Europa Report (2013.)

Piše: Luko Žaja

Dosta vam je ljetnih SF akcijskih procesorima ispeglanih megahitova u kojima se ispalilo više metaka nego jednom davno u Normandiji? Srećom i Corderu je bilo dosta, pa je snimio found footage dokumentarac  za 18 dana i manje od 10 milijuna dolara. Uzevši u obzir da je potpuno promašeni (ili pogođeni ako ste se samo išli drpat u zadnji red) Riddick koštao 4 puta više a navodno vizualno impresivni Gravity prešao stotku, stvarno se ne radi o nekoj cifri od koje se danas previše očekuje u SF žanru. Talentiranom malo poznatom Ekvadorcu ovo je prvi engleski film nakon par manjih hvaljenih festivalaca. Dotični očito ima velika cojones jer se odlučio na potpuno znanstveni pristup s kočnicom na specijalnim efektima, što zvuči hard-core kad se pročita, ali nakon par minuta zvuči i kao tempirana tableta za spavanje. Sumnje se pojačavaju kad na početku shvatite da se radi o snimkama kamera s putovanja uokvirenih u dokumentarac.

Radnja filma zapravo je izvještaj kompanije o privatno financiranoj misiji Europa One poslanoj na jedan od Jupiterovih mjeseca Europu, u potragu za životom pod tamošnjim ledom. Poslana je grupa naravno internacionalnih astronauta (Kinez, Rus, žena, kratkokosa žena, nedostaje samo dežurni crnac). Astronauti  (Daniel Wu, Anamaria Marinca, Christian Camargo, Karolina Wydra, Sharlto Copley, Michael Nyqvist) na prvi problem nailaze kad solarna oluja uništi komunikaciju sa Zemljom…

3

Dokumentaristički pristup uzeo je danak u sporom početku i posljedično u vizualnoj kvaliteti na nekim mjestima. Ali kad se to pregrmi, lako je zaroniti u film. Dapače, snimkama samo s nadzornih kamera režiser je vjerojatno idealno riješio problem manjeg budžeta. Što je kamera uhvatila, uhvatila je; nema potrebe za spektakularnim kadrovima (što uopće ne znači da ih nema) i predetaljnim CGI efektima jer se ni ne uklapaju u kontekst priče. Nije da si je Cordero time olakšao zadatak, stacionarne kamere izvrsno su postavljene, odabrane, te sjajno dočaravaju praznoću svemira na eksternim snimkama, a klaustrofobičnost letjelice na internim. Dinamiku dodaju kamere na odijelima pri izlascima pa se brzo zaboravi da film nije sniman na klasičan način. Možete odbaciti paranoju iz jeftinih horora gdje kamera mahnito leti naokolo ili samo čeka da nešto iskoči u prvi plan jer nas to navodno baca u neopisivi strah. Dokumentarni okvir svega toga je suvišan, ne daje nikakve informacije van glorificiranja misije, a na trenutke vas izbaci iz radnje i usporava film. Sve što dobijemo s njim lako se moglo provući kroz dijaloge i linearnu radnju bez raznih presica i stvarnih snimki lansiranja. Jasno je i bez toga da se radi o old school idealističnom svemirskom istraživanju u kojem je potraga za znanjem važnija od života. Shodno tome, astronauti su i u psihološki zahtjevnim situacijama do kraja racionalni i svaka odluka je na onom kultnom principu needs of the many outweigh the needs of the few, i to bez očekivanog upadanja u patetiku. Osim, naravno, u dokumentarnim segmentima jer se tako i rade dokumentarci, pa su (ironije li) dobro napravljeni.

Najimpresivnije je što je kompletan film uzemljen u znanost, a u bitnim situacijama ostavlja dojam trilera. Standardne svemirske šablone kao izlasci u svemir i popravci jednostavno su i zanimljivo izvedene bez ikakvog epskog soundtracka, samo uz audiovezu i šuškanje odijela. Problemi nastaju zbog kvara na opremi ili jednostavno ljudske greške (kako to inače biva u životu), jer u konačnici strah od nepoznatog sasvim je dovoljan da nas zadrži na stolici. Rezultat je rijetko realističan atmosferičan SF film, koji prema kraju s lakoćom diže napetost. Atmosfera podsjeća na izvrsni Moon sa Spaceyjem, a za ovakav tip SF-a teško je izbjeći mnogobrojne paralele i sa slavnom Odisejom. Glumci vas lako povuku u svoje stanje uma i jasno je da putovanje svemirom nije za one tanjih živaca. Glavni protagonist zapravo je sama misija, pa se ni ne može izdvojiti neka glavna uloga.

2

Zamjeram mu potpuno nepotrebne dokumentarne segmentekoji su mi jednostavno išli na živce od silne patetike. Found footage pristup dostajao bi svrsi i, uzevši u obzir sjajnu izvedbu, vjerojatno bi neke neškolovane klipane natjerao da traže po internetu kada smo to putovali prema Jupiteru. Netko će mu zamjeriti i spori ritam, jer treba biti raspoložen za tako nešto. S obzirom na to da je očito riječ o detaljno promišljenom filmu, kraj je logičan, pa i očekivan u svemu tome. Meni je za nijansu predug (tko je gledao, razumijet će) i pokvario mi je dojam, mada sam siguran da narodne mase neće imati neki problem s tim. Valjda zato jer preferiram totalno suprotan pristup. It’s not you, it’s me, Cordero, pa neću drastično srozati ocjenu. Nije da na svakom koraku ima inteligentnih znanstveno fantastičnih filmova s naglaskom na znanstveno.

3 komentara za “Europa Report (2013.)

  • vanj says:

    Ne zamjeram mu ništa. Vrlo cool recka filma kojeg sam sasvim slučajno pogledala. Neće mi biti drag kao “Moon” niti mislim da mu je to cilj ali tekst dostojan filma i vice versa :)

  • herpy says:

    Odlicno

  • mooney says:

    “izvrsni Moon sa Spaceyjem”. Kevin Spacey je u Moon samo dao glas robotu/kompjuteru, a cijeli film drži genijalni Sam Rockwell.

Leave a Reply

Your email address will not be published.