God Bless America

Piše: Antonija Bračulj

God Bless America (2011., 105 min.)

Redatelj: Bobcat Goldthwait

Glume: Joel Murray, Tara Lynne Barr, Mackenzie Brooke Smith

 

Ako vjerujete da su ljudi u suštini dobra bića i ako smatrate da je svaki ljudski život podjednako vrijedan, ovo nije film za vas, jer u ovom filmu postoji stroga hijerarhija, doduše subjektivna, između onih koji zaslužuju udisati atome kisika i onih koji to ne zaslužuju.

Redatelj Bobcat Goldthwait u svom je novom filmu God Bless America na beskompromisan, provokativan i radikalan način ismijao američki mentalitet, ali i ljudsku glupost općenito. Središnja individua filma razvedeni je srednjovječni uredski zaposlenik Frank (Joel Murray) koji je odlučio skončati svoj život onoga dana kada mu je na trivijalan način priopćeno da ostaje bez posla i da ima neizlječiv tumor mozga. Depresivan i psihički izmoren,  nije vidio prihvatljiv izlaz iz novonastale situacije dok mu na pamet nije pala bizarna ideja vrijedna življenja. Naime, kako nije više imao što izgubiti, odlučio je likvidirati ljude upitne inteligencije i morala. Njegova prva žrtva bila je ljepuškasta razmažena plavokosa Chloe (Maddie Hasson) koja je ujedno bila zvjezdica showa ”My sweet sixteen”, u kojem je jasno pokazala svijetu svoje golemo nezadovoljstvo zbog dobitka neočekivane marke automobila. Osim nezadovoljstva, pokazala je i da se očito njezin kvocijent inteligencije razvijao obrnuto proporcionalno s njezinim organizmom. Frank je to ubojstvo počinio pred njenim srednjoškolskim kolegicama među kojima je bila i buntovna mizantropkinja Roxy (Tara Lynne Barr), koja će mu uskoro postati pratnja i ”moralna” potpora u njegovim brojnim ubilačkim pothvatima.

Goldthwaitov film podijelio je kritiku i definitivno može bit shvaćen na razne načine. Vjerujem da će mnogi iz ovog filma izvući poruku da redatelj voršipira uvrnute psihopatske profile koji svoje sadističke porive zadovoljavaju ubijajući druge. Također, vjerujem da će se naći i pokoji dežurni moralist koji će osuditi samoinicijativno izigravanje Boga i koji će nesebično tvrditi da je svaki ljudski život podjednako vrijedan.

Ja, recimo, ovaj film gledam kroz prizmu sarkastičnog i gnjevnog čovjeka koji se ”glasno” suprotstavlja idiotizmu današnjice. Upalite svoj televizor i recite mi – što vidite? Loš i neukusan izgovor za sapunicu u kojoj otac oplođuje sinovu buduću suprugu. Zatim, vidimo američke sapunica u kojima, naravno, prelijepi i prebogati srednjoškolci sami žive u vilama, voze elitne aute, ispijaju hektolitre najskupljih šampanjaca, a najveća im je briga hoće li njihove prijateljice/prijatelji izgubiti djevičanstvo prije njih i hoće li naslijediti Oxford hoodicu svojih roditelja. Ako imate sreće pa posjedujete više programa no što naša skromna televizijska postaja nudi, onda imate priliku svjedočiti kako se danas od posvojenja, tjelesnog invaliditeta, ljubavi i intime da napraviti itekako uspješan show. Recimo, zaista je spektakularan onaj u kojem mlada posvojena djevojka treba među gomilom muškaraca pronaći svog biološkog oca. Ako ga pronađe, dobiva dugo željeni identitet, ali što je najvažnije, dobiva i veliku sumu novca. No, ako pogriješi i odabere najuvjerljivijeg muškarca, tada lažni otac dobiva tu istu svotu novca, a možda i angažman u novom Cameronovom filmu, tko zna. Ne mogu vam ne spomenuti i show gdje patuljci (mali ljudi) pokušavaju pronaći srodnu dušu, a najveći problem im predstavlja to što mogu birati između žene normalne visine i žene njihove visine. I sad vi meni recite da Amerikanci nisu izopačen narod i da ne shvaćate što je redatelj htio reći?

Nadalje, dotaknut ću se i domaćeg (homo balcanicus) mentaliteta. Ako otvorite naše internet portale, pronaći ćete tek pokoju zanimljivu informaciju koju zaista želite znati i koja će unaprijediti vašu mentalnu kompetenciju. Najviše pozornosti pridaje se interaktivnim člancima u kojima i sami sudjelujemo odgovarajući na pitanja kao što su: koji grudnjak bolje stoji bujnim fotošopiranim slatkicama, gdje smo bili onoga petka kad su polugole trinaestogodišnjakinje plesale na pjena partiju, i kad je čak pao jedan ženski poljubac, i jesmo li i mi primjetili da je jednoj poznatoj pjevačici hotimice izvirila bradavica tijekom nastupa.

Da sumiramo, ovo definitivno nije najbolji film koji ćete ikada pogledati, nije niti najsmješniji, najkrvaviji a bogme ni najciničniji. Dijalozi u filmu nisu pretjerano duboki, radnja nije maestralna, a u nekim djelovima čak je pomalo i smiješna.  Također, ovo nije moja osobna antiamerička propaganda i poziv na diskriminaciju bilo kakve vrste. Ovo je samo prepoznavanje redateljevog krika koji već dugo odzvanja u mojoj glavi. Ovo je pokušaj svrgavanja medijskog voajerizma, sustavnog zaglupljivanja i pokušaj povratka iskonskih vrijednosti koje nas i plasiraju u sfere razumnih bića na vrhu hranidbenog lanca.

5 komentara za “God Bless America

  • Jelena Djurdjic says:

    ovo kad piše “patuljci(mali ljudi)” meni deluje kao da patuljcima pripisuješ i karakternu osobinu. Zašto pojašnjenje ko su patuljci?

    Drugo, ako neko i misli da su svi ljudi dobra bića i da svaki ljudski život podjednako vredi (mada se postavlja pitanje kriterijuma, uslova života u toj situaciji kad treba odabrati najbolje i još zilion pitanja) ne vidim što ga to diskvalifikuje da gleda film koji, po ovde napisanom, propagira drugačije (pa gledamo filmove o serijskim ubicama, nacistima itd itd, čak iako ih na kraju ne stigne scenarističko/rediteljkska kazna što s tim?). plus što, na neviđeno, ubijanje ovde doživljavam kao metaforu, a ne tako fatalistički (ukoliko se on zbilja obračunava sa ‘idiotizmom današnjice’ a nije mu tumor na mozgu pomutio moć rasuđivanja recimo, ako je takav rasplet hahah to bi bilo opako)

  • vanja says:

    ignoriranje ili izbjegavanje “problema” nikad nije značilo rješenje istoga.

    film nije strašno dobar, ali nije zgoreg pogledati ga. ne dvaput, doduše.

  • vanja says:

    Dodatno – nove filmove pisati bez spoilera 😉

  • Antonija says:

    ”Objašnjenje” za patuljke je samo pokušaj ublažavanja ružnog prizvuka koji ta riječ nosi jer ljudi u svom rječniku često znaju koristiti posve obične riječi na pogrdan način pa s vremenom i same postanu pogrdne a ja nisam željela da moja tako zvuči.

    Također, imam legitimno pravo procijeniti kakvoj bi se populaciji film mogao svidjeti a kakvoj ne. Recimo, znam da ovaj film ne bih predložila svojoj majci koja ga zasigurno ne bi shvatila kao metaforu. A znam još i nekolicinu takvih. Breme odgovornosti zbog nečija dva potraćena sata bilo bi mi preveliko i zato sam već u uvodu navela dobronamjerno ”upozorenje”.

  • Jelena Djurdjic says:

    kako će reč ‘patuljci’ zvučati zavisi od konteksta, mada meni sama reč za ljude nije prikladna, nisam o tome ni razmišljala do sad ali je zapravo nikad ne bih ni upotrebila, samo za bajke recimo. dok je ‘mali ljudi’ totalnni promašaj.

    ne da imaš pravo nego i obavezu da napišeš ono što misliš. samo se nisam složila sa idejom da bilo koje čovekovo ubeđenje ga apriori lišava uživanja u filmu koji zastupa drugačije viđenje

Leave a Reply

Your email address will not be published.