Footloose

Piše: Nenad Vujaklija

Footloose (2011., 113 min.)

Redatelj: Craig Brewer

Scenarij: Dean Pitchford, Craig Brewer

Glume: Kenny Wormald, Julianne Hough, Dennis Quaid, Andie MacDowell

Ocjena: 7/10

 

U iščekivanju remakea istoimenog filma iz 1984. godine, iskreno moram priznati da sam istovremeno bio i sretan i uplašen kako će to ispasti, jer Footloose je obilježio jednu generaciju, a naslovna pjesma postala je bezvremenski hit. S jedne strane znam da sam uživao u originalu i želio sam to ponoviti i s ovom pofriškanom verzijom, ali poučen iskustvom s preradama nekih uspješnih naslova i kako su bili izmasakrirani, bojao sam se da istu sudbinu ne doživi i ovaj klasik. Smirio sam se kada sam vidio da Craig Brewer uz sebe ima istog scenarista koji je radio i na originalu, a ovaj je film za Deana Pitchforda u principu ponavljanje gradiva. Kao kad pečete isti kolač drugi put – u većini slučajeva to ispadne i bolje. Dean je ovdje dobio priliku nadopuniti scenarij detaljima koji su možda izostali u originalu i, po meni, on je to i uspio učiniti.

Sam početak donio je osvježenje u filmu gdje dobijemo prikaz nesreće koja je i uzrok pomalo bizarnih zakona u malenom gradiću Bomont, Zapadna Virginia, i time je uvod u film fino zaokružen, a kako radnja odmiče svatko tko je gledao original lako može dozvati sjećanja jer ga film  vjerno prati i to u mnogim dijelovima na taj način da su i dijalozi identični ili jako slični. Rekao bih da je ovo remake u doslovnom smislu te riječi. Ovaj film samo je razodjenuo svijetle traperice iz ’80. i uskočio u moderne isprane pijeskom. Osamdesete su ponudile odličnu glazbu i filmovi kao Footloose i Flashdance bili su dobar izlog za istu, ali teško je bilo za očekivati da će je današnja mladež prihvatiti s jednakim entuzijazmom, stoga je remake ponudio jedino logično riješenje – modernizaciju i približavanje današnjoj mladeži. Oduševili su me neki aranžmani originalnih pjesama i način kako je u film ugrađeno malo bluesa, malo countryja, malo r’n’b-ja, rocka i isto tako mješavina plesnih koraka od country plesa u liniji do krumpinga. Ovaj film nudi nešto više scena plesa od originala i u to su se odlično uklopili dvoje mladih glumaca Kenny i Julianne, koje moram pohvaliti da su svoje uloge odigrali poprilično uvjerljivo.

Saznao sam da je postojala mogućnost da glavnu mušku ulogu ponese i Zac Efron, ali zahvalan sam što su se na kraju odlučili za nepoznatijeg Kennyja Wormalda jer njegova pojava više odgovara ulozi kao što je Ren. Ta je uloga osmišljena da bude frajer, a Kenny je veći frajer od Zaca u bilo koje doba. Buntovnu Ariel dobila je priliku glumiti također nepoznata glumica Julianne Hough, a ukazano povjerenje uspjela je opravdati. Osim što vas njene prekrasne plave oči i predivan osmijeh osvoje već od prvog pojavljivanja, zahvalan sam i na odluci da se prikaže kao prirodna djevojka, gdje se daju primjetiti pjegice i ostale nesavršenosti. Općenito me strašno iziritira u filmovima kad od svih pokušaju stvoriti savršene porculanske lutke od kojih ne možemo dobiti reakcije ljudskosti i živosti. Na svu sreću, ovdje to nije slučaj i na tome sam zahvalan. I Kenny i Julianne plesno su obrazovane osobe od mladih dana i to se u filmu primjeti, a scenarij im je dao prostora da to i pokažu. Smatram da su neke uloge dobile više prostora nego u originalu i ostavile veći trag, pri čemu prvenstveno mislim na Renova ujaka Wesa i na Chucka Cranstona, koji je ovdje nešto stariji i kompleksniji, dok je u originalu glavni negativac Chuck jedan običan dripac o kojem kroz cijeli film ne saznamo ništa.

Ovaj film ne nudi divlje scene modernog plesa za koje gotovo sumnjamo da ih je moguće otplesati kao primjerice u Step Up 3D, ali ono što nudi jest vrhunska glazbena zabava. Naravno, treba znati da ovdje nije riječ o plesu kao takvom već o pravu mladih da prožive svoju mladost u zabavi jer to je vrijeme kad nemaju previše odgovornosti, pravu koje bi im bilo strašno sebično pokušati oduzeti. Ovaj film otvara pitanje je li pošteno kazniti sve zbog greške pojedinaca i je li kazna najbolje rješenje ili samo izgovor i linija manjega otpora. Je li ovaj film bolji od originala? Nije, i to samo iz razloga jer je predložak već postojao, ali kvalitetom ni ne zaostaje puno. Ja sam mu dao možda višu ocjenu što nego zaslužuje, ali mene, kao velikog zaljubljenika u tu vrstu glazbe, dodatno je pridobio onim country dijelom.

 

Leave a Reply

Your email address will not be published.