Divlji Bill

Piše: Vanja

Divlji Bill (WildBill, 2012., 98 min.)

Redatelj: Dexter Fletcher

Glume: Charlie Creed Miles, Will Poulter, Liz White, Leo Gregory

Ocjena: 7.5/10

 

Dajte mi film čija se radnja odvija u Londonu i meni je otprilike samo to dovoljno za potpuni užitak. Postoji nešto što ga u mojim očima čini impresivnom scenom za sve vezano uz ovakav ili onakav kriminal, a tek sva ta bogata povijest kroz knjige i filmove odnjegovanih zločinaca i nedjela, koji su ušli u legende… nemjerljivo. Doduše, ovaj uvod mogu iskoristiti za 50% odgledanih krimića koji su mi srcu mili, iako ne mora biti dobra odskočna daska za ono što slijedi. Npr. za Wild Billa. Dosta snažan i nerijetko protkan finim, već prepoznatljivim humorom, redateljski prvijenac DexteraFletchera prilično sretno je doskočio s tankog užeta na kojem je zaplesao između nečega što bi uradio Guy Ritchie i onoga što je prepoznatljivo realistično i često brutalno u britanskim krim-dramama ili – možda češće – serijama starijeg ili novijega datuma. Lako probavljiv i jednostavan, film se može pohvaliti savršeno održivim scenarijem, simpatičnim likovima i odličnom glazbom koja u notu prati (ili određuje) ritam filma. Vjerojatno ovo prvo. Uz dobru glumačku postavu, Wild Bill će lako držati pažnju kroz svojih 98 minuta koje (valjda zbog sretnog nedostatka praznog hoda ili iščekivanja nekih objašnjenja) prođu za trenutak.

Wild Bill Hayward (Charlie CreedMills) bivši je osmogodišnji gost jednog od onih utočišta Kraljice majke, koja bi svi njegovi stanari rado zaboravili. Nakon odguljene kazne po klišeju „svatko sebi, jedan za sve“, vraća se domu svome u bijedno Peckham style socijalno naselje, gdje ga čeka neobično i za njega zastrašujuće otkriće. Bill već ima planove za rad i lovu na naftnim platformama, no čekaju ga dva maloljetna sina, gdje se stariji petnaestogodišnji Dean (Will Poulter) brine za jedanaestogodišnjeg Jimmyja (Sammy Williams) kako zna i umije. Pri saznanju da mu je supruga dala petama vjetra i ostavila djecu na milost i nemilost sustavu, koji klinci uspješno izbjegavaju, Billova je prvotna reakcija bijeg. Kako će se on, kriminalac bez uposlenja, brinuti o klincima? Žele li oni uopće oca I, na koncu, kako nakon tolikih godina sastaviti, ili bolje, stvoriti obitelj koja očito nikad nije ni funkcionirala kao takva? Kako povratiti davno prokockano dječje povjerenje? O povratnicima se riječ brzo širi. Ne prolazi dugo do posjete socijalne službe, klasično zgrožene rupom u kojoj tri muškarca skoro slučajno nastavljaju zajednički život. Stariji sin ucjenjuje – potpiši papire o skrbništvu, ne daj nas sustavu, a onda slobodno put pod noge.

Kako spomenuh, riječ se pročuje začas. Bivši Billovi kompanjoni u negdašnjem zločinu, Terry (Leo Gregory) i Dicky (Neil Maskell), itekako su svjesni njegove reputacije i ne libe se mamiti ga i ucjenama i spačkama vraćati na stare tračnice koje su ga i otpremile u zatvor. Međutim, iako divlji (zašto, ostaje za vidjeti), Bill je svjestan kako će ga to lako koštati povratka među četiri zida; svjestan je on i tek vidnih naznaka vrlo krhkih odnosa sa svojim dečkima, odnosa oko kojih se nijedan od njih osobito ne trudi, nego se nekako rađaju iz okolnosti, zajedničke nevolje, a valjda najmanje činjenice da su ista krv. Dok stariji Dean krampa po građevini i zarađuje im za kruh svagašnji, mali Jimmy neoprezno upada u Terryjeve mreže, naivan i nesvjestan kako ga lešinari koriste kako bi ispunili svoje zamućene vizije. Wild Bill ne bi bio nosio nadimak kakav već ima ako neće kad-tad napraviti neku pizdariju, nekoga namlatiti i pokušati vratiti sina na pravi put. No i to, kao i sve drugo u ovakvom okruženju, ima svoju cijenu. S istetoviranom šerifskom zvijezdom na prsima, vrijeme je da Wild Bill kad-tad zaigra pravim kartama.

Charlie Creed-Miles je izvrstan, zbunjen, naoko naivan, duboka srca ali kratka fitilja. Iznimno je uvjerljiv kao još relativno mlad čovjek koji, uz dva dječaka bez majke, pokušava naći svoje mjesto u svijetu. Izgradio je jedan zbilja fini lik s kojim se lako u cijelosti saživjeti, no i s njegovim sinovima: bijesom starijega, koji je bio dovoljno odrastao kad ih je tata „napustio“ i naivnošću mlađega, kojemu ne treba mnogo da se nauči na ideju „oca u kući“. Uglavnom, kroz sitnije i krupnije probleme i poneku ugodnu scenu, uspješno je izgrađena kemija između likova, a uz potporu Gregoryja, Maskella, Liz White te nekoliko odličnih cameo pojava, dobili smo gorkast no topao i realističan isječak iz života onih kojima je sreća bila manje sklona. Skoro kao kakav moderni vestern, uz scenarij koji diktira vrlo ugodan i brz ritam, Wild Bill spaja priču i likove u prirodnu i organski povezanu cjelinu koja, unatoč ispranoj ali uvijek aktualnoj temi, daje filmić pun humora, britkih dijaloga i neodoljivih i. Cijeli light-motive ove dramice provlači se kroz tek naslućenu štoriju Billove povijesti, kroz obitelj – do neke vrste iskupljenja. Gledatelj samo naslućuje zbog čega Bill nosi slavni nadimak jer je film iznimno škrt na retrospekciji koja se svodi na svega par Billovih rečenica o zatvorskom životu. Sve je „ovdje i sada“.

Iako je Wild Bill od početka do kraja Creedov film, pošteno je spomenuti i sporedne igrače – iako nisu Bill, snažni su i autentični za ono što se od njih traži. Osim bivših prijatelja, pojavit će se strogi socijalni radnik (uvijek rado viđen Jason Flemyng), dragi mi Sean Pertwee kao tek sporedni policajac te Marc Warren u ulozi bivšeg kolege i oca Deanove djevojke (nije ni on sav svoj); tu je i Roxy (LizWhite), kurva mekoga srca …

Isječak Billova života bliži se kraju i strah se javlja da će ga redatelj smlatiti na nezadovoljavajući način. Nema mnogo vremena ni za ono što daje naslutiti poster, nešto nedostaje, još uvijek nisam sigurna što. Možda je malo slupan, a možda je tako i zamišljen. Fletcher nije odolio (vjerojatno srećom, u ovom slučaju) onom kratkom ali čarobnom zrncu poetike koja nije prerasla u patetiku. I kraj. Njegova je režija svejedno sigurna i samouvjerena, u budućnosti možda i odlična. Čovjek koji ubaci onu scenu čiji je glavni protagonist aviončić napravljen od neplaćenog računa ima bar nešto u sebi.

Sigurno ne najkreativniji ili prštav od neviđenih scena (koliko je to uopće lako?), vrlo zabavan, ritmičan i topao, šarmantni prvijenac ništa manje simpatičnog Dextera Fletchera definitivno zaslužuje vaših 98 minuta.

3 komentara za “Divlji Bill

Leave a Reply

Your email address will not be published.