Godzilla (2014.)

Piše: Luko Žaja

Pacific Rim, Transformeri, Battleship… Pregazio nas je Hollywood gigantskim borbama posljednjih godina. Za to vrijeme na polici je pokriven prašinom čučao jadni zaboravljeni Godzilla. Kralj čudovišta, koji je stvoren 1954. i nedvojbeno je inspiracija za gorespomenute blockbustere, gladno je čekao priliku. Emmerich ga je pokušao probuditi iz sna ’98., ali glupavi mash-up tiranosaura i Godzille ispao je ogroman promašaj. U tom je kontekstu šokantno i da je Gareth Edwards dobio reboot (povijesno gledano) Ferrarija u ruke, sa samo jednim dugometražnim filmom za koji vjerojatno nitko ni ne zna. Manje šokantno ako znamo da je to bio jeftini, ali uspjeli monster movie.

Edwards je povukao inspiraciju iz originalnog Gojire i smjestio ga u aktualno doba. To nam odmah i sugerira intro u watchmen stilu, s poveznicama nuklearnih pokusa iz 1954. i nedefiniranog čudovišta. Zgodna posveta starim filmovima, pa i solidan uvod totalno nerealnoj premisi. Godine 1999. znanstvenik Serizawa pronalazi ogroman kostur u kojem se nešto izleglo i pobjeglo u more. Istodobno nuklearku u Japanu pogađaju potresi i nadležni Joe Brody mora zaustaviti zračenje. Njegova žena umire i cijelo područje završava u karanteni, a Joe i 15 godina kasnije mahnito prebire po teorijama urote odbijajući objašnjenja o prirodnoj katastrofi. Kada njegov sin, pirotehničar Ford, stigne u Japan, nekako ga uspijeva nagovoriti na posjet zatvorenom području, za koje se ispostavlja da uopće nije radioaktivno i da (naravno) vlada nešto skriva…

1ryan

Gareth je s konceptom filma napravio najpametniju stvar koju je mogao, pokrao je Ralje (Brody nije slučajno odabrano prezime) i, gurnuvši glavnu zvijezdu u drugi plan dobrih sat vremena, dao nam da se kuhamo čekajući ukazanje. Iščekivanje i neznanje uvijek je bilo najveći katalizator napetosti, tako temeljna stvar koju toliko filmova iz nekog razloga ignorira. Tijekom cijelog filma suzdržavanje režisera neviđeno je za ovakvu vrstu modernih blockbustera. Mogao je Gareth „snimiti“ gmaza kako u krupnom planu žvače armirani beton dva sata, ali puno je efektnije kada iz dima doleti par aviona ili kada dio filma gledate samo šiljke nad vodom. Redatelj je i sam rekao da je uništavanje Las Vegasa ciljano skraćeno upravo iz tih razloga. Kompletan nas film Gareth drži u želji da vidimo više, i tako je trendovskim korakom nazad napravio ogroman skok naprijed. Povratak Spielbergu dao je svježinu u modernom Bayevu svemiru, gdje je svaka druga scena moneyshot s basom koji trese stakla, a centralne figure pretjerano su eksponirane. Ovako  je držanjem Godzille na lancu finalna devastacija dobila i predigru te izbjegla zasićenje. Za razliku od Transformera gdje više nemam pojma što se događalo u kojem filmu pored silnih tona metala na koje se otupi s vremenom, Godzilla ima taman dovoljno pamtljivih i impresivnih scena da nas i zadovolji i zaintrigira za nastavak.

Kako to već biva, za svađu treba barem dvoje, a drugi monstrum MUTO prvi se pojavljuje, više je na ekranu i o njemu više saznajemo.  Svejedno ne krade show jer je Godzilla u suštini prikazan kao mistična ultimativna sila prirode koja drži svijet u balansu i na kraju čak balansira između pozitivca i negativca bez očekivane holivudske over the top patetike.

1

Prvi dio filma ciljano nosi sjajni Cranston (Binoche ima epizodu ulogu), koji je stavljen na zemlju da glumi preplašene neurotične likove, a u drugome predaje štafetu gmazu. Nekima se to neće svidjeti, ali pitanje je bi li s njihovim većim ulogama pobjegao fokus s čudovišta, što bi ubilo kompletnu ideju filma. Zapravo događanja pratimo iz perspektive Forda, koji  je igrom slučaja stalno tu negdje. Ono što je sjajno pogođeno je to što Ford nije faktor u životu Godzille. Nitko od nas nije, jer Godzilla je Godzilla i radi što želi i kad želi, a ljudski mravi tu su samo da poprate spektakl. Sve to skupa nije toliko bitno jer se ne radi o obiteljskoj drametini. Ken Watanabe kao Serizawa onaj je lik koji u svakom ljetnom spektaklu kaže ono što publika misli i s „let them fight“ zapravo je pogodio poantu filma.

Neizbježno je spomenuti efekte koji nose sve to na leđima, mada nisu ključni kostur filma. Godzilla je masivan, nervozan, s licem koje je probudio iritantni alarm nakon godina sna. Uništavanje (blago opisano) ostavlja dojam sporadičnog kaosa i kulise, i nije samo sebi svrhom – mada u podsvijesti znamo da jest. Što se tiče kultnog krika, ekipa se potrudila nabaviti jedinu sačuvanu originalnu snimku iz prvog filma po kojoj su napravili novi, jednako impresivan krik. (Fun fact: originalni zvuk napravljen je trljanjem kožne rukavice preko bas gitare, jer eto sve moguće kombinacije stvarnih životinjskih krikova nisu bile dovoljne za takav teror!)

2

Prilično je jasno da će postojati horde ljudi kojima će ovaj film biti smeće, dječački naivan, biološki neizvediv i van bilo kakve zdrave pameti. U nekom širem kontekstu to je sasvim legitimno. Ali kada ste kupili kartu za gigantskog alpha predatora Gojiru koji riga radijaciju, ostavili ste razum tamo na blagajni kod aparata za kokice i prepustili ste se rudimentarnim ljetnim popcorn mjerilima kvalitete – količini demoliranja, ludila i epike! U tome je kralj guštera pregazio sve robote, mutante i ine blockbustere posljednjih godina kao nebodere koji mu se nađu na putu. Edwards je mogao napraviti stotinu stvari krivo, ali je one najbitnije napravio sjajno. Pitanje je zapravo je li luđe braniti ili napadati Godzillu? Svejedno, Godzillu ionako nije briga. Zato ga i volimo.

 

Iz drugog kuta: Dragan Antulov

17 komentara za “Godzilla (2014.)

  • Gjuro says:

    “Pitanje je zapravo je li luđe braniti ili napadati Godzillu. Svejedno, Godzillu ionako nije briga.”

    Haha, svaka ti dala zbog te dvije rečenice. :)

  • laza says:

    mozda godzilu nije briga, ali mene jeste jer sam ponovo nesmotreno potrosio 2 sata svog zivota na americko smece

  • PTICA says:

    Ovaj film je loš.

  • DS says:

    Što je to najbitnije film sjajno napravio?

    Odugovlačenje s prikazivanjem Godzille imalo bi umjetničkog smisla kontra blockbustera kada priča filma ne bi bila gluplja od Godzille iz 1998, a kada bismo pred očima imali adekvatno napisan scenarij. S obzirom na užasno pisanje, dijalog, karakterizaciju, infantilnu (ne)znanstvenost i pokidan tempo događanja, odugovlačenje s Godzillom je de facto promašaj, a nikakav bonus filma. Uostalom, to prekidanje nije zamijenjeno scenama sublimne moći Godzille, nego je zamijenjeno ‘elementom čovječnosti’, koje je debelo prepatetično i neuvjerljivo, te repetitivnim ponavljanjem istih sekvencijskih kadriranja, koje mogu uzbuditi samo predškolsko dijete, jer samo mentalitet predškolskog dijeteta uživa u sistematičnom ponavljanju motiva koje su tobože pronašli kul, što je u ovom slučaju ‘dolaženje Godzille do obistinjenja’. Također, čitav faktor moćne Godzille već je pregažen s dva druga divljaka, de facto prebačena iz Godzilla versus Mothra, koje gledamo debeo komad filma, i koji pri usporedbi s Ben 10 čudovištima doživljavaju debakl, a kamoli da imaju biti dostoji recepcije kino publike. Na sve to nedogađanje u filmu, nakinđuren je ridikulno zastarjelom orkestracijom koja bi bila zgodan touch kada ne bi bila elementarna metoda pripovijedanja emocija u svim scenama filma. Stravičnost koju ta glazba danas nama u ovome filmu tobože predaje ne postoji i možemo je doživljavati samo kao super-nepotrebno pretjerivanje nedramatskih scena. Ralje ovdje nisu ‘pokradene’, boga mu isusovog, nego su nakaradno provedene, a o ‘finalnoj devastaciji’ uopće ne možemo govoriti jer se devastacija ponavljaju svakih desetak minuta.

    Što je to najbitnije film sjajno napravio? Dosjetio se da Godzillu pretvori u alfa predatora koji ima svoju briju? Super ideja, da. Ostalo je zbilja, fuck yes – teror!

  • Jel nije Mothra miroljubivi leptir ? Ovi su bili MUTO-i su bili aggro prema svima.

    Inače, slažem se s DS-om vezano za opaske, sve je odlično identificirano 😉

  • DS says:

    +- Pogledaš na wiki Godzilla vs Mothra iz 1992, uglavnom su odavde uzete ideje i scenarij filma, samo presloženo.

  • Luko Žaja says:

    elokventno si ti to raspisao, samo neznam zasto si uopce gledao film. infantilna znanost i godzilla?? pa nije tebe zajebo godzilla sto si ga gledao, nego si se sam zajebo…

  • DS says:

    “ko mi kriv što od glupe premise očekujem dobar film” i “ko mi kriv što sam išao gledati glup film” te “ko mi kriv što od X očekujem da bude Y” nisu valjani argument ni za što, zato što niti jedna premisa priče kao priče nije glupa, infantilna ili suluda, eventualno može biti začudna, ali glupom i suludom svakako može postati isključivo putem cjelokupne egzekucije – roman, film, serija, kajgod.

    Stoga, uopće nije problem u Godzilli i znanosti. Prema toj logici bismo npr. više od osamdeset posto fantastičkih naslova animea mogli osuđivati za suludosti ili gluposti ili koješta drugo. Priča o Godzilli može biti obrađena, opisana i snimljena na još stotinu luđih načina i svaki način može biti kvalitetniji od ovoga. Dapače, u usporedbi, ova jadna Godzilla iz 1998. ima plauzibilnijeg ‘znanstvenika’ i ‘znanost’ od nove Godzille, utoliko što ne pretjeruje u konceptualizaciji koju nije istražila i što Broderick pomalo i izgleda kao da ima nešto s čime možda misli o situaciji, iako ni on baš nije siguran što znači biti znanstvenik.

    Nova Godzilla nije u banani zato jer se radi o Godzilli, pa kao treba biti oduševljen jer je jedna sitnica u filmu ok, iako se svakako možeš u to uvjeravati, nego je u banani zato što je prokleto, suludo glupa – dakle ne zbog suludog koncepta, nego zbog sulude gluposti u provedbi, počevši od scenarija, preko glume, do samog režijskog stila, ali opet nije toliko grozna da bi bila novi treš klasik zato što je superfino potkovana novcem i naočigled pretenciozna. Drago mi je da si zadovoljan filmom jer mi pomalo u recenziji zvučiš kao dio Godzilla grupe koja bi špricala na bilo koji tip Godzilla filma jer ga čeka od razočaravajućeg dinosaura iz 1998. pa je ok da i ta publika u moru superheroja dobije film o svojem objektu obožavanja, ali cijeli ovaj setup argumentacije oko ‘godzilla je luda ne očekujte ništa’ i ‘redatelj je maher u prikazivanju godzille’ je čista fantazma. Razumijem jezgro ta dva faktora koja si primijetio i koji su te povukli jer sam ih sam primijetio, nema ničeg lošeg u tome da voliš ovaj film, samo valja biti svjestan da je film zamalo pa posve zakurac, odnosno da ga to servisiranje Godzille fanovima u globalu ne opravdava.

    Zaključno, ne možeš se ‘zajebati’ odlaskom u kino na film. Mnogi bi implicirali da možeš – npr. voliš drame odeš na Godzillu pa si razočaran, ili odeš na sedamnaesti dio Jasona ispadne da nije dobar pa se drugi pitaju zašto si šokiran – ali to nema veze s filmom, nego s kontekstima nečije spoznajne izgradbe. Možda je taj Jason mogao biti sjajna stvar. To se ne zna dok se ne pogleda – zato ljubitelj filma i ide *na film*, a ne na svoju porciju kolača. Tako sam i ja išao na Godzillu, da vidim što *film nudi*, a ne da utažim osobne preferencije prema čokoladnom kolaču. Također, film te ne može ‘zajebati’ svojim sadržajem. Možda te mogu ljudi iza njega ako baš tebi nešto obećaju, a toga nema u filmu, ali još uvijek pred sobom imaš film kojeg treba pogledati i proučiti.

  • Seger says:

    Zašto je režijski stil loš?

    Zašto je ‘redatelj je maher u prikazivanju Godzille’ čista fantazma? Jer ti tako kažeš? Može li to malo preciznije? Bez ‘konceptualizacije’ i još štošta koje kazuju apsolutno ništa.

    Zašto je film ‘zamalo pa posve zakurac’?

  • DS says:

    Očekuješ od mene da objašnjavam teoriju filma bez temeljnih pojmova koje trebaš razumjeti?

    Koncept:

    1. nacrt
    2. začeće ideje, pothvata, prvobitna predodžba, zamisao o kakvom djelovanju; koncepcija
    3. fil. apstraktna univerzalna spoznaja

    Biti će da onda niti recenziju ne razumiješ jer se kolega služi takvim pojmovima ‘koji apsolutno ništa ne kazuju’.

  • Seger says:

    Da, ne razumijem ‘koncept’.

    Postavljena su ti konkretna pitanja. Ne odlazi sada u irelevantno i nadrealno, pritom zauzimajući – bespotrebno – obrambeni stav, nego pokušaj odgovoriti na postavljena pitanja. Pokušaj – ako možeš – biti koncizan.

  • DS says:

    Možda bih onda prvo trebao objasniti koncept? Ako želiš, izlistaj sve pojmove iz recenzije i naših razgovora koje ne razumiješ, pa ćemo tim putem krenuti. Ne vidim smisao u tome da vodimo naprednu raspravu ako ti koncept nije pojmljiv. Nije ni ‘nadrealno’, čini se, jer niti jedna rečenica teksta na ovoj FAK-ovoj stranici nije ‘nadrealna’. Također ne vidim smisao u tome da istovremeno nazivaš mene ili autora recenzije praznoklapcima, a onda očekuješ da ti se nešto objašnjava. Poštenije bi bilo reći ‘dečki nemam pojma o čemu se tu radi biste li mi htjeli pojasniti vaše pozicije?’ Ovako samo jasno pokazuješ dvostruke standarde: solio bi pamet, a ne bi htio razumjeti elementarne pojmove. Najmanji mi je problem objašnjavati nešto – živim od toga – ali mi se ne sviđa bahati stav koji neopravdano zauzimaš. Kao, sad ću vam ja pametnjakovićima doskočiti, nemate vi pojma o čemu pričate iza tih vaših velikih riječi!!

  • Seger says:

    Izbjegavaš odgovoriti na pitanja? Dobro, sumnje su potvrđene. Bok.

  • DS says:

    Pogrešno si shvatio: ne izbjegavam odgovor, nego ti ne želim odgovoriti. Ne ponašaš se primjereno. Nisi ga zaslužio.

  • Ovaj DS says:

    Citajuci tvoje redke moze se povuci paralela sa starom narodnom “Puno baba kilavo dijete”.
    Ili ti hrpa rijeci, a znacenja ni za kurac.
    Aj ti sad meni reci sta je pjesnik s ovim htio reci.

  • Luko Žaja says:

    zasto sad meni objasnjavas “znanost”, kad si je iskljucivo ti kritizirao? dogovori se sam sa sobom. sto je “dio godzilla grupe”? kakve su to izmisljene konstrukcije?

    zajeb nije odlazak na film. zajeb je ogranicavanje zabave na samo ono sto je objektivno dobro. po mom misljenju osobina dosta ljudi koji se bave bilo kakvom vrstom kritike. mislim briga mene sto koga zabavlja, al eto…

    najveci misterij mi je zasto si ti (bio ti je ocajan) potrosio vise vremena u zivotu na godzillu nego ja (dobro me zabavio)…
    mislim slobodno ti pisi da me krivo ne shvatis, ali objasnjavas mi stvari za koje sam inicijalno napisao da su legitimne. objasnjavas mi i stvari “kojih trebam biti svjestan”, iako “nema niceg loseg u tome da volim film”. sta da ti ja sad kazem? i ti trebas biti svjestan da to zvuci prilicno nadobudno…

  • swvi says:

    E ovo je recenzija Godzille. I ocjena.

Leave a Reply

Your email address will not be published.