Detachment

Piše: Marin Mihalj

Detachment (2011., 97 min.)

Redatelj: Tony Kaye

Scenarij: Carl Lund

Glume: Adrien Brody, Marcia Gay Harden, Christina Hendrick, James Caan, Sami Gayle

Ocjena: 8/10

 

Prošlo je skoro petnaest godina otkako je Tony Kaye napravio film vrijedan pažnje. Čak i ako niste poklonik uznemirujuće brutalnih filmova, generacijsku kriminalističku dramu American History X niste mogli izbjeći. Pamtite je, vjerujem, po iznimnom nastupu Edwarda Nortona, čizmama s debelim đonovima i tipu koji, pod prijetnjom smrti, grize pločnik. Nakon godina lutanja Kaye se vratio onomu što najbolje zna, a to je snimanje neugodnih, subverzivnih drama. Kao i u gorespomenutom kultnom ostvarenju devedesetih, redatelj je ponovno izvukao jedan vrhunski performans pomalo zaboravljenog glumca, simpatičnog nosonje Adriena Brodyja te postavio par dobrih pitanja.

Henry Barthes (Brody) je srednjoškolski profesor koji ni u jednoj školi ne ostaje duže od mjesec dana. On je, naime, zamjenski profesor. Distanciran i u potpunosti odsječen od tekovina modernog društva, Henry u kratkom vremenskom periodu pokušava zainteresirati sve zaglupljenije novije generacije srednjoškolaca da čitaju i, barem na trenutak, razborito misle svojom glavom. Između svojih radnih obveza, redovno posjećuje svog Alzheimerom načetog djeda u staračkom domu/bolnici. Kroz seriju mutnih reminiscencija u početku saznajemo kako je Henry čovjek tmurne prošlosti i nesretnog djetinjstva, što objašnjava njegovu zatvorenost, uniformiranost te potpunu nesklonost bazičnoj socijalizaciji s kolegama ili, općenito, ljudima koji ga okružuju. To će se drastično promijeniti kad u njegov život uđe Erica, maloljetna prijateljica noći.

Kako je i uobičajeno, ako mogu donijeti validan sud na osnovu dva pogledana filma, Kaye se ne bavi samo životom jednog čovjeka, nego svim životima na koje upravo taj čovjek, naš protagonist, utječe. Pored svega toga, prikazuje i postupnu ali vidljivu sveobuhvatnu dekadenciju američkog društva. Jedna od najsugestivnijih dionica u filmu – i najbolji primjer (moralne) dekadencije, pritom – vožnja je u autobusu. Serijom brzo isprekidanih kadrova Kaye stvara uspješnu diverziju: dobivamo dojam kako je Barthes recipijent oralnog zadovoljstva koje, čini se, nerado prima jer možemo vidjeti suze u njegovim očima. U trenutcima kad dobivamo potpunu sliku, vidimo kako se seksualni čin odigrava u kutu busa i da je Barthes, zapravo, očevidac istog. Njegove suze, zbog koga ih lije? Zbog sebe jer ne može skloniti oči s tog prizora, zbog mlade djevojke koja pruža zadovoljstvo ili zbog samog recipijenta oralnog zadovoljstva? Za svakog pomalo. Kasnije, u jednom od mnogih svijetlih trenutaka filma i Brodyjevog uvjerljivog nastupa, Barthes indirektno biva optužen za neodgovarajuće, pedofilsko ponašanje zbog toga jer je tješio svoju uplakanu učenicu. Time, nadam se, a zbog ranijeg Barthesovog solilokvija pred učenicima i znam, redatelj želi uprijeti prstom u novovjekovni slom nevinosti gdje profesor – moralna vertikala društva nekoć – ne može zagrliti učenicu bez naših primisli da voli mlađe djevojke. Jer osoba koja vidi takvo nepoželjno ponašanje predstavlja nas, sumnjičave gledatelje.

Kad krenete raditi film koji pretendira biti univerzalan, ugodan za prosječnog gledatelja, ali i jasna kritika današnjeg (američkog) društva, postoji puno prepreka na vašem putu. Srećom, svi uvjeti za dobar film ovdje su ispunjeni. Kaye je nesumnjivo dobar zanatlija i još bolji stilist, ali kad mu je u rukama kvalitetan i višeslojan scenarij sa sadržajem možemo pričati o Kayeu kao ozbiljnom autoru. Nekoć McKenna, danas Lund, autori su ambiciozno zamišljenih priča. I dok o Kayevom starijem uratku možemo govoriti kako je, iako dobar, pomalo i precijenjen, Detachment je premalo gledan i debelo podcijenjen. Ali, pod tim sam dojmom, ovaj će uradak graciozno stariti. Vi ne morate čekati godinu ili dvije, ako imate vremena – pogledajte ga odmah.

 

2 komentara za “Detachment

  • vanja says:

    Obavezno pogledati. (razmak)Izvrstan film i svakako podcijenjen.(Mislim da je većini i ovakva recenzija dostojan pokazatelj … ili je to meni, koja sam ga pogledala, pa ju drugačije čitam)

  • Antonija says:

    Dio filma u kojem James Caan razgovara sa mladom buntovnom tinejđericom (pritom pokazujući sliku inficirane vagine)smatram školskim primjerom pedagogije u praksi :)

Leave a Reply

Your email address will not be published.