El secreto de sus ojos

Piše: Jelena Djurdjic

El secreto de sus ojos (2009.)

Režija: Juan José Campanella

Glumci: Ricardo Darin, Soledad Villamil, Pablo Rago, Javier Godino, Guillermo Francella

Ocjena: 8.5

Tajna njihovih očiju, tajna bar za one koji nemaju ljubavi u životu, koji znaju samo za strasti.

Teško je napisati sinopsis a da zaplet ne zvuči banalno, jer banalan nije. Esposito (Ricardo Darin), nekoć službenik u tužilaštvu, sada je u penziji. Planira napisati knjigu o slučaju starom 25 godina, čiji je akter bio i koji ga proganja kroz cijeli život. Djevojka je brutalno silovana i ubijena. Ubojica je pronađen, ali… pa sad da vam ne kvarim pola filma, recimo da je politika i ideologija, antikomunistička ovaj put, zablistala kako to samo ona umije. I onda i sada je zaljubljen u svoju šeficu Irene (Soledad Villamil), onda pred udajom, za drugog, sada u braku, s drugim. I ona je zaljubljena u njega, i onda i sada. Otvarajući to poglavlje njihovih života,  Esposito u početku želi raskrinkati sistem, no ubrzo postaje jasno da je njemu samome potrebno da još jednom pretrese svoje uspomene, da se još jednom preispita i, na kraju, da još jednom, posljednji put, pokuša pronaći mir.

Hiperprodukcija nas je, nekad to stvarno mislim, pomalo i otupjela pa ubojstvo, čini se, olako depersonaliziramo. Juan José Campanella to najbolje zna, ponajviše kao redatelj  20-ak epizoda Law & Order: Special Victims Unit. On nas ne štedi, ali i ne forsira.  Kroz prizmu žrtvinog supruga Ricarda Moralesa (Pablo Rago), i njegovu bol, ne dozvoljava nam da je zaboravimo i vuče nas da osjetimo tu prazninu u životima, da kažem, preživjelih, koja nam je u suštini nepojmljiva. Campanella drži konce u svojim rukama tokom cijelog filma, perfektno ih povlačeći, s osjećajem jednog Scorsesea. Na klizavom terenu gdje bi mnogi pali u patetiku i od drame napravili melodramu, od ljubavi romansu, od političkog podteksta (sitnice koja mu je vjerovatno donijela Oscara) politički triler, on izgleda nosi gumene čizme i klizanja nema. Nema ni super mega giga akcije, ali napetosti ne nedostaje (scena u liftu, koja vas uhvati totalno nespremne, napeta kao kišobran). Kamera je izuzetna (prikaz nogometnog stadiona) jer daje neku dozu trenutnosti, kao da se sve što gledamo upravo događa, ali nijedne milisekunde nije nam to napor ispratiti. Muzika nenapadna, odmjerena.

Teško bi se našlo koju filmsku foru nam nije uspješno prodao, sve je pokriveno i nigdje ne škripi. Kao da se probudio jednog jutra i odlučio snimiti savršen film. A našao je i savršen tekst, roman La pregunta de sus ojos (pregunta – pitanje, ali se ne usuđujem prevesti cijeli naslov romana) Eduarda Sacheria, koji su zajedno adaptirali. I to tako da je priča suština, ne ulazi se u privatnosti likova privatnosti radi, sve je podređeno zapletu, koji nam donosi ono najbolje ili najgore iz ljudi.

Ono što ovu priču čini posebnom su dubina i jačina svake veze koja u njoj postoji: Esposito-Irene, žrtva-suprug, Esposito – Sandoval (prijatelj koji toj riječi daje težinu pred kojom ostajete nijemi), Esposito – suprug, Esposito – ubojica, ubojica-suprug. Svi ovi protagonisti nesavršeni su i zato tako realni, opipljivi, bliski. Ricardo Darín zasigurno je najbolji glumac za kojeg ljudi nisu čuli (moram ovdje spomenuti njegov film El Aura, remek-djelo). Njegov Esposito je neponovljiv u svojoj autentičnosti, toliko da imate osjećaj da poznajete čovjeka, videli ste ga jučer. Uspio je da licu, očima, tijekom skoro svakog kadra da notu suptilne i iskrene zapitanosti, i pred ubojicom i pred ženom svog života, i pred glupošću i pred momentima potpune genijalnosti (za koje je zaslužan Sandoval, lucidan i nakon boce viskija). I ostatak ekipe je na tom tragu. Vjerujemo im, osjećamo (najčešće) njihove čežnje, stalo nam je do (većine) njih. Možda nisu toliko vizualno moćni, možda nema klasičnih glumačkih bravura, ali su prirodni, pripadajući dio ove priče, i čini se da nas u tih 2 sata u potpunosti imaju, da smo začarani i nepovratno uvučeni u njihove živote.

Završetak, veliko finale, dio koji u poslednje vrijeme najčešće škripi u filmovima jer je ljudima ponestalo odgovora (ne računam ovdje Koreance) u ovom je ostvarenju možda i najbolji dio, imponira svojom profinjenošću. Između Irene i Esposita je ona kemija za koju nisu potrebne riječi, kadar s njima film je za sebe.

2 komentara za “El secreto de sus ojos

  • Marin Mihalj says:

    Film zbilja jeste apsolutno savršen.

    Funkcionira na svim razinama; od krimi slučaja, (ne)sretne ljubavi do vjernog prikazivanja političke situacije u Argentini…

    Genijalno.

    E da, vrijedi pogledati i ‘El hijo de la novia’, još jedan Campanellin film s Darinom, a kad već spominješ ‘El Aura’, pogledaj, ako nisi, još jedan redateljski uradak Fabiana Bielinskog – ‘Nueve Reinas’. Narafski, s Ricardom Darinom u glavnoj ulozi.

  • Jelena Djurdjic says:

    Gledala sam Nueve Reinas, simpatično-opuštajuće ostvarenje, ali u poredjenju sa ova dva tja, tja – zato ga izostavih, only the best za fakovce ;D

    A ‘El hijo de la novia’ nisam gledala, rokovi su konačno završeni tako da ovo mi deluje skoro kao savršen izbor za prekidanje filmske apstinencije ;D , tnx

Leave a Reply

Your email address will not be published.