Deadpool

[T. Miller, SAD, 108 min., 2016.]

5

REŽIJA

Tim Miller

SCENARIJ

Rhett Reese, Paul Wernick

GLUME

Ryan Reynolds, Karan Soni, Ed Skrein, Michael Benyaer, Brianna Hildebrand

SAŽETAK

'Deadpool' nema ništa što drugi već nisu napravili pametnije, bolje i koherentnije.

7,5

PROSJEČNA
OCJENA
ČITATELJA

8,0

PROSJEČNA
OCJENA
FAK-OVACA

VAŠA OCJENA

Piše: Decadent Sympozium

Rekao bih da je postalo jasno da je Deadpool ušao u domenu onih likova o kojima većina svašta zna, bez da se nešto konkretno doista zna. Tako je, srećom po Stana Leeja, u relativno kratkom roku broj Comicon Deadpoola narastao za 5000% i podebljan je imidž prostog anti-junaka koji probija četvrti zid i bespoštedno zbija neukusne šale na račun svega što postoji dok se krvavo i nemilice obračunava sa svima koji mu stanu na put, od životnog nemezisa do bakice na ulici. Kao primjer uspjeha super-brutalno predanog reklamiranja ideje koja je u samoniklom vrhuncu geek obožavanja dobila pravovremeno zeleno svjetlo, što ukratko znači da živi od pijeska u očima, nisam više siguran zašto sam blago šokiran zaradom i ocjenama i pokušavam to racionalizirati s obzirom na to koliko je film po svojoj priči, po svojoj tehničkoj izvedbi i po samom utjelovljenju Deadpoola nevjerojatno bezvezan. U cjelokupnom spektru Marvel kinofilmova do sada, po mom sudu spada u samo dno, zajedno s Age of Ultron, ali promatrajući na društvenim mrežama reakcije mnogih, uzbuđenost koju osjećaju dok se zarada penje na prvo mjesto i apsolutno nekritičko upijanje nečega što je razarajuće za prosječnu kvalitetu čak superhero filmova i na jedan turoban način ismijava trud nekih drugih autora u čitavoj franšizi, postaje mi jasno da prosječan gledatelj nije htio vidjeti ništa drugo nego da se cijeli film zbijaju šale umočene u malo krvi.

No svatko tko je čitao Deadpool stripove zna da se radi o nekoliko starijih likova zbijenih u jedno, koji su zapravo začeli kompleksnog lika u koji je, s umjetničke strane, također upisana moć tehničkog vježbanja umjetničkog izričaja. Deadpool je tijekom razvoja postao iznimno moćan i teško psihički poremećen lik, a njegov je život neuspjela bračna veza paradoksa i ironije; tip koji će možda doista cijeli dan zbijati šale i raditi nered po gradu, ali će si prije spavanja, u bijesu i melankoliji istovremeno, prosvirati mozak. Takav Deadpool, koji je svoje ime uzeo nakon što je, kao neuspjeli eksperiment tajnog programa Weapon X, pobjegao iz „logora“ u kojem su se nemilosrdno mlatili i, oboljeli od programa, kladili na to tko će prvi umrijeti, postaje Ryan Reynolds koji za novce plaši lokalne stalkere cura i svojoj djevojci Vanessi (Morena Baccarin) čestita svaki praznik u godini. Mogu razumjeti da se kompletan potencijal Deadpool lika uništio da bi se pogodila opća publika koja želi sliniti iznad i ispod kokica u krilu, ali ne mogu shvatiti da velik dio samih obožavatelja Deadpoola tek tako prelazi preko očigledne jametine između kumulativne slike stripova i ove filmske interpretacije lika. Otprilike je stvar takva, kao da poštom na komadu papira dobiješ potpis Georgea R. R. Martina, a drugima kažeš da si s njim bio na pivi i razgovarao o sporednom liku kojeg će u idućoj sezoni napraviti prema tebi.

6

No čak i kada ostavim po strani da postoji the Deadpool, stavim sve što znam u zagrade i promatram samo lika danog na filmu, opet se ne mogu načuditi. Kad Wade Wilson između dva praznika dobije rak, odlazi u mračni dio grada prijaviti se za projekt u kojem ga vežu za krevet i mjesecima maltretiraju da mu potaknu mutaciju gena kako bi se izliječio od raka, ali to, tko bi rekao, pođe po zlu pa ga glavni doktor nabode na armiranu cijev i ostavi da izgori u zgradi. Taj dio radnje zauzima četvrtinu filma ili više, i prepun je nevjerojatnih idiotarija i neuvjerljivog prekenjavanja likova jednih nad drugima, od uopće ideje da mu moraju pokrenuti nevjerojatan stupanj stresa da se mutacija aktivira, preko činjenice da Wilson pristaje na „liječenje“ iako se ono očigledno – što on i sam primijeti – odvija u prljavoj, hladnoj, trošnoj zgradi s hrpom ranjenih ljudi i luđaka koji to vode, pa do toga da, nakon što mu konačno pokrene mutacije, Wilson šokirano pita što si mi to napravio, a ovaj onanira nad njim i govori mu kako će ga sad ostaviti da se i dalje muči. No rezultat čitave situacije trebao bi nam dati lika koji ima koješta za riješiti sa svijetom i sobom. Umjesto toga, on je cijeli film iskompleksiran što više ne izgleda kao što je izgledao prije, motiv koji posve prevlada nad, ne znam, činjenicom da je mučen i prevaren. Trivijalno smiješna stvar je, najprije, da je opasni antiheroj filma sveden na opterećenost izgledom, a onda, da ustvari bolje, šmekantnije izgleda tako „deformiran“, nego kad gledamo Reynoldsa koji me ne bi mogao uplašiti ni da me golog zaveže za haubu i u čmar ugura C4 kao Creasy iz Man on Fire (2004), ali mi obeća da će C4 aktivirati izravnom kontaktom. Ukupnu sliku očajno motiviranog lika zatim se podebljalo sa super-dosadnom interpretacijom Kolosa iz X-mena, s kojim u zadnjih pola sata filma nađe doktora, propuca ga i zbari se sa ženskom svog života. Pravi ljubić za Valentinovo.

Možda je s Deadpoolom problem u meni; u tome što sam nekoliko mjeseci prije filma, ne očekujući ga niti očekujući da će od njega išta biti, odigrao PS3 igru Deadpool koja je, iako prosječne mehanike, urnebesno smiješna, briljantno originalna u prezentaciji sadržaja, što ujedno znači i povijesno relevantna u stvaralaštvu igara, i ono najvažnije u ovoj priči, savršeno, besprijekorno vjerna Deadpoolu u punini ideje njegova lika. A možda je problem u mom temeljnom nepodnošenju Ryana Reynoldsa kao glumca koji je odabran za Deadpoola, jedno neuvjerljivo nekarizmatično dosadno lice platna čiji je raspon glume uži od otvora na Žujinoj limenci, tjelesno neadekvatan, iritantno izvan konteksta superhero filmova vuče sa sobom prateći ansambl ženskih obožavateljica koje ne mogu složiti pazle za djecu do 7 godina. Što se samog Reynoldsa tiče, koji je inače fan Deadpool stripova, dobro je pogodio njegov lik u onim trenucima u kojima Deadpool mora biti bedak kakvog nema i bilo bi lijepo da nije napravio samo to. Ali možda je, također, problem u činjenici da sam uvjeren kako je ovaj film trebao završiti za 25 minuta jer je taj format, i s obzirom na ono što doista od sadržaja u filmu ima, adekvatan količini stvari koje se u filmu dogode; njegov sadržaj i odabrani režijski pristup idealan je za TV seriju u rangu Arrowa. Da su za zadnju borbu odabrali neko manje mjesto za uništavanje, imali bi i dovoljno novaca. Stoga mi scusi, ako vam se taj stupanj isprazne zabave čini vrhunskim dometom filma, povisite ocjenu za 2.5, ali za boga miloga imajte malo milosti i ne rangirajte više od toga – jer niti ovo, pored nekoliko odličnih fora, doista ima veze s the Deadpoolom, niti je, zaboga, već dugo bilo tako bezdušno režiranog filma.

7

A on je uistinu bezdušan, pa možda i to ima neke veze s ne baš najboljim utiskom koji je na mene u svom cjelokupnom zdanju ostavio ovaj film. Ne samo da u 2016. godini još ima redatelja – kao da Snyderovo izdrkavanje i uništavanje te fine tehnike nije dovoljno – koji misle da slow motion mora biti glavna fora filma, i da svaka borba i svaka scena i svaki udarac mora biti pomno promotren, nego smo napravili korak natrag i sada svaka akcijska scena ima refleksiju u kojoj nam prepričava što se dogodilo, kako se osjeća i o čemu razmišljaju gledatelji. I to bih podnio, samo da svaka scena nije bila toliko nevjerojatno razvučena, svako okruženje svake fore toliko raspeglano, svaka fora toliko nepotrebno iscrpljena, kadrovi oduženi i natopljeni bezveznim trkeljanjem koji malo pogodi, a malo promaši smijeh. Njima trebaju sati, sati im trebaju da se bilo što dogodi, da se pomaknu, pokrenu, izvedu nešto, da izađu više iz tog automobila, da konačno skoči s tog mosta, da se ajde više potuku, dogovore, bilo što, samo da se nešto dogodi. To pak sve što se dogodi armirano je product placementom koji je u ovom filmu dosegnuo meta-razinu. Pretpostavljam da je i to neka vrsta umjetnosti za ocjenu, kad je već spektar likova sastavljen od superiorno dosadnog antagonista Ajaxa (Ed Skrein) i još bezveznije Angel Dust (Gina Carano), izmasakrirane varijante minornog lika iz Marvel svijeta, pored svih silnih tisuća milijuna zanimljivih manifestacija, varijanti i interpretacija likova (pa i njih samih) iz Marvel svijeta, ni na koji način povezivi s gledateljima osim, opet, preko „šala“, jedna paleta u kojoj prednjači mimozičan Kolos i apsurdno njegov apsolutno beskorisni side-kick Negasonic Teenage Warhead (Brianna Hildebrand), zajedno sumirani u Deadpoolovu potrebu da spasi žensku svog života. Dobru žensku, simpa lika, razumijem, ali hajde neka jednom Deadpoolu anti-herojstvo bude utemeljeno na nekim bitnim stvarima.

Za kontekst Marvel filmova i njihovog raspona kvalitete, ovog Deadpoola smatram neukusnom katastrofom od autorske inventivnosti i nema te količine dobrih fora, od kojih bi mogao nabrojati niz koji me dobro nasmijao, koje popravljaju strukturu i implementaciju tehnike. Za rezultat daje svojevrsnu akcijsku komediju Sv. Valentina za koju je, vidim, sasvim dovoljno da ima nalijepljen otisak Deadpoolove brutalno izreklamirane guzice i mašineriju fora, pa da prema ocjenama prođe pod „klasik“, u kategoriji „kako se filmovi rade“, da ga se prozove „riskantnim uspjehom“ i „znakom povratka dobrih filmova“. No čak i kada bi se dao u to uvjeriti, za što de facto ne postoje dobri argumenti, postoji jedan drugi film na tronu akcijske superhero komedije. Kad s tim filmom povučem usporedbu, onda je ovih 5/10 „poklon“ isključivo zbog šala, te tako ostavljam samog sebe s tom moralno dubioznom odlukom o filmu koji nikome ne preporučam, a koji su svi, pa i ja, pogledali – i dali sukus cijeloj stvari. Ono što mene bitno muči jest, na kraju dana, samo to što sam svjestan da su s likom Deadpoola za nove generacije napravili ono što su davno napravili sa Spider-manom za starije, te on valjda nikad u povijesti filma neće dobiti njemu primjeren film. A o onom argumentu koji ja osobno često povlačim za manje dobre filmove, da je Deadpool različit od svega u Marvelu, a i koječega izvan superhero filmova, pa je u tom smislu važan za analizu – nope. Za razliku od svog računalnog pandana, ovaj filmski Deadpool nema ništa što drugi već nisu napravili pametnije, bolje i koherentnije.

21 komentara za “Deadpool

  • Gjuro says:

    Očekivanja su zeznuta stvar. Ja recimo nakon trailera nisam očekivao ništa pa me iznenadila količina uspjelih fora. OK; priča je bezvezna, ali film je urnebesno zabavan. Mijenjam sve Captain Americe i Thorove za jednog ovakvog Deadpoola, any day.

  • Mario says:

    Ha ha ha ha ocjena 5, ma daj me nemoj…… Film nije remek djelo ali ocjena 5 – ha ha ha ha ha ha ha ha ha. Slažem se za Gjurom. Ocjena filma 7/10

  • DS says:

    Zaključio sam da je film ljudima smiješan jer je Deadpool iz filma ustvari Zekoslav Mrkva.

  • Pamparelo says:

    Realna ocjena ovog filma je oko 8…Naravno da je to subjektivne naravi, ali se i ja u potpunosti slažem sa Gjurom i Mariom.
    DP je veliko osvježenje u Marvel svijetu, a film je zabavan i “tvrd”, što je zakon….
    (Iskreno, pomalo mi je žao ljudi koji ne vide nešto dobro u DP-u…a inače vole filmove…)

  • Deckard says:

    Samo ideja, možda je ljudima puna kapa superozbiljnih superhero filmova koji isporučuju prazninu (emocionalnu, nasilje, krva… sve bitno) pa im je ovakav film napravljen po sistemu ”idemo se dobro zajebavati” došao kao dašak svježeg zraka. Doslovno žalim što sam potrošio vrijeme na X-Man Days of Future Past, toliko žalim da ovaj novi nemam ni namjeru gledati u kinima. Dajte raji što želi; plitke fore, urnebes od lika i krvi do koljena.

  • natural_error says:

    Ova recenzija nema ništa što drugi već nisu napisalii pametnije, bolje i koherentnije.

  • Guest says:

    Začudila me količina negativnosti koja je prikazana u ovoj recenziji. Stvarno… Stoji, svi imamo svoj ukus. Ali film je od strane publike jako dobro prihvaćen. Smiješan, zabavan… Totalna suprotnost većini filmova o super junacima i možda je upravo to ono što je trebalo. A što se tiče igrice, igrao sam i moram priznati da je humor prikazan u igrici i humor prikazan u filmu prilično skladan, odnosno ne vidim ono što je spomenuto u recenziji: neka velika razlika između prikazanog u filmu i igrici. Stripove nisam čitao i “pravu” priču o DP-u ne znam. Unatoč tome, filmom, a i igricom sam oduševljen. Barem po pitanju toga što se od takvog filma moglo očekivati. Mislim, više nego očito je da su htjeli napraviti “sprdanciju”, a ne ozbiljan film sa nekom pričom

  • moomy says:

    Potpuno se slažem s Gjurom, Mariom i Pamparelom.

    Imam osjećaj da je autor recenzije gledap film da pronađe pto više grešaka, a nijednu dobru stvar.
    Iskreno, obožavam Deadpoola u stripovima i u početku mi se nije baš sviđalo što su napravili od njegovog ‘origina’ u filmu, ali onda sam se sjetio da u stripovima ima mali milijun različitih verzija, čak ni on sam ne zna koja je 100% točna, tako da ovo što su napravili u filmu može biti prihvatljiva verzija.

    Dok sam gledao film osjećao sam se kao da čitam stripova i to mi je dovoljno.
    Ocjena 8 zbog nekoliko sitnih pogrešaka.

    P.S. ovaj Collosus je doslovno istrgnut sa stranica stripova, 20 puta bolja interpretacija od onoga prvoga….

    P.P.S. kakvo je to uspoređivanje s Arrowom??? pa to je čista uvreda…

  • goodye says:

    Zašto imam osjećaj da autor želi biti odrastao?
    Kao ono svi vi mislite da je film super e ja ću biti veliki filmski kritičar i reci ću da je film katastrofa. Ja sve nešto mislim da ti nisi pogledao niti jedan film koje je loš u pravom smislu riječi.
    Što se samog filma tiče, točno je ono što sam očekivao, jednog velikog trola, i to sam i dobio.

  • Senor says:

    Ono što ja ne shvaćam je, zašto FAK uopće objavljuje recenzije ovako isfrustrirane individue… Lik je otjerao brdo čitatelja svojim s’visoka stavom… Praktički nijedan Marvelov film nema pozitivnu recenziju. Ako je blockbuster – smeće je, ako je art-indie drama – samim tim je najbolji film ikad…
    Jedino što vrijedi na stranici su ugl.intervjui.

  • Gjuro says:

    Senor, i meni se čini da DS ponekad previše zabrazdi u filozofiranje (ali to je stvar ukusa, nekima njegov stil vjerojatno paše), ali ovo s blockbusterima ti ne stoji. Koliko se sjećam, nahvalio je drugog Kapetana Ameriku i zadnjeg Mad Maxa.

  • boris_papandopulo says:

    upravo je fascinantno kako je lako osobu koja se usuđuje imati nekakve kriterije i očekivanja od filmske umjetnosti proglasiti snobom, elitistom, ‘hipsterom’ ili preseratorom. je li zbilja toliko nezamislivo da netko stvarno misli da je nešto banalno, zaboravljivo i precijenjeno, a da pritom nema nikakve posebne frustracije (osim legitimnog čuđenja zašto baš toliki ljudi uživaju u ovom priglupom filmu), pretenzije ili želje da se bude “poseban”. tekst prvenstveno odiše nezadovoljstvom, što je pobogu valjda sasvim legitimno u (nužno) subjektivnom osvrtu na film, a ne nekom pretencioznošću. deadpool je loš i blesav film (i apsolutno ne posebno osvježavajuć i originalan) s 4 uspjele fore i od šuba bih se mogao sjetiti barem 7 pametnijih stvari koje bih preporučio nekome umjesto 108 minuta života utrošenih na gledanje istoga. stvarno mi je ultrabizarno da bi takav stav trebao biti posebno kontroverzan.

  • Deckard says:

    Nije kontroverzan. Ali kad se hvali Mad Max, koji je u rangu Transformersa (gola akcija, nula karakterizacije, likovi doslovno stoje na mjestu jer redatelj ne zna što bi s njima ako nema eksplozija – Mad Max) onda je stvarno zanimljivo jedan od duhovitijih filmova proglašavati bezveznim jer, još bizarnije, sve je to već prije napravljeno. Gdje? U kojem Marvelovom i izvan njega okružju postoji ovakav superhero film? Iskreno me zanima.

  • boris_papandopulo says:

    ne znam, daleko sam od pravog znalca u tom polju, ali meni je recimo prilikom gledanja filma odmah na pamet pao KICK-ASS kao sumnjivo slična estetika.

  • b.b.c. says:

    “boris_papandopulo says:
    05/03/2016 at 16:22
    upravo je fascinantno kako je lako osobu koja se usuđuje imati nekakve kriterije i očekivanja od filmske umjetnosti proglasiti snobom, elitistom, ‘hipsterom’ ili preseratorom”

    iznimno lako, kad se u obzir uzme cinjenica da je autor recenzije upravo takva osoba i u stvarnom zivotu… poznam ga osobno i mogu rec da cegagod da se dohvati da obradi (tipa recenzije filmova) pristupa tome kao da je bogomdani jedini svijetski autoritet u tom polju

  • boris_papandopulo says:

    kako god, moj komentar je ionako bila generalna opaska, nevezana isključivo za ovaj konkretan slučaj.

  • Sammy_Boy says:

    Kao netko tko cita Deadpoola od 1997, ovaj review mi je jedan of najglupljih pretencioznih debilana koje sam procitao.
    Ovo je mogao napisati samo netko tko je citao par stripova i uopce ne kuzi lika.

  • Senor says:

    Eto “boris_Papandopulo”, dok sam se ja smislio pogledat jel tko što napisao, već su b.b.c. (svaka čast za sve rečeno !!!) , Sammy_Boy i Deckard proveali moj point…

  • Igor Marić says:

    Pozdrav, Budući da je netko već spomenuo, meni je također nejasno kako je moguće da jedan recenzent, kolega, da Mad Maxu 9, i ako se ne varam proglasi ga klasikom, što dalje od istine ne može biti ni u najluđim snovima (po izboru dodajte još milijun epiteta i poređenja koji naznačavaju moju nevjericu, koja je tada bila u razini: pala mi je čeljust na pod da je FAK objavio tako sljepački osvrt), a Deadpoolu 5 – zašto? Zato što je kolega išao na film s predrasudom? Mislim, jednom sam se upustio u pisanje recenzije za superjunački film i svi su se fanboyji obrušili na nebitne detalje želeći dati do znanja da je potrebno 100% poznavati materiju da bi se o njoj pisalo kritički. To me je još više uvjerilo u pogrešnost primjene jedinstvene ljestvice kakvoće, pa zbog toga različitim filmovima prilazim na različite načine, trudeći se da akciju ocjenjujem kao akciju, jer nju će gledati ljubitelj akcije, a dramu kao dramu, a epic kao epic… Znači, nije bed da Deadpool i Mad Max dobiju istu ocjenu, na pola puta. Nitko na ovom svijetu se neće naljutiti što je netko oduzeo luđački precijenjenom Maxu dva boda, kako bi ih poklonio Deadpoolu koji je ispunio sva očekivanja: pružio je dva sata odlične zabave, hrpu ozbiljnijih zajebancija, nekoliko uspješnih osvrta koje bi se nategnuto moglo nazvati populističko filozofskim (znači više nego Max od kog se takvo što očekivalo)… Nije to pitanje kvalitete kritike, vec ukusa. A o ukusima se ne raspravlja, koliko god se “mi” cudili. Usput, po meni nije OK izići iz sale oduševljen, dok svi ostali izlaze namrgođeni ili obratno, a ne zapitati se poslije jesam li nešto propustio? Pa i odgovor na to pitanje uklopiti u recenziju. Publika je pljeskala na Povratnika, a ja nisam. Ipak, vidio sam sve što su oni vidjeli vrijednim aplauza, iako oni nisu vidjeli ono što je uvjetovalo izostanak moga pljeska.
    PS Ovo sve govorim kao tip koji nikada u životu nije imao nikakav dodir s Deadpoolom.

  • Vlado says:

    Uspio sam pogledati samo 20 minuta. Čak i ocjena 5 definitivno je previsoka. Ako ćemo o komičnim filmovima o superjunacima, Kick Ass je u usporedbi s ovim remek-djelo. Žali bože i tih 20 minuta gledanja. Rafalna paljba fora koje valjda mogu biti smiješne samo adolescentima.

  • bloo says:

    Teško mi odredit da li narod traži kič ili zbog ovakvog kiča otupi… Dovoljno je par sekudi trailera da se vidi kakav je cijeli film. Previše riječi za turboglupost

Leave a Reply

Your email address will not be published.