Dečko dama kralj špijun

Piše: Marin Mihalj

Dečko dama kralj špijun (Tinker Tailor Soldier Spy, 2011. 127 min.)

Redatelj: Thomas Alfredson

Scenarij: Bridget O’Connor, Peter Straughan

Glume: Gary Oldman, Benedict Cumberbatch, Tom Hardy, Colin Firth, Mark Strong, John Hurt

Ocjena: 9

 

Tijekom beskonačnih rasprava s prijateljima – vođenim u ranim ili kasnim satima našeg (a)socijalnog života i najjednostavnijeg bivstvovanja – kojima je filmska umjetnost jednako bitna stavka u životu kao i meni, često dođemo do zaključka kako gotovo svaki film ima svoje »vrijeme«: tj., da bi nam se neki određeni film svidio, potrebno je biti u savršenom recipijentskom raspoloženju za isti. Iako sam mišljenja kako je dobar film upravo to – dobar film u kakvom god mi raspoloženju bili, postoje određeni uratci koje ne možete gledati kad ste preumorni ili neskloni promišljanju o onomu što se događa pred vama, na malom ili velikom ekranu. Novi uradak Thomasa Alfredsona, redatelja izvrsnog i razvidno drugačijeg vampirskog filma  Låt den rätte komma in, upravo je film koji će neki okarakterizirati kao film stvoren za »savršeno recipijentsko raspoloženje«.

Naime, Tinker Tailor Soldier Spy je precizna studija hladnoratovske paranoje koja je vladala svijetom, a slučaj koji mi pratimo odvija se u nekoliko faza tijekom 70-ih godina 20. stoljeća. Radnja se zahuktava kada Control, vodeći čovjek britanskog špijunskog svijeta čije ime ne saznajemo, dobiva informaciju o špijunu unutar vlastitih redova. Uvjeren kako je informacija točna, Control na sastanak u Budimpeštu šalje Jima Prideuxa, jednog od svojih najboljih ludi, ne bi li tamo na sastanku sa čovjekom koji zna tko je krtica otkrio tko je izdajica infiltrirana u njihove redove. No, kako to obično biva u svijetu špijunaže, Prideux dobiva metak u leđa te tako počinje istraga koja donosi pregršt twistova, a vodi je najprepredeniji špijun od svih, George Smiley.

Prenijeti jedan od najboljih književnih uradaka Johna le Carréa na veliki ekran teška je misija, ali ako se itko mogao latiti tog posla i uspješno ga izvršiti onda je to nitko doli Thomas Alfredson, švedski redatelj koji je svojih prethodnim uratkom pokazao kako raspolaže zavidnim režijskim znanjem, okom za detalje i vođenjem glumaca do sugestivnih nastupa. No ako je bilo što potrebno da se ovakav uradak iz mogućeg crnog pačeta pretvori u bijelog labuda, to je vještina stvaranja napete atmosfere koja dolazi ne tako često u filmu, ali kad dođe – onda mora biti vrijedna čekanja. Postpuno nas uvodeći u svijet špijunske birokracije i međuljudskih odnosa gdje nitko nikomu ne vjeruje, Alfredson bez problema razlaže prilično  kompliciranu priču vršeći skokove iz prošlosti u sadašnjost i obratno bez velikih posljedica na sam ritam filma koji je – imajući u vidu njegov raniji, gorespomenuti uradak – očekivano besprijekoran.

Prije nekoliko mjeseci u rubrici »Filmske faktografije« cijenjena je kolegica Vanja, puno bolje upoznata s djelima le Carréa, napisala izvrstan osvrt o ranijim (televizijskim) ekranizacijama i sve što je ona napisala vrijedi i za ovaj film, s tim da je ovdje – zbog limitiranog vremena, predmnijevam – fokus u potpunosti prebačen na  najvrijednijeg protagonista Georgea Smileyja i način njegovog ophođenja sa stvarima koje ga okružuju (ženina nevjera, nemogućnost vjerovanja ljudima koje poznaješ već decenijama). U glavnoj se ulozi našao podcijenjeni (da, prečesto korištena riječ, ali kad je u pitanju ovaj čovjek, zbilja stoji) Gary Oldman, koji je naprosto izvrstan u glavnoj ulozi. Njegov Smiley je stiff-upper-lip tip čovjeka koji ne pokazuje emocije prečesto, ne pokazuje želju da vlada ekranom a, ipak, u tome u potpunosti uspijeva. Gledajući nedavno intervju s Albertom Brooksom (u kojemu je sudjelovao i sam Gary Oldman), naišao sam na jednu zbilja zanimljivu opasku spomenutog glumca: on tvrdi kako su mu omiljeni glumci – i najbolji, pritom – uvijek bili oni koji nisu u potpunosti razvaljivali u svojoj ulozi, tj. nisu ju 100% preuzeli, nego su dopuštali gledatelju da uđe u glavu protagonista i vidi sebe u njegovoj koži. To, moram reći, Gary Oldman danas radi (po)najbolje. Da ne bi bio sam na djelu, jer samoća je tužna sudbina, za to su se pobrinuli njegovi sekundanti u filmu koji s malo prostora pokazuju puno, a u tomu prednjače legende (John Hurt, Colin Firth), karakterni glumci (Mark Strong) i zvijezde u usponu (Benedict Cumberbatch, Tom Hardy).

Možda Tinker Tailor Soldier Spy nije priča za svakoga, ali onaj tko drži do svoje filmofilije bi svakako trebao pružiti šansu uratku koji je u potpunosti odmjeren, na trenutke čak i hladan, ali i izuzetno duhovit u svojoj silnoj zavjereničkoj tragikomediji zbog koje je život izgubila mirijada nesretnih, na pogrešnom mjestu uhvaćenih ljudi. Pa, bili vi u gorespomenutom savršenom recipijentskom raspoloženju ili ne, bila bi greška, ako ne i grijeh, propustiti ovu vizualnu poslasticu koja vjerno prikazuje jedno tmurno razdoblje naše oronule civilizacije te kako u ratovima poput ovog, hladnog, zapravo i nema konačnog pobjednika.

7 komentara za “Dečko dama kralj špijun

  • vanja says:

    potpisujem recenziju od A-Z. (i zavidna sam autoru na njoj…) nisam bila skeptik prema ovom filmu jer sam znala da će biti drugačiji, a opet isti. no činjenica stoji, a ti si ju Marine jako dobro istakao (meni nikad ne bi palo na pamet “recipijentsko raspoloženje”), stoji da ovo nije film za svakoga, jer objektivno, bez želje da se uroni u likove o kojima se jako malo zna (ni ne treba drugačije), nije lako uživati u filmu. no, s druge strane, tako je odmjeren i precizan da bole oči, prekrasno izrežiran …

    izvrsno uhvaćeno i prikazano to vrijeme, gluma bez packe, kad se Oldman prvi put okrenuo i progovorio, umalo sam pala sa stolice (od autentičnosti njegove…).

    iznenađujuće dobar već dragi mi Benedict Cumberbatch, u ulozi jednog od (inače) jačih Smileyjevih suradnika Guillama, već klasično dobar Hardy i ostatak ekipe.

    zbilja je šteta ovo propustiti, ne imati

    nabavite si to raspoloženje, ljudi …

  • vanja says:

    greška! ja sam kliknula na 9 zvjezdica, a ovdje ih je 8, a koliko vidim, nije nitko osim mene klik(t)ao? hoću još jednu!

  • purger says:

    Žao mi je kaj ga nisam pogledao odmorniji i sa manje briga oko ispita. No i usprkos tome, atmosfera, gluma i produkcija su me oduševili. Baš dobar film. (Iako sam svjestan da će pola ekipe izać iz kina ili prekinut film nakon 15 minuta i mogu razumijeti i to)

  • Gjuro says:

    Izvrsno napisana recenzija. Skroz se slažem s prvim odlomkom. Jednom sam umoran gledao film baziran na le Carreovom romanu (“The Constant Gardener”) i to nije funkcioniralo. A glumili Ralph Fiennes i Rachel Weisz.

  • Jelena Djurdjic says:

    The Constant Grdener je muy bueno movie

    msm da je jedina greška, uslovno rečeno, kasting Firtha, iz svih razloga koji su u recenziji navedeni kao Oldmanove prednosti

    meni se film nenormalno dopao (verovatno je velika prednost što niti sam čitala knjigu, niti gledala seriju), prosto osećate uživanje kako vas prožima i obuzima dok priča ide, a Le Mer je prejeben odabir za kraj

  • Anonymous says:

    Predosadno, prebezveze i 1 sat predug film

  • Izabela says:

    ne znam što bih točno rekla za film. kao što vanja reče, potpisujem recenziju, samo me ta ‘vizualna poslastica'(što neprijeporno jest) prvih pola sata koštala napora da povežem tko je tko i što se uopće događa. ali na kraju su se praznine popunile. mnogo mirno ispripovjedan film, što i paše, za promjenu:)

Leave a Reply

Your email address will not be published.