    Danijele, zar ti nemaš pregrš precijenjenih filmova da ih sad ne nabrajam, ali više puta si rekao kako ti je i Odiseja dosadna, precijenjena dok neke druge filmove dižeš u nebesa, filmovi koji su jedva prosječni. Ajd, ok da su ti najdraži takvi filmovi, ali dizati filmove Baya ili neke stare blesave akciće u kojima svi i dan danas uživamo, ali ti o njima govoriš kao o najboljim filmovima svih vremena i onda spuštaš ovakve filmove. Imaš ovdje ljudi koji nešto znaju o filmu i mogao bi od njih ponešto naučiti i onda bi shvatio koliko je blesava izjava

    “Da je film režirao Michael Bay, na potpuno isti način, kladim se da bi ocjena bila puno niža.”

    Kao prvo, Bay nije kalibar redatelja kao što je Cauron. On tebi može biti dobar, ali režijski nije ni upola dobar kao ovaj potonji. Smiješno je uopće ovo tvrditi. Pa da je i režirao identično, film bi onda isto prošao. Nema to zbog imena. Što, to misliš da čim bi kritičari i publika vidjeli da je režirao Bay, da bi namjerno spustili ocjenu. Kakve gluposti. Nevjerojatno je što radiš. Pa film ima visoku ocjenu zbog fantastične režije koja će pokupiti i Oscara, zbog simbolike samoga filma. To kritika i publika cjeni, a ne ove teorije zavjere o kojima govoriš.

    Ajd, samo ti uživaj u svojim prosječnim flmovima.

  • Sven Mikulec says:

    Samo skrećem pozornost na činjenicu da je lako moguće da postoji više od jednog Danijela koji komentiraju. Nisam stekao dojam da se radi o Špeliću baš.

  • Danijel says:

    Ovo ovdje nisam ja komentirao, iskreno (Gravitiy mi je dobar film i nemam nešto posebno za reći o njemu) – ne bih preuzeo nikakve zasluge.

    Ali, već kad sam spomenut… 😀

    Odiseja mi nije precjenjena već je emotivno hladan film. Hej, ne kažem da je fantastičan film, samo da je hladan. I Baya uopće ne dižem u visine 😀 ali da čovjek radi zabavne filmove, radi (nisam snob, gledam svašta) i kad idem u kino, volim se zabaviti. Iako nemam ništa protiv konstruktivne kritike, naravno, volio bih znati koje to stare filmove dižem u nebesa? Primjera radi samo. Jedini koji je na mojoj listi broj jedan jest Carpenterov ‘Assault on Precinct 13’. Hillov The Driver. Mannov Thief. Pakulin Klute. To su filmovi koje ću braniti ognjem i mačem. First Blood baš i ne, ponajmanje 2 dio, ili ne daj bože Predatora kojeg ni ne volim te ga držim gadno precjenjenim filmom.

  • Icon says:

    Ma ne nisi http://www.forum.hr/showpost.php?p=42005058&postcount=78

    Izvikano kažeš.

    A o ovome da to nisi pisao ovdje možeš nekog drugog lagat kao što si mali milijun puta ispao kontradiktoran. Ovo je tvoj rukopis gore. Uvijek jedno te isti “argumenti” uvijek se poteže Bay, dizanje njega u nebesa, žal za blesavim starim akcićima koje braniš kao nešto najbolje.

    Ček ček, napad na policijsku bi branio. Pa taj Carpenterov ima 10 puta više rupetina nego First Blood to jest prvi Rambo. Spašava ga mjuza, odlični kadrovi, ali daj molim te, onakve glupe bande nikad nisam vidio. Koliko ih je ono bilo? Pa… moja računica je negdje stotinjak njih koji su konstantno ulazili na prozor dok su ih ovi pucali. Pa takav scenarij bi izmislilo desetgodišnje dijete. Rupetina do rupetine.

  • Danijel says:

    Zato je jako logično da u Gravity ona preživi sav onaj krš i lom 😀 Već kad smo kod rupa u radnja, ne…

    Da, Odiseja je vizualno fascinantan film, sadržajno hladan i glumci su loše. Rekoh isto tamo, rekoh isto tu. Bay ima jedan dobar akcić (FYI – The Rock – kojeg voli čak i kritika), no bitnije mi je ono što si rekao ‘Bay nije kalibar redatelja Caurona’ – što je već očita predrasuda.

    Napad…, heh, to je film koji je imao šaku dolara za budget, dvije prostorije na raspolaganju i napravio je isto što i Gravity (sa 100 milja budgeta) – ispao odličan film. Naravno, znam da nije art izdrkavanje, ali, hej svi smo mi ljudi, ja imam velike predrasude prema art izdrkavanjima. I stari akcići su zakon. Hrpetina njih je kultna. Kud ćeš boljeg materijala za gledanje od kultnih filmova 😀

  • Sven Mikulec says:

    Sasvim je logično da preživi krš i lom jer se takve stvari događaju. Ljudi preživljavaju padove aviona, a poginu dok im se prevrne stolčić na koji su se popeli da zamijene žarulju. Uzimati to za zlo filmu ne čini mi se previše pošteno.

    The Rock mi je odličan film i baš sam guštao u njemu. Ali zašto je predrasuda reći da Bay nije redateljski kalibar Cuarona? To je zaključak na temelju pogledanih filmova obojice.

    A ono kaj je Carpenter napravio sa šakom dolara je za skidanje kape i naklon do poda. Samo, u obrani tog filma opet si Gravitaciju nazvao art izdrkavanjem.

  • Danijel says:

    Me, ne, nisam mislio nazvati Gravity art izdrkavanjem, moja greška (to je jako dobar film) ali uglavnom stižu takve usporedbe (i to baš sa spomenutog Foruma.hr.). Postoji jako velika predrasuda naspram Baya, vidio, čitao, pisao, čak ga i branio u par navrata, istina. No, Bay je redatelj koji svjesno radi popcorn filmove, reći da je netalentiran je pretpostavka jer ništa drugo nije ni radio. Može li – pitaj boga. Da zna, zna kad hoće – Pain&Gain je solidan primjer. E, sad, hoće li to ponoviti, uopće nije bitno niti me zanima. I Tony Scott je u njegovim godinama bio isti vrag; popcorn redatelj ispraznih filmova. Danas su svi zamalo klasici na koje se svi kunu. Stvar percepcije, ali i otvorenog antagonizma.

  • El Topo says:

    Mene najviše očaralo to što Cuaron uspije da spakuje ovaj spektakl u svega 90 minuta.Dok neki ubiše sa 2-3 sata,ovaj film nam daje sve za uru i pol.Film godine 10/10 !

  • Jebedo says:

    Film je 6/10. Poruka film: “lets not go there its a silly place”, odnosno svemir je opasan i treba ga izbjegavati i zašto trošiti vrijeme i novac na istraživanje istog… Totalno bezveze za “SF” film. Vizualno super, kao i efekti, gluma tak tak. Možda da sam gledao kinu i to u 3Du bi mi bio bolji sveukupni doživljaj, ali poruka filma me “jako razočarala”.

  • Sven Mikulec says:

    3D bi ti vrlo vjerojatno popravio doživljaj, ali poruka filma nikako nije lets not go there. Svemir je tu da predstavi i naglasi otuđenost Sandrina lika, njeno plutanje kroz život, digla je ruke od sebe i svejedno joj je hoće li živjeti ili ne. Do trenutka kad joj prestane biti. :)

  • Jebedo says:

    Da vrlo vjerojatno bi. Čuo sam da je pravi rollecoaster ride, i to mi je žao što nisam vidio. Shvatio tek kasnije. Ali ovo da je naglašeno otuđenost Sandrinog lika… Jao to mi je nategnuto (ne kažem da nije istina). A to za svemir; Pa od početnih scena i uvodnog teksta, gdje se piše kako je svemir okrutan i ne može podržavati život (što nije sve istina), pa do njenog stalnog kukanja kako više neće nikada putovati u svemir, pa do zadnje scene kada ljubi tlo. Ima hrpu primjera gdje se, po meni, osjeti “odbojnost” prema svemiru. Jedina svijetla točka je George Clooney koji, očito voli svoj posao ali gle čuda on pogine 😀

  • DS says:

    Covjek protiv kozmosa. Covjek pobjeduje.

  • Jebedo says:

    Pa u filmu je kozmos pobijedio… Spustio ga je nazad na zemlju.

  • psiho says:

    gravity je dvolican 3D film, film koji pati od krize identiteta, film koji ne zna da li je art ili je blockbuster pa u toj 90minutnoj epskoj borbi tesko spojivih elemenata komedije i tragedije, metafore i banalnosti, dobre fizike i lose fizike, sjajne rezije i loseg scenarija, kontemplativnosti i braindead stanja na tren se obraca publici koja voli art, a na tren onim drugima koji se kunu u Baya i Transformerse. mozda je zato toliko uspjesan ili zivimo u svijetu autista, vrag ce ga znat. osobno nikad nisam volio proklete licemjere i zao mi je sto u zadnjem kadru nije isplivao kakav krokodil, barem da stavi tocku na i. ovo je subjektivan stav, da ne bilo zabune. lol

  • Jebedo says:

    Joj i ja sam se nadao krokodilu. Kao eto, svemir je zajeban, ali i život na zemlji nije lak. E to bi mi bila zadovoljavajuća poruka filma :D. Naravno da smo svi u neku ruku subjektivni. Ja sam film doživio više kao Transformerse. Ove elemente komedije, tragedije ili nekakve druge dublje stvari stvarno nisam primjetio. Ne znam jel do mene ili filma. Samo mi nemojte pisati da je tragedija kada je solo u sojuzu. Jaooo pa to je meni bilo komično (eto jedan element komedije :P)…

  • gobias ind. says:

    Mene je samo razočaralo što se na kraju nisu pojavili majmuni na konjima. total ripoff.

  • DS says:

    @ Jebedo: Zemlja je dio kozmosa.

  • Icon says:

    A jebemu, Danijele. Ako ti ne ko je bolji režiser, onda nemamo o čemu pričati. Nisu to predrasude već činjenica. Režija ti je ako nisi znao nešto što se objektivno može odrediti. Ovdje barem imaš ljudi koji nešto i znaju o samoj režiji pa pitaj njih nek ti kažu zašto je Cauron bolji režiser. Možeš reći da ti je Bay draži, ali se čuditi mojoj izjavi oko toga da je Cauron bolji režiser je nešto što ne bi smio.

    Znači, mogao sam reći da Bay nije kalibar Kubricka ili Hitchcocka., jel bi se onda čudio? Zanima me da znam na čemu smo. Samo ti ponavljam da je režija nešto što se objektivno može odrediti. Zato će Cauron i dobit i Oscara za najbolju režiju. Samo gledaj…

    Onaj prvi kadar u Gravitaciji, Bay za to nije sposoban i to nema veze s predrasudama već jednostavno znaš koji je redatelj kakav i za što su sposobni. Ako govoriš da nije tako, automatski onda govoriš da ti i Kubrick ili Hitchcock nisu bolji od Baya.

    Ili Leone 😀 ah, da, Bay je bolji i od njega u režiji. Govorimo o režiji, kadrovima, zumiranju… Draži ti može biti, ali ako tvrdiš da je bolji režiser, to je nešto što još ide na tvoju listu apsurda.

    Što fali starim akcićima? Volim ih, ali fali im puno toga. Osim ako mislimo na one pametne stare akciće bez previše rupetina nad rupetinama kao dirty dozen koji mi je i dan danas jedan od najdražih filmova pošto su okupili prve plaćenike ikad, ali kažem, drag film. Treba razlikovat ono što je drago i ono što ti je najbolje.

    Mogao bi malo pogledat akciće od Frankenheimera poput The Traina da vidiš što je izvrsna i napeta akcija, odlično režirana.

    A i taj tony scott kojeg uzdižeš do nebesa za kojeg si čak rekao da je bolji od svog brata, hehe. Gle, brat mu ima dva remek djela (alien, blade runner) i dosta dobrih filmova. Da, i promašaj poput Prometeja, ali tony scott po ničemu nije bolji do buraza, ali eto, ti voliš te redatelja koji su na neki način kultni, nisu toliko baš poznati. Želiš biti poseban i onda sereš po kakti art filmovima/redateljima jer si poseban pa se čudš zašto ti ljudi govore da bi barem nekad, ali samo jednom poslušati ljude koji nešto znaju o režiji pa da ti malo objasne.

    Pljuvanje ti neće pomoći jer pola od tih pljuvanja samo radiš namjerno da bi svoj ego uzdigao kao što i daješ namjerno filmovima jedinice, a da nisi ni pogledao, hehe. Samo daj…

    I upravo su najveći snobovi ljudi poput tebe.

  • Danijel says:

    Kako mogu biti snob ako su mi cool filmovi Baya i Scotta? 😀 To je kontradikcija u kontradikciji, omotana kontradikcijom. Meni je moj ego sasvim dobar, hvala lijepo na pitanju, a to što preferiram manje poznate redatelje (Badham, Hymas…) uopće nije nikakva posebnost već ekčuli volim gledati filmove koje su ti redatelji napravili. Da sam snob, rekao bih da mi je miljenik Kubrick. Kako se to već radi. No, da ne idem u neke širine, tko, što i gdje – nisam ni rekao da je Bay najgenijalniji redatelj već da radi SAMO popcorn filmove. Razgovarat ćemo o njemu kad promjeni žanr. Ovako je jako dobar u onom što radi – bum-tras spektaklima koji zgrću lovu. Reći da nije je pristranost i antagonizam. Plus, već kad je spomenut Gravity – uz svu moguću simboliku, skrivene poruke i što ja znam što sve ne, nitko nije zamjetio jednu stvar – Cauron je posudio malo Bayeva stila kod snimanja akcije, oni kružni pokreti oko predmeta je upravo Bay patentirao u takvim spektaklima. Što će sad, očekujem, izazvati reakciju i reći će se da je to nemoguće 😀

  • swvi says:

    “Odiseja mi nije precjenjena već je emotivno hladan film. Hej, ne kažem da je fantastičan film, samo da je hladan. I Baya uopće ne dižem u visine 😀 ali da čovjek radi zabavne filmove, radi (nisam snob, gledam svašta) i kad idem u kino, volim se zabaviti. Iako nemam ništa protiv konstruktivne kritike, naravno, volio bih znati koje to stare filmove dižem u nebesa? Primjera radi samo. Jedini koji je na mojoj listi broj jedan jest Carpenterov ‘Assault on Precinct 13′. Hillov The Driver. Mannov Thief. Pakulin Klute. To su filmovi koje ću braniti ognjem i mačem. First Blood baš i ne, ponajmanje 2 dio, ili ne daj bože Predatora kojeg ni ne volim te ga držim gadno precjenjenim filmom.”

    Ovoliko gluposti u jednom postu dugo nisam pročitao. Odiseja hladna, Predator precjenjen, First Blood da nije dobar ili šta god da mislio pod napisanim….Svašta

  • Danijel says:

    Što da kažem. Imam manu. Mislim svojom glavom. Ne slijedim trednove. Ne marim za kritičare. Liste me ne impresioniraju. Snob sam.

    (ovdje dolazi onaj smajlić koji pije kavu i čita novine)

  • swvi says:

    Bolje biti snob nego hipster onda. Idem naći film za koji su čuli samo ljudi koji prate filmove i svima reći da mi je genijalan i idem popljuvati neko remek djelo. Jebenica.

  • Danijel says:

    Tako je, to je duh i to se traži. Treba živjet malo.

  • swvi says:

    ” Da sam snob, rekao bih da mi je miljenik Kubrick. Kako se to već radi.” – Kakve to postove pišeš? Jel ti shvaćaš kakav si ti jebeni hipster? Dakle, ako netko kaže da mu je dobar neki film koji je općenito prihvaćen kao remek djelo ili nešto slično, on je snob? Oprosti što su Odiseja i Blade Runner vrhunac SF žanra i što su meni genijalni. Snob sam očito onda jelda? Razgovor ti je na razini 15godišnje klinke koja svršava na Jelenu Rozgu.

  • Danijel says:

    A tvoj na razini 15 godišnjeg obožavatelja Justina Biebera. I što ćemo sad? Idemo se potući jastucima ili ćemo jedan drugom praviti pletenice dok na Beyonce svira u pozadini?

  • swvi says:

    Prije će se to dogoditi nego to da ti napišeš suvisli post. Uživaj

  • Danijel says:

    😀 Tko zna, jednog dana se možda i to dogodi. Svako dobro i tebi.

  • Srdjan says:

    Prosjecan film. Sto je bolji oblik, to je prazniji sadrzaj. Kad se uklone trikovi, sto ostaje? Tanka fabulica i prosjecna gluma.

  • Nar says:

    Da ovo nije Cauronov film ne bih ga išao gledati. Da mi je netko pričao o njemu vjerojatno bih pomislio da je isprazno sr**e i opet ga ne bih išao pogledati. I pogriješio bih.

    Film je odličan. Nije nimalo pretenciozan ni nametljiv. Jednostavno leti kao da je u bestežinskom stanju. 😀 SVAKI kadar je toliko lijep, dobro isplaniran i napravljen da sam nakon 90 min htio da se Sandra probudi i shvati da je opet sanjala/halucinirala. Jedina zamjerka filmu je ta njena priča o izgubljenoj kćeri koja je u potpunosti bespotrebna, ali ju nije teško zanemariti jer sveukupno zauzima 100 sekundi. I da, priča možda nije najzanimljivija niti najkompliciranija ali je Cauron svojom vještinom pokazao da to nije važno. Da se sve može ako znaš kako (i imaš veliki budžet ^^ ) i da ižvakana tema može biti prava vizualna poslastica. Da recept za Hollywoodsko sranje nekad može ispast obrok poslije kojeg želiš još. Vidimo toliko bezveznih filmova koji imaju super priče, naporaviti odličan film iz ovakve pričice je za mene podhvat godine.

  • 9.81 m/s2 says:

    Kunem se životom, posljednja scena filma je nešto najpatetičnije i najjeftinije što sam u svom osrednje dugom životu vidio.

  • denis says:

    Uz ogroman rizik da će se sada neki vrli filmski kritičar na agresivno adolescentski način okomiti na mene, kažem da – nakon što sam pročitao vaše komentare – i dalje stojim pri tome što sam o ovom filmu govorio u temi o dobitnicima oskara.
    Jako je interesantno koliko oprečnih stavova (krajnosti) ovaj film izaziva. ILi je odličan – ili jako loš.
    Kako bi to objasnili? (ne kažem da znam – da ja sad tu nešto pametujem). Imam svoju teoriju koja ne mora biti točna, ali – to mi je jako zanimljivo.

  • Sven Mikulec says:

    Koja je tvoja teorija? Do tell.

  • denis says:

    Kako rekoh – nije ni bitna, a možda ni točna.
    Pitanje: kako objašnjavate ovolike oprečnost (krajnosti) kod stavova o ovom filmu? :)

Leave a Reply

Your email address will not be published.