Dan odluke (2014.)

Piše: Tea Maksimović

Svi smo to doživjeli. Graničar u osnovnoj školi. Uspijevaš nekako izbjeći loptu, ali kod hvatanja nikako na zelenu granu. Bacaš kao da su ti ruke gumeni bomboni. Ili si jedan od rijetkih, skladnih i uspješnih graničara i svi te vole unatoč tomu što još nosiš hlačice s Mikijem Mausom. Ako si prvo, tvoja mržnja prema grupnim sportovima počinje već u djetinjstvu. Što ti vrijedi što možeš napraviti 160 trbušnjaka u komadu ako ne znaš servirati na odbojci? Ti si društvena nula i znaš to.

Ti nemili događaji iz djetinjstva pretvaraju se u neizbježan prst sudbine i određuju tvoj stav prema sportu. Uzimat ćeš daljinski upravljač u ruke kad vidiš da su na TV-u Anđeli na terenu i nećeš se dati navući na gledanje Mighty Ducks. Uspjet ćeš prevladati svoju averziju prema sportu taman toliko da ti u kasnijim godinama ne bude baš tlaka gledati filmove o njima, ali nikad nećeš punim srcem navijati ni za jednu momčad.

Uvijek mi je kod sportskih filmova smetalo što koriste zdrav život i sportski duh kao pozitivne vrijednosti kako bi stvorili paravan za ono što je zapravo primarno u cijeloj priči – iskristalizirati tko je tu uspješan i pobjednik, a tko jadan i gubitnik. Znam, zvuči tako sablažnjivo.

DRAFT DAY

Kad kažem da su zapadnjačka društva jako natjecateljski nastrojena, ne izmišljam baš toplu vodu. Davnih je dana Lévi-Strauss društva podijelio na topla i hladna. Topla su ova zapadnjačka, natjecateljski nastrojena i njih Lévi-Strauss uspoređuje s parnim strojem. Hladna su društva plemena i njih uspoređuje sa sunčanim satom. Kako bi potkrijepio svoje stavove, opisuje jednu anegdotu.

Anegdota ide nekako ovako: kad su hladnim društvima istraživači pokazali nogomet, ovi su ga s radošću usvojili, ali gle čuda, cilj igre nije im bio pobjeda, nego izjednačavanje rezultata. Kakve veze Lévi-Strauss ima s filmom Dan odluke?

Pa, koliko sam razumjela, dan odluke upravo je to: način da ekipe u američkom nogometu „izjednače“, nadoknade svoje gubitke iz prethodne sezone i steknu utjecajne igrače koji će ih vratiti u natjecanje nakon donekle razočaravajuće sezone. Momčad s najgorim prosjekom u prethodnoj sezoni smije prva birati igrača, a momčad s najboljim rezultatima pak bira posljednja. Postoji sedam krugova izbora, no zbog zakulisnih igrica ponekad se dogodi da u nekom krugu momčad uopće ne bira ili da bira više od jednog puta.

2

Nemojte zaspati, sad ću o filmu. Dakle, Dan odluke film je Ivana Reitmana o procesu stjecanja igrača za sljedeću sezonu. Osim što prati izbor igrača u NFL-u (National Football League), film nam pruža uvid u život Sonnyja Weavera Jr. (Kevin Costner), menadžera loših Cleveland Brownsa. Sonny mora birati između igrača obrane Vontaea Macka (Chadwick Boseman) i trkača Raya Jenningsa (Arian Foster). Usto, Sonny pokušava uskočiti u cipele pokojnog oca koji je radio isti posao, kontrolirati novog trenera Penna (Dennis Leary) koji mu se miješa u posao i prigrliti darak koji mu je priroda poslala: odmah na početku filma djevojka Ali (Jennifer Garner) kaže mu da je trudna.

Bijedni pokušaji karakterizacije likova kroz Sonnyjeve naočale zapravo su stereotipni prikazi igrača američkog nogometa (odličnu igru narušava usijana glava ili nedostatak samopouzdanja i takve stvari). Usto, količina problema koji se u tjednu odluke sruče na Sonnyja potpuno je neuvjerljiva. Svi smo nekad imali peh, ali prikazati toliku količinu loše sreće u jednom filmu graniči s neukusom. Posebno je postignuće ovog filma činjenica da unatoč konstantnoj događajnosti, kratkim kadrovima i kvazinapetošću uspijeva biti dosadan! Sve je to zataškano podijeljenim kadrovima, upadljivim ubacivanjem loga različitih momčadi čije se priče izmjenjuju, a otkucavanje sata na zaslonu pridodaje dinamici i podsjeća gledatelja da se bliži trenutak odluke.

2benedict

Nije sve za pokudu, treba nešto i pohvaliti: glumačke sposobnosti ekipe nadilaze potrebe scenarija (makar između Costnera i Garner naslućujem više anksioznost nego kemiju), a scenografija je oku ugodna, makar jednostavna. Zamislimo li sredovječnog muškarca kako čupa kosu oko igre koja je mnogima jedina razbibriga i veselje, film zadobiva neki ljudski ton, neku simpatičnost koje mu inače manjka.

Možda je stvar u meni. Priznajem, nemam pojma o NFL-u i nisam veliki ljubitelj sportova. No, to me nije spriječilo da volim Rockyja ili čak Utrku života. Čini mi se da film nije imao jasnu viziju za koju je publiku sniman pa je ispao musaka od previše sastojaka: ljubavna priča, zločesti neprijatelji, igra koja život znači, pokojni otac kao uzor, lažna pronicljivost glavnog junaka. Je li to film za čitav svijet ili samo za ljubitelje američkog nogometa? Čini se da ni sami tvorci nisu znali odgovor, a film se po svoj prilici neće osobito svidjeti ni jednima ni drugima.

9 komentara za “Dan odluke (2014.)

Leave a Reply

Your email address will not be published.