German Angst

[J. Buttgereit, M. Kosakowski, A. Marschall, 2015.]

8.5

REŽIJA

Jörg Buttgereit, Michal Kosakowski, Andreas Marschall

SCENARIJ

Jörg Buttgereit, Goran Mimica, Andreas Marschall

GLUME

Lola Gave, Matthan Harris, Kristina Kostiv, Andreas Pape, Denis Lyons, Milton Welsh, Annika Strauss, Désirée Giorgetti

SAŽETAK

O 'German Angstu' još će se puno pričati.

---

PROSJEČNA
OCJENA
ČITATELJA

---

PROSJEČNA
OCJENA
FAK-OVACA

VAŠA OCJENA

Piše: Marko Stojiljković

U okvirima njemačkog, a vjerojatno i europskog horora, German Angst vjerojatno je događaj godine.  Ovaj omnibus trojice manje ili više renomiranih njemačkih (i ne samo njemačkih) autora kroz tri različite priče (stilski i drukčije) kojima je mjesto u nekakvim antologijama ipak održava tematsku bliskost između segmenata i vjernost naslovu. German Angst kroz horor-stilizaciju nudi nam sliku onoga što pritišće suvremeno njemačko društvo i uzrokuje spomenuti angst.

Prva je priča Final Girl Jörga Buttgereit (Nekronomikon) i najviše igra na art kartu. Radnja je ograničena na stan i skoro cijela je izražena kroz naraciju naslovne junakinje (Gave). Isprva fokusirana na zamorce u kavezu, snimljena kroz duge i ekstremne, zrnaste close-up kadrove koji se smjenjuju isprva djeluje sasvim nevino. Naravno, ako oduzmemo naslov koji je klasičan slasher trope i označava posljednju djevojku iz ekipe koja će se osvetiti zlikovcu koji je pobio ostale. Stvari postaju malo jasnije kad vidimo što, odnosno koga ona drži u sobi. Pustite mašti na volju, pripremite svoj psihoanalitički aparat i uživajte, ako možete.

0

Drugi segment redatelja Michala Kosakowskog (dokumentarac Zero Killed) zove se Make a Wish i počinje zaljubljenim parom gluhonijemih stranaca koji odlaze na osamu u napuštenu tvornicu. Tamo će ih iznenaditi skoro pa internacionalna banda neonacista, a talisman o kojem postoji pozadinska priča napravljena kao bajkovit, komičan i krvav flashback u fotografiji koja imitira super 8 ugođaj i koji momak daje curi, okrenut će tijek stvari na pomalo nepredvidljiv način. Dok je u prvoj priči to samo nagoviješteno, ovdje grijeh iz prošlosti svakako donosi osvetu.

Treća i posljednja priča Alraune (prevodi se kao “košmarni šapat”) napravljena je u giallo stilu, koji očito privlači autora Andreasa Marschalla (Masks), kombinirajući noir, fantazijske i horor-elemente. Fotograf Eden (Welsh) svojoj curi (Giorgetti) govori o svojim iskustvima nakon njihova privremenog prekida koji ga vode u misteriozni klub gdje se konzumira halucinogena droga i divlji seks s čudnim posljedicama i moguće sektaškim konotacijama. Efektno snimljen s kadrovima koji se brzo smjenjuju i s bogatom shemom boja, ovaj je segment najugodniji i pogodan je i za gledatelje koji nisu navikli na grafičko nasilje u horor-filmovima.

1

Sve tri priče smještene su u Berlin i poneki detalji iz jedne se lako mogu ponoviti u drugoj priči. Sva tri filma snimljena su uglavnom s istom ekipom i stilski utjecaji autora prepliću se i preklapaju. Zajedno se German Angst sjajno sklapa u jednu cjelinu, jednu sliku i jednu temu obrađenu iz triju kutova. Psihoanalitički pristup i sugestija na traumu u obitelji odlazi putem osvete u prvoj priči. U drugoj je, na momente trashy, a na momente didaktički izložen grijeh iz prošlosti čiji se trag vuče u sadašnjosti, a vući će se i u budućnosti. Iako Kosakowski pomalo nezgrapno govori kroz svoje likove, u spoju trasha i ekstremnog nasilja i ovaj segment postaje uspješan. Treća priča ne bavi se prapoviješću, barem ne izravno. Njezinu prapovijest možda smo mogli vidjeti u dokumentarcu B-Movie: Lust & Sound in West Berlin, a njezina je sadašnja tema Berlin kao moderni europski Sin City, grad grijeha, seksualnih želja i uvrnutih zadovoljstava.

Sva tri filma bave se angstom, bilo kao kroz želju za privatnom osvetom, bilo kroz prošlost koje nismo bili dio, a koja nas svejedno obilježava, bilo kroz seksualnu ovisnost neke vrste ili makar želju. Angst je kompleksan i zajeban sentiment, zato je valjda i termin ostao neprevediv. Nije samo tinejdžerska boljka, zna nas stići i dohvatiti kad mu se najmanje nadamo. Podižući ga na nacionalnu razinu, autori su snimili horor koji valja pogledati i koji ima mnogo više vrijednosti od pukog šoka i provokacije. O German Angstu još će se govoriti, a nasreću dolazi i u naše krajeve, na Grossmannov festival u Ljutomeru.

Leave a Reply

Your email address will not be published.