Druga šansa

[S. Bier, 2014.]

9

REŽIJA

Susanne Bier

SCENARIJ

Susanne Bier

GLUME

Nikolaj Coster-Waldau, Ulrich Thomsen, Maria Bonnevie, Nikolaj Lie Kaas, May Andersen

SAŽETAK

Nešto je sjajno u državi Danskoj i to nema nikakve veze s Hamletom.

6,6

PROSJEČNA
OCJENA
ČITATELJA

6,5

PROSJEČNA
OCJENA
FAK-OVACA

VAŠA OCJENA

Piše: Ivan Lalić

Posljednje veče ovogodišnjeg beogradskog FEST-a. Rasprodana Dvorana kulturnog centra. Promjenjiv uspjeh u odabiru naslova. Nekoliko propuštenih zicera (Feniks, Vuk), jedan očajan (korejansko-japansko-srpski Tenor) i jedan zabavan odgledan film (argentinske Divlje priče). Oči uprte u veliko platno. U favorita. Dramu. I to dansku dramu. A ako netko zna napisati i izrežirati dramu, onda je to najuspješnija europska i skandinavska kinematografija u ovom stoljeću. Valjda su kao društvo iscrpili sve ostale teme, pa se sada na miru mogu posvetiti međuljudskim i međuobiteljskim odnosima.  A to nitko ne čini bolje od nje. Susanne Bier.

Počinje Druga šansa i njezina karakteristična drmusava kamera iz ruke muti vidik gledatelju. Duh Von Trierove Dogme i dalje je neutaživ u Danskoj i to krupni kadrovi, kratki rezovi i pejsažni predasi ne kriju još od uvodne špice.

2

Sinopsis ne otkriva previše. Obiteljska tragedija. Nemoguć izbor. Život s posljedicama donesene odluke. Pitanje pravednosti samog čina. Žestoke emocije. Otkriti više bio bi i nepravedan zločin prema ovom ostvarenju koje vas grabi poslije 15 minuta celuloida. Grabi vas svojim kandžama za srce, stiska ga, kida i nemilosrdno uvrće. To shvaća i publika u DKC-u, koja već u trećoj minuti filma prestaje disati i dah zadržava skoro čitavih sat i po trajanja Druge šanse. Susanne je opet uspjela. Iako se svojim djelom bavila najnevjerojatnijim mogućim scenarijima međuobiteljskih odnosa, i ovog je puta ljestvica kvalitete podignuta na još viši nivo, čineći cijelu priču jedva podnošljivom. Neki i napuštaju dvoranu. Nisu dobili ono što su očekivali. Nitko nije. Nismo spremni za ovo, čak i ako smo odgledali Braću, Open Hearts, Poslije vjenčanja i U boljem svijetu. Za ovo čovjek ne može biti spreman. Ne ako je čovjek. To je i htjela Susanne, to je željela, to je i ostvarila.

U drugom, potpuno nepravedno zanemarenom planu, nalazi se malobrojna, ali uvijek pouzdana ekipa koja nosi veliku većinu danskih filmova. Pritisnuti bremenom preteškog scenarija, glavni likovi odlično se nose sa svojim rolama. Nikolaj Lie Kaas prvi je među jednakima, kao zastrašujući narkoman Tristan. Rame uz rame njemu su i dvije ženske epizode, Šveđanka Maria Bonnevie i Dankinja May Andersen. Svaka na svoj način dočarat će dvije suptilnije, majčinske strane nemoguće odluke koju samoinicijativno donosi i glavni muški lik u tumačenju Nikolaja Coster-Waldaua.

En Chance Til

Svijetu najpoznatiji kao surovi i perverzni Jamie Lannister iz Igre prijestolja, Coster-Waldau svoju je reputaciju izgradio na sličnim ljepuškastim i šarmantnim rolama, ne gazeći previše u dramski segment svoga glumaštva. U Drugoj šansi, međutim, izbora nema. Suzana Beir svoju mu je kameru „okačila” u lice i njegov Andreas mora nositi cijeli film. To čini s promjenjivim uspjehom, ali uvijek s pozitivne strane oštrice kritike. Sigurno je da bi neki drugi glumac donio još veću dubinu glavnome liku, ali to ovdje ne smeta. Jednostavno, glumci su samo pijuni u rukama redateljice i scenaristice i nikada neće biti glavno obilježje njezinih filmova. To zna i poslovično pouzdani i diskretni Ulrich Thomsen, kao Andreasov alter-ego i glas razuma u cijeloj spletki, koji zaokružuje vrlo uspjeli kasting Druge šanse.

Kao i svaki film, i ovaj ima svoje uspone i padove. Možda i najveća mana filma je da svoj vrhunac doživljava u prvoj trećini filma, s jednom od najpotresnijih scena posljednjeg desetljeća,  onom u kojoj je Coster-Waldau na podu Tristanove kupaonice. Ta udarna oštrica scenarija ujedno je i najveća kvaliteta ovog ostvarenja. Iako ste svjesni da se takav intenzitet emocija teško može ponoviti do kraja celuloidne trake, taj pečat ostaje duboko utisnut u vas i uspijeva od vas sakriti vrlo očigledan obrt u raspletu. Kraj kao takav možda je i jedini mogući, i najizbirljiviji među vama mogu zamjeriti na njegovom ziheraštvu.

3

Ja to ne mogu i neću. Ja sam kupljen na samom početku i mene je Druga šansa istresla iz gaća i prodrmala do kostiju. A to i jest glavni zadatak nečega što se naziva obiteljskom dramom. I drago mi je zbog toga i neobično sam sretan što sam je odgledao na velikom platnu, što je dramatičnost učinilo još moćnijom i nepodnošljivijom. Kako su šanse da vaše obližnje kino otkupi ovaj film u redovnom repertoaru minimalne, mogu vam samo preporučiti da se strpite i sačekate kvalitetan snimak na internetu. Iako se to može desiti tek za koji mjesec, vjerujte mi, vrijedno je čekanja. Baš kao i svaki novi danski film koji kao redatelj i scenarista potpisuje Susanne Bier.

Jer, nešto je sjajno u državi Danskoj i to nema nikakve veze s Hamletom. Ali zato ima svakakve veze Susanneom Bier.

Leave a Reply

Your email address will not be published.