Fury [D. Ayer, 2014.]

Piše: Decadent Sympozium

S Fury, David Ayer spakirao je narativne elemente prethodnih scenarija (Training Day, End of Watch, Sabotage) u drugačije vrijeme i mjesto radnje da bi nam dao varijaciju na temu. U tom smislu, radi se o situacijskom, epizodnom filmu u kojem svjedočimo iskustvima jedne američke Sherman tenkovske jedinice u probijanju kroz dio njemačkog teritorija u travnju 1945. godine. Tim predvodi narednik Don „Wardaddy“ Collin (Brad Pitt), kao pandan Denzelu Washingtonu u Training Day, a preispitivanje tretiranja ljudi u ratu i funkcije samog rata odvija se na platformi odnosa njega i preplašene novopridošlice, pisara Normana Ellisona (Logan Lerman), kojeg zaduže na mjestu pomoćnog mitraljeza. Otklon spram prijašnjih radova i nije značajan s obzirom da će bolji poznavatelji ratnih filmova brzo identificirati raspodjelu uloga i kurs karakterizacije iz Saving Private Ryan (1998) i Hurt Locker (2009), ali i ne samo karakterizaciju i ne samo iz tih filmova.

Ayerova tendencija da prikazuje detalje i specifičnosti stvarnosti ljudskih sudbina ovdje se izrazito ističe. Odabrano mjesto i vrijeme radnje – samouvjereno koračanje svijeta prema padu Hitlera – omogućuje s jedne strane uvođenje likova koji su preko leđa već prevalili prljavštinu rata i ona im se usjekla u kožu, a s druge strane činjenično stanje totalne mobilizacije u koju Hilter uvodi Njemačku, što znači beskrupulozno guranje nemoćnih, djece, civila i žena na prvu liniju obrane, odnosno prosto žrtvovanje u izgubljenom ratu. Bez ulickavanja atmosfere, scene, pa i sami kadrovi pojedinačno, natrpani su začudnim slikama i situacijama koje prikazuju izgubljene i zaboravljene granice ćudorednih normi koje tobože kao karakteristično čovječje održavamo u fazama mira. Protagonistički tim tako će bez previše razmišljanja upucati njemačku djecu koja na njih jurišaju bombama, njihovi će partneri prelaziti tenkovima preko isušenih tijela ili ih sakupljati na hrpu kao građevinski otpad, a Nijemci će vješati „izdajice“ na ulicama. Zornih kadriranja je mnogo, a zanimljiva scenografija, spektar boja i rad kamere u (za Hollywood) natprosječno dugim kadrovima i sekvencama čini od nas promatračko vijeće koje se našlo negdje gdje ne bi trebalo biti. Svjedočimo fazi rata u kojoj među vojnicima ne postoji apsolutno nikakav motiv osim potrebe za odrađivanjem posla koji će uskoro skončati. Sjajan je dodatak sekvencama, iako ne i suptilan, zanimljiva glazba Stevena Pricea, koji ovdje kombinira tradicionalan pristup američkim ratnim filmovima i tenziju s ritmičkom fragmentacijom efekata i instrumenata kakva nam je poznata iz Gravity (2013). Doduše OST nije na razini Cuaronova filma, ali se s njim film čini kvalitetnijim zajedno s izvrsno odrađenim zvukom.

????????

Priča, koje načelno nema, svodi se na tri čina koji se tiču tri situacije, uvodne u kojoj se upoznaju i konsolidiraju likovi, mosta u kojem se odrađuju dva sukoba i služe razvoju karakterizacije te završni čin koji pokazuje jedinstvo likova i njihovu efikasnost. Akcija akcijskih scena je na razini i iako pristup sekvencama naginje repliciranju strateških situacija (bitke tenkova naročito je teško prikazivati)  zbog kojih je zanimljivije promatrati samu situaciju, nego li da gledate uobičajeno rovovsko prepucavanje, dovoljno je imerzivno da zadrži interes, pa možda i iznenadi cijenom potrebnom za strateški uspjeh naizgled nebitnih susreta. Problem sa sadržajem je tehnički: naime, ne znate kuda se ide i zašto se ide i ne znate zašto se nešto čini. Sud posebno vrijedi za završnu borbu koja, barem prema kriterijima koje sam uspio izvući iz filma, nema baš nikakvog smisla, iako bi mogla imati ako pretpostavimo da su likovi besciljni idioti preko kojih Ayer želi odati počast heroizmu. Jedino, pa, ovdje vonja na kič.

O tome pak je li vam stalo do likova nabodenih ličnosti koji tancaju između arhetipova i karikatura, pretpostavljam da se može raspravljati, ali u širem smislu u prosjeku ih se nećete sjećati pola sata nakon filma što, osim hladno dostavljenom i nezanimljivom dijalogu i glumi koja varira od minimalne uporabne vrijednosti (npr. Pitt, Bernthal) do neuvjerljivog (npr. Peña, Lerman), također pripisujem nesposobnosti filma da bitne stvari postavi u fokus ili da barem ono što ističe kao važno doista konzistentno i provede (npr. Normanovo prisvajanje uloge ratnika). S obzirom što je posljednje vrijeme snimao i činio Shia LaBeouf, većina će se „ugodno iznenaditi“ pri pristojnoj izvedbi sporedne uloge neizbježnog klišeja hodajuće Biblije, ali držim da bi u bilo kojoj drugoj situaciji Beouf u ovom filmu prošao nezapaženo. Od cjelokupne funkcije svih likova i oblika njihova razvoja ili dopuna, još je najvrjedniji potez u razradi likova nekoliko atipičnih poigravanja sa situacijama, primjerice postoji jedna scena između američkih vojnika i njemačkih žena u kojoj nas redatelj navlači pomisliti što će iduće biti, ali se rasplete u sasvim drugom smjeru. Stoga, ako već nešto želimo izvući iz transparentnosti karakterizacije i praznine dijaloga, neka to bude analiza načina odnošenja među ljudima koji diktira tenziju između provođenja hijerarhijsko određene dužnosti i preživljavanje psihe. Ali, naznačujem ovdje, zapravo se hvatam za slamku.

4 - Copy

Slično kao što sam to navodio u recenziji filma Out of the Furnace, Fury ispaljuje mnogo metaka za koje se čini kao da su dobro usmjereni, ali samo čini jer je svaki spomenuti aspekt nedorečen i na kraju nije jasno ni što se s filmom zapravo htjelo. On čas izgleda kao da prezire rat, a čas kao da ga veliča, dok je u narativnoj strukturi žestoko oslonjen na prepoznatljive trope i dosadašnje filmove drugih redatelja i vlastite Ayerove radove. Ako već izvorno niste okorjeli ljubitelj ratnih filmova, a naročito ratnih filmova o Drugog svjetskom ratu, pa nekako morate baš sve pogledati, rekao bih da u Ayerovoj ratnoj epizodi postoji nekakav aspekt filma, možda tehnika kompozicije i kontrastiranja scena ili realistički momenti, zbog kojeg biste mogli razmisliti o dva sata posvete, ali želim istaknuti da se u suštini propuštanjem ovog naslova niti što bitno dobiva niti što bitno gubi, stoga ga šire gledano ne bih imao s obzirom na što preporučiti. Ali, pričekat ću neko vrijeme i pogledati ga ponovno, možda sam neke od metaka podcijenio.

15 komentara za “Fury [D. Ayer, 2014.]

  • jelena says:

    meni se fury sviđa, i to mnogo.

    izdvojiću par sitnica

    recimo poččetak scene kada brad i norman ulaze kod onih nemica. u tom nekom momentu razmišljam šta će sad biti i shvatam da je lik glavnog junaka toliko otvoreno izgrađen do tad da nemam pojma šta će da uradi. bude pizdarija posle kad devojka zapeva, i generalno ima tako žnj momenata, ali je skoro svaki zakrpljen dobrim segmentima (tad konkretno ‘neka ih mladi su’, i ceo ručak bih svrstala u dobre)

    borba tenkova u drugom činu, tri na jedan, je za moje poimanje ratnog filma masterpiece.

    i dopalo mi se što ekipa nema motiv spsavanja celog sveta, ili rata u završnom delu. lepo je rečeno šta je poenta, lepo je rečeno da su se drugi sklonili odatle – sasvim dovoljna motivacija

    moram gledati ponovo naravno, ali sad msm da je fury možda klasik ovog vremena

  • DS says:

    Čuo sam/čitao te neke tvrdnje o podcijenjivanju budućeg klasika, probao sam to uzeti u obzir, ali ne vidim na bazi čega. U pravilu cijenim detalje, Fury ih je pun, ali ne cijenim njegovu cjelinu i svi ratni filmovi koji mi padaju na pamet, a da nose nekakav relevantan status, nalazim originalnijima i relevantnijima od Fury. Zna li Fury, uostalom, svoju sirovinu pokazati? Meni prije prilični neobično upakiranom gore filmu.

  • shiboleth says:

    Nisam film gledao (što u dogledno vrijeme planiram, ali ništa na što bih se požurivao) i ne bih sudio o kvaliteti filma ali me stvarno unaprijed brine tematika Drugog svjetskog rata. Sve mi se više čini da je to jedini rat u kojem Ameri još mogu ispasti donekle čisti… I kao potencijalna motivacija za film i za mobilizaciju na gledanje, to me podosta smeta…

  • jelena says:

    @shiboleth
    apsolutno je nebitno koji je rat, msm za fury. nema zrno pretenzija da objasni širu sliku

    @DS
    neće zvučati logično preterano ali neke stvari jednostavno osetiš i ako ti to nisi nema sad sile da te ja ubedim. film je šablonski, overava sve kapije, dakle nije originalan u tom smislu ali ima finesa u građenju likova, ima osećaja u snimanju borbe, ima glavnog glumca. ima patos, nema pretenzije, nije ‘zasnovan na’. ima tempo, zanimljivu strukturu hirurški isečenu u tri dela, a zaokruženu. ima iracionalnu dušu ratnika, ima bes

  • promatrač says:

    Najbolje pogledati film. Po opisanome to je prilična zbunjola. U 2. svj. ratu ameri su bili gud gajz. Toliko je filmova na tu temu snimljeno da je tema prežvakana, a ionako nema nikakve veze s današnjim odnosima. Osim što svi i dalje jedni druge trebaju, a ne znaju što bi s prekooceanskim odnosima zbog borbe za resurse i propagandnog natmetanja za prednost. Evropa je sadrži latentne suprotnosti ali joj nema opstanka ako se države ne budu držale zajedno unutar eu i kao zemlje saveznici na rubovima eu. Kad netko počne pričati o drugom svjetskom ratu i stavljati današnje države u taj kontekst onda to djeluje prilično neuvjerljivo. Evropa je desetlećima u trajnom procesu definiranja same sebe.

  • drazen medved says:

    Ne možeš film ocijeniti sa 6 zaslužuje puno više.

  • Mario says:

    Ocjena 6 je čisto sranje. Realna ocjena bi bila 7,5 / 10 (+/- 0.5 ocjena). Ma….mislio sam sad napisati čuda, ali i dalje ne vjerujem ocjeni 6, ustvari boli me đoko…ja sam uživao u filmu. Ajde bok.

  • Decadent Sympozium says:

    Iz nekog razloga mi fak stalno odbija komentare dok nisam logiran, pa sam svašta napisao i ništa nije primio i ne da mi se ponovno, nema veze. Htio sam samo napomenuti da sam nakon dodatnog razmatranja podignuo ocjenu.

  • jelena says:

    čitaju mi se ti komentari ali avaj 😀

  • Gjuro says:

    Ja sam ugodno iznenađen. Istina, likovi su relativno bezvezni i teško se za njih vezati, ali film ima neku finu sirovost i do završne borbe djeluje prilično realno. Neke scene su toliko dobre da djeluje kao “Das Boot”, samo u tenku.

  • Johnny says:

    Napisao si : “Problem sa sadržajem je tehnički: naime, ne znate kuda se ide i zašto se ide i ne znate zašto se nešto čini. Sud posebno vrijedi za završnu borbu koja, barem prema kriterijima koje sam uspio izvući iz filma, nema baš nikakvog smisla”. Jesi li gledao cijeli film? Oni idu štititi prometni pravac da SS-ovci ne sasijeku nekakvu diviziju kuhara, čega li, koja je zbog ratnog rasula ostala nezaštićena. SPOILER ALERT: meni je film za deset sve do završne bitke zbog načina kako je snimljena – Brad Pitt stoji na tenku, pokosi mitraljezom desetke neprijatelja a njega nitko ne može pogodit. Naivno, naivno, pre-prenaivno. I općenito strategija kako su SS-ovci napadali je potpuno nesuvisla, ja sam u vojsci bio najveća truba u vodu za bilo što vojničko, ali i meni je jasno da nema smisla da ovi mitraljezima uporno jurišaju i pucaju u tenk i nakon što polovica pogine sjete se ispalit tromblonsku minu i tek snajperom skinu Pitta i to triput ga rani !? da ovaj još stigne održat završni govor prije nego umre!? Zadnji dio tim gore bode u oči jer je film do tada hladan, bez ustezanja prikazuje ratno strahote, nekoliko su mi se puta oznojili dlanovi od straha što ću vidjeti na ekranu. I još me se jedna stvar dojmila, slučajno se pogodilo, eto, da sam odmah na početku filma prokomentirao “a šta su konji krivi, ljudi su sami krivi za ratove, ali zašto su životinje morali mučit….”, osjetljiv sam na te stvari, i Balašević pjeva o tome…. I onda se poslije u filmu vraćaju na konje, to mi je bilo sasvim dovoljno da me film trgne i na emotivnoj razini, plus napetost prije spomenutog iščekivanja kakvu ću strahotu vidjet na ekranu…. Sve za 10 i onda na kraju padne ispod šest.

  • DS says:

    Ne misli se ovdje na ono što se općenito planira u akciji nego na situacije u kojima se nalazimo dok gledamo film. Nemam pojma gdje smo i zašto, kuda se ide i kamo će se doći.

  • DS says:

    Što se tiče zadnje borbe kompletno je imbecilna. Na neki način kontrira sjajnoj borbi tenkova koju je i Jelena spomenula.

  • Corruptor says:

    Po meni bi šestica bila najrealnija ocjena. Puno previše falševa koji kvare one dobre, ovdje već navedene stvari. Baš ono, kad se uživiš u atmosferičnost (koja je po meni najveća vrlina filma) neka glupa rečenica ili bezvezni postupci likova te vrate u stvarnost.

  • Dora Eva says:

    Čudnovato je kako je redatelj scenu s Njemicama pokušao iskoristiti kao pokušaj komentara koji bi ukazivao na pokušaj od strane američkih vojnika uspostavljanja normalnih okolnosti u ratno vrijeme. I ne bi čova imao ništa protiv, tako smo gladni čovječnosti da bi valjda svako pokvareno jaje bili u stanju provariti, e da se time nije naznačilo da su se Njemice pred kraj rata prodavale za tablu čokolade i nešto pjesme iznad klavira, i to neprijateljskim vojnicima.

    Kao da nemaju časti ni koliko je crnoga u zanokticama.

    Upravo danas je na portalu index.hr objavljeno da su od strane Amera, Sovjeta, Britanaca i Francuza Njemice na koncu II. svjetskog rata bile masovno silovane. Procjenjuje se da je 400.000 djece Njemica nakon rata proizašlo iz tih prisilnih i jednim dijelom vjerojatno dobrovoljnih tjelesnih kontakata.

    Film mi je, da prostite, odvratan. Muškarci su jednodimenzionalno prikazani, Ameri kao heroji, aneprijatelji, ah, pa kao neprijatelji, isto jednodimenzionalni, nesposobni.

    I kao da to nije dovoljno još i žene neprijatelja jednodimenzionalno. Osim što su bile silovane u ratu, siluju ih još i godinama nakon toga. Odvratno da odvratnije ne može biti.

    Jedino što je doista dobro u tom filmu, to je scena kad se Brad Pitt skida do pasa. Mislim lik ima iznad 50, imaju ga za seks simbol, pa iako je prije desetak godina najavio da se više neće skidati (razumno, koža počinje visjeti nakon što ste određeno vrijeme na planeti Zemlji, a isto tako i mišićna vlakna, jednostavno gube na elastičnosti), ipak se skinuo. I, moram reći, neloše izgleda za svoju dob. Naravno, opravdano je sumnjati da CGI vrlo vjerojatno tu ima svoje prste. Mislim, da ja imam njegove godine i njegovu poziciju i ja bih platila upotrebu CGI-ja kad bih znala da će mi to donijeti ekstra preko nekoliko milijunčića u narednom periodu mog rada.

    Zna i Brad da nije u duhu sve.

Leave a Reply

Your email address will not be published.