G.I. Joe: Osveta (G.I. Joe: Retaliation, 2013.)

Piše: Sven Mikulec

G. I. Joe 2: Osveta (G.I. Joe: Retaliation, 2013., 110 min.)

Režija: Jon M. Chu

Scenarij: Rhett Reese, Paul Wernich

Glume: Dwayne The Rock Johnson, Byung-hun Lee, Adrianne Palicki, Jonathan Pryce, D.J. Cotrona, Arnold Vosloo, Bruce Willis

Ocjena: 4/10

 

Nepoznati su me razlozi primorali da te večeri udobnost i sigurnost vlastitoga doma zamijenim gužvovitim centrom grada i dozvolim srebrnom platnu da mi odagna brige i crne misli koje samo paralelno žongliranje fakultetskim rokovima i poslovnim stresovima može proizvesti. Prilikom odabira samoga filma, međutim, vodio sam se posve krivom logikom i na kraju završio gledajući se oči u oči s Dwayneom Johnsonom, u dječjem akciću pod domišljatim imenom G. I. Joe: Osveta.

Iako bi pametnom čovjeku dovoljno sugestivna bila činjenica da se jedinice ne sjećam čak ni u nekakvoj magli, te večeri, priznajem pokunjeno i za 50 kuna osiromašeno, nisam bio osobito bistar. Ništa bistriji, pak, nisu bili ni tvorci ove gotovo dvosatne konceptualno i izvedbeno promašene filmaške avanture kad im je pošlo za rukom snimiti akcijski film koji bi svoju snagu trebao crpiti iz svoje zabavne prirode, a ipak – kako je valjda svima postalo jasno kad su spasonosni creditsi zaplesali mračnom, maksimirski praznom dvoranom – zabava je nešto što ovaj film nudi u jednakoj mjeri kao i duhovnu obnovu.

Elitni odred specijalaca koji godinama stoji predsjedniku SAD-a na raspolaganju, i služi domovini časno i slavno, biva izbrisan s lica zemlje kad nanotehnologija omogući zloglasnom teroristu da preuzme tijelo šefa Bijele kuće i stavi u pogon svoje mračne geopolitičke namjere. Međutim, nema tih raketa, gelera i metaka koji bi iz takta uspjeli izbaciti The Rocka. Na čelu mini-odreda sastavljenog od karakterno iznimno slabo razvijenih vojnika Flinta i Jaye, on će udružiti snage sa šačicom još živih boraca za pravdu i pokušati isprati ljagu s imena svog nekoć elitnog odreda i, manje važno, spasiti svijet od uništenja.

Ovome filmu nedostaje kvalitetnija karakterizacija likova. Daleko od toga da očekujem kakvu psihološku studiju, ali lijepo bi bilo vidjeti više od ponekog natuknutog klišeja, poput „dubokog“ istraživanja pozadine glavnoga ženskog lika, privlačne tata-mi-je-mislio-da-mi-nije-mjesto-u-vojsci Jaye. Što bi tek trebao reći njen partner Flint, treći kotačić fino podmazanog američkog stroja za ubijanje, o kojem ne saznajemo praktički ništa osim da vjerojatno nije gej? Tek nekoliko iznimno sporadičnih trenutaka u kojem su plaho provirile zaboravljive natruhe humora ustvari pokazuje koliko filmu nedostaje zabave, a patriotska busanja u znojna prsa i pokušaj da se eksplozijama prikrije siromašna, srednjoškolska srž filma zavarati nisu mogli ni jednog Channinga Tatuma, tipa čiji su kriteriji toliko visoki da su mu u životopisu zabilježeni nastupi u čak dva Step Upa. Što se mačističkih, valjda u vojsci uobičajenih ali meni neshvatljivih fora tiče, da je po jedan član obitelji Kardashian nestao s lica zemlje svaki put kad je The Rock uzviknuo retardirani motivacijski „hua“, svijet bi bio puno manje dlakavo mjesto.

Pokojni Roger Ebert nekoć je napisao da, kad pitaš prijatelja valja li Hellboy, ne pitaš ga jel’ dobar u usporedbi s Mističnom rijekom, pitaš ga jel’ dobar u odnosu na Punishera. Vodeći se ovim pametnim naputkom, ni ne pokušavam ocijeniti kvalitetu G.I. Joea tako da si u sjećanje prizivam kadrove Dvanaest gnjevnih ljudi, Iskupljenja u Shawshanku ili Kluba boraca. Joeu u ring dovodim protivnike njegove kategorije. Ali čak i kada – ili pogotovo kada – svoje snage odmjeri s naslovima poput Nemoguće misije 4 ili Dredda, ovaj film pokazuje sve svoje slabosti i otkriva sasvim očekivanu činjenicu da je u najboljem slučaju prosječan. A biti prosječan u nezahtjevnoj kategoriji razbibrižnih, djetinjastih, predvidljivih pucačina nekako je kao kad ti Tony Cetinski na Supertalentu kaže da si ipak malo preljigav.

Onda znaš da imaš problem.

3 komentara za “G.I. Joe: Osveta (G.I. Joe: Retaliation, 2013.)

  • tonymelo says:

    Gledaj to s pozitivne strane – vrlo loš film je glavni krivac za vrlo dobru recenziju. :)
    Meni je recimo Dreed bio jednako veliki napor kao i ovaj film. Najgore što se može dogodit takvoj vrsti filma jest da je dosadan za popizdit. Oni moraju bit jednostavni, tečni i zabavni. Na žalost G.I.Joe je ispao samo jednostavan i jadan.

    P.S. Hellboy se prije može mjerit s Mističnom rijekom nego s Punisherom. Pogotovo drugi dio.

  • Sprdnja! says:

    Jako glupa recenzija.Kada bi se netko vodio tvojim izjavama mislio bi da je ovo najgore što je ikad izašlo,a to nije istina.Ostavi se ti pisanja recenzija ako ne znas. Ni malo duhovito štoviše jako glupe izjave koje nemaju veze s vezom. Žalim što sam uopće otvorio ovu stranicu!

  • tonymelo says:

    Sprdnja! daj reci što ti je bilo dobro u ovome filmu? Sven nigdje nije rekao da je to nešto najgore što je ikad izašlo. Rekao je samo da je ispod prosjeka u kategoriji filmova poput Dredda i Nemoguće misije 4.

    Koliko god se trudio naći dobru stranu filma jedino što mi je ostalo u pamćenju kao takvo jest to da se jedan od negativaca zove Firefly što je ime najbolje serije ikad snimljenje pa me svaki spomen na nju razveseli i jedna scena od petnaestak sekundi u kojoj se The Rock i Firefly mlate s pištoljima i izgleda simpatično.

    Jedini razlog koji mogu prihvatiti da je nekome ovaj film kvalitetan jest da ima između 8-14 godina, da je po mogućnosti Amerikanac i da je u rodbinskoj vezi s nekim od glumaca.

Leave a Reply

Your email address will not be published.