Čuvari galaksije (2014.)

Piše: Decadent Sympozium

Novi Marvelov hit Guardians of the Galaxy okuplja petero simpatičnih likova – svemirskog pirata Petera Quilla (Chris Pratt) kojeg je drugi pirat – Yondu (Michael Rooker) – oteo sa Zemlje u noći kada mu je umrla majka, a koji se doista može opisati kao dobitna kombinacija „Hana Sola i Martyja McFlya“, izvanzemaljsko siroče Gamoru (Zoe Saldana) koju je u ubojicu pretvorio Thanos kao jedan od najvećih supervillain moćnika Marvel svijeta, neobičan plaćenički dvojac genetički stvorenog čovjekolikog rakuna Rocketa (glas daje Bradley Cooper) i čovjekolikog stabla Groota (glas daje Vin Diesel) te ponosnog ratnika Draxa the Destroyera (Dave Bautista) – oko lova na tajanstveni artefakt za kojim tragaju svemirski moćnici. Nakon što Quill ukrade artefakt, navlači na sebe bijes Ronana (Lee Pace) koji u dogovoru s Thanosom želi uništiti Xandarijance, smrtne neprijatelje, te oni s jedne strane za njim šalju Gamoru, a s druge strane u lovu na njegovu glavu pridružuju se ostali. Igrom slučaja, sukobljeni pojedinci počnu surađivati u pokušaju sprječavanja Ronanova plana.

4

Guardians of the Galaxy za sada je uz Lego najzabavniji film godine i siguran sam da će tako i ostati. Ujedno se radi o jednom od zabavnijih filmova posljednjih godina te jednom od zabavnijih filmova iz Marvel franšize. Jezgra zabave je, kao i u drugim (brojem rastućim i nadolazećim) Marvel filmovima,  temeljena na odličnoj kemiji privlačnih likova naoružanih arsenalom štoseva i nekonvencionalnih pristupa rješavanju problema ili provedbi napetih situacija. Za razliku od drugih filmova iz Marvelove garde, Guardians of the Galaxy u ovom je smislu napredniji (tim više zabavniji) zbog izvrtanja ili sprdavanja scenskih tropa. Također, za razliku od drugih naslova, prvenstveno Avengersa kojeg su Guardiansi odljev,  ovdje se grupira skupina koja nema inicijalni status junaka, koja je u suštini patetična grupa autsajdera tragičnih života što se najprije pokušava međusobno pobiti, e da bi se tek interesnom igrom ujedinila protiv stvarnog neprijatelja, a zapravo bez nekih izgleda. To ih čini srčanijima, zanimljivijima i životnijima od mrcina poput Thora ili Iron-Mana, pa su zauzvrat još kvalitetnija dobitna kombinacija od Avengersa. To posebno vrijedi za „sporedne likove“ Rocketa, Groota i Draxa koji nose dobar dio filma i popratne zabave.

Vizualno-auditivni efekti također su lijep bonus iskustvu za kokice. Općenito, Guardians of the Galaxy su 3D animirani film s glumcima prilagođen uzrastu 0-95, stoga film frca ribanjem slikovnih izražajnosti svakog tipa, od samog stila i dizajna svijeta, likova i objekata, preko prostornih dekor rješenja dramskih scena i  bogatstva akcijskih scena, što se možda i neće u potpunosti registrirati pri prvom gledanju zbog odličnog tempa, dijaloškog okupiranja gledatelja i brze radnje. Međutim, ova je prilagođenost svima ujedno i izvorište ispraznosti sadržaja iza ove same zabave. S jedne strane, dakako, za pretpostaviti je da se radi o filmu namijenjenom zabavi, pa u tom smislu radi svoj posao, ali s druge strane nisam siguran od kada zabava, pa i ovog kalibra, mora nužno biti priglupa, zbog čega i Guardians of the Galaxy moram sagledati u široj slici, a u kojoj ne mogu pronaći neku suštinsku vrijednost.

2

Uspješan prolazak Avengersa omogućio je razvijanje zabavnih naslova bez priče. Thor: The Dark World i sada Guardians of the Galaxy dio su tog koncepta, a može se očekivati da će isto biti s nastavkom Avengersa, samih Guardiansa, te drugih naslova u dugoljetnom Marvelovom planu (pogotovo kada su u pitanju crossoveri). Kao i u navedenim filmovima, da navedem samo jedan reprezentativan primjer, likovi se ponovno susreću s megasilom zla koja dane provodi u sjenovitom kamenju crnih planeta na rubu fizikalnih zakona ili sjenovitim hramovima mračnih letjelica razarača svjetova. Govore čudnim jezikom, poštuju okultne rituale, traže artefakte koji mogu uništiti čitave svemire i milenije čekaju u zakutku beskonačne tmine kozmosa da ih zaustavi šaka disfunkcionalnih pačića. Odatle producira bizarne razloge za spajanje likova u novu franšizu, dajući bezveznu paletu antagonista djetinjastih ciljeva koji brbljaju pizdarije koje nitko ne sluša te popratno najjednostavnija, najbrža pripovjedna rješenja koja striktno usmjereno teže etabliranju likova za keširanje, pritom gazeći što mogu – od uspostavljenih karakterizacija koje potom prelijevaju u klišeje pa do eliminacije zbiljskog osjećaja opasnosti. U tom smislu kraj Back to the Future (1985) i nakon tridesetog je gledanja napetiji od Guardians of the Galaxy. Cijeli set-up događaja serija je smisaono diferenciranih situacija (nesklad između onoga što se nabacuje gledatelju, npr. „odlaze u najstrože čuvani zatvor“, i onoga što gledatelj može vidjeti, npr. apsurdnost nečuvanosti zatvora) oblikovanih za optimalno dovođenje družine do cilja koja svojom težinom može apelirati samo u kontekstu komedije. Događaji i zapleti Guardians of the Galaxy nisu ništa vjerodostojniji od zapleta u Dumb and Dumber To,  stoga svatko tko traži iole poticajnu pripovjednu strukturu može računati s tim da je u Guardians of the Galaxy neće pronaći. Najviše pogađa neozbiljan takt u scenama koje bi trebale nositi težinu priče ili emotivnosti, što inače rijetko koji autor zna režirati (Matthew Vaughn je pozitivan primjer iz ove sfere autora zabavnih filmova), a mnoge od prikrivenih veza između imena, pojmova i događaja koje film tobože otkriva (u grozno nespretnom deliveryju motiva) anticipirat ćete već u otvaranju filma, bez previše usmjerenog truda, a koji je također jedan čvrst potpis čitavom M-pogonu. Brže-bolje do destinacije.

5

Guardians of the Galaxy u suštini su loša varijanta sjajnog Treasure Planeta (2002) koja opstaje isključivo po slovu Marvela i njihovim dolarima uloženim u pompu što je predviđala sjajnost i uspješnost prije nego se uopće pojavio prvi foršpan, a koja uz svu prilagođenost uzrastima za razliku od TP-a nema gledatelje što ni poučiti. Vjerojatno najgori aspekt filma je brutalna scensko-dijaloška ekspozicija apsolutno svega što se događa ili pojavljuje u svakoj pojedinoj sceni, čime film lišava gledatelja svakog intelektualnog respekta. Film gledatelja doslovce tretira kao najvećeg kretena koji je kročio u kino dvoranu i čini to bez milosti. Kada bolje razmislim, ne sjećam se jesam li ikada gledao tako intenzivno instruktivan film, koji sumnja u vašu pamet do te mjere da vam npr. scenu u kojoj je naočigled isključena umjetna gravitacija Saldana svakako mora objasniti u facu. Ovakav pristup filmu je ujedno i indikator na koji temeljni uzrast film od početka puca, pa sam doveden do mišljenja kako se ovdje prvenstveno radi o filmu za mlađe uzraste, što mu doduše daje nešto bodova u smjeru izradbe za mlađe, ali ga još uvijek ne lišava grozne pripovjedne impotencije, bukvalizacije, prosječne scenske egzekucije i ispraznosti motiva i elemenata koji su podređeni guranju akcijskih figura i milijunskih nastavaka.

Zaključno,  svatko tko imalo preferira čitav superhero koncept pronaći će u Guardians of the Galaxy dobru zabavu i svog omiljenog lika (napamet ću pogađati Rocket ili Groot), film je sjajan kao zabava za grupe, za kokice, za sve uzraste, za velike i male, klince i klinceze, turbo limače i velike momke i đevojke, ali u globalu to pucketanje viceva je sve što Guardians of the Galaxy posjeduje. Naime, radi se o još jednom holivudskom hamburgeru.

42 komentara za “Čuvari galaksije (2014.)

  • Boris says:

    “Guardians of the Galaxy za sada je uz Lego najzabavniji film godine i siguran sam da će tako i ostati. Ujedno se radi o jednom od zabavnijih filmova posljednjih godina te jednom od zabavnijih filmova iz Marvel franšize.”

    GotG 6,5
    Lego 9

    Isti recenzent.

    Kako? Zašto?!

  • DS says:

    Zato jer je Lego kvalitetniji film.

  • Dario says:

    Kvaliteta se ne treba spominjati, samo zabava. Pravi ljetni odmarac mozga. Tko je ocekivao vise, ne bi trebao gledati ovakve filmove nikako. Jos bi ljudi i da pricu ima:)

  • Moje pitanje je, zašto zabava kod većine isključuje mogućnost da nešto ima određeni kapacitet pametnog ?

  • DS says:

    “Još bi ljudi i da priču ima.”

    “No words.”

  • Jerko says:

    Najveći adut filma je što se ne shvaća ozbiljno. Humor je šaren, dinamičan i ravnopravno doziran. Origini likova su pojednostavljeni u odnosu na stripovske inačice, što je bila ispravna odluka jer imaš dojam da ne gledaš prvi film s ovim junacima – jako brzo prirastaju srcu. Avengersi su dobili mlađeg brata, a Marvel je shvatio da zdrav, neizlizani humor prodaje karte. Čak je i drugi Kapetan, vrhunski špijunski triler imao jaku humorističnu potporu. Iskreno se nadam da Snyder neće BvsS pretvoriti u preozbiljan i premračan film (ali ozbiljniji i mračniji sigurno mora biti), jer bi to publiku lako moglo odbiti.

  • Sven Mikulec says:

    Slažem se s apsolutno svime u recenziji, ali zbog zabavnog razbibrižnog karaktera filma i načina na koji me potpuno opustio osobno bih mu dao čvrstu devetku. :)

  • Boris says:

    OK, tebi je Lego kvalitetniji film, ali da je baš za 2,5 kvalitetniji… Od 9 do 6,5 je razlika od vrhunca godine do prosjeka, a za nešto što je “uz” nešto je malo previše.

    Zašto je problem neozbiljan takt? GotG je komičniji dio Marvelovog univerzuma i to je bilo za pretpostaviti da će se raditi o najneozbiljnijem članu familije, kao što se zna da će Dr. Strange biti mračniji i koketirati sa horrorom. Film koji vizualno izgleda vrhunski (a vizuali su popraćeni još boljim soundtrackom), ima sjajnu kemiju među likovima, ima odličan tempo i ni u jednom trenutku nije dosadan ima krimen što u široj slici ne nudi neke “vrijednosti” i što će se istovremeno svidjeti idiotima i intelektualcima.

    Što se tiče objašnjavanja scena idiotima, Legolasova “diverzija” nikad neće biti nadmašena.

  • DS says:

    @ Jerko: “Najveći adut filma je što sebe ne shvaća ozbiljno.”

    Film koji ima budže 170 milijuna, 2 godine reklamiranja, projekcijski plan zarade i adaptaciju za ciljanu publiku sebe shvaća itekako ozbiljno, to je prva stvar. I sam navodiš da “je Marvel shvatio da zdrav humor prodaje karte”, kao i da su “prilagodili likove da budu više simpatični” što je de facto demonstriranje pripremljenosti filma da se prodaje.

    Drugo, ostavim li po strani koliko je to ozbiljno pripremljen film, argument još uvijek nalazim s jedne strane upitnom, a s druge strane otrcanim, iako svakako razumljivim jer se za svaki šaljivi blockbuster koristi isti argument. Zašto tako? Pa otprilike zato što se takav argument može primijeniti jedino za filmove koji svojim sadržajem trebaju vještinu i talent kojeg nemaju, pa se okreću tom manjku da bi ga se riješili u procjenama gledatelja. MegaShark vs GiantOctopus sebe ne shvaća ozbiljno, pa s tim nemamo problem s obzirom na kvalitetu. Skyline sebe shvaća preozbiljno, pa s tim imamo problem s obzirom na kvalitetu. Guardians of Galaxy nije ni jedno ni drugo. On je negdje između i funkcionirao bi super u sve tri varijante da je bolji film.

    @ Boris:

    Uspoređeni su po zabavi, ne po ostalim elementima.

  • Jerko says:

    Najveći adut filma doista jest što sebe ne shvaća ozbiljno. Ako ne razumiješ što ta rečenica znači, nikakvo ti filozofiranje neće pomoći.

  • DS says:

    Argument da je najveci adut filma sto sebe ne shvaca ozbiljno doista nije istina. Ako ne znas objasniti sto ta rečenica znači, nikakvo ti komentiranje nema smisla.

  • PTICA says:

    Ovaj ga uvijek maestralno IZDUKA. :)

  • Miro says:

    Ajde Jerko što si se napilio na recenziju. Dobro ti je DS napisao

    “Film koji ima budže 170 milijuna, 2 godine reklamiranja, projekcijski plan zarade i adaptaciju za ciljanu publiku sebe shvaća itekako ozbiljno, to je prva stvar. I sam navodiš da “je Marvel shvatio da zdrav humor prodaje karte”, kao i da su “prilagodili likove da budu više simpatični” što je de facto demonstriranje pripremljenosti filma da se prodaje.”

    Ako to ne shvaćaš, zašto raspravljaš…

  • DS says:

    Sto znaci izdukati?

  • Jerko says:

    Odakle to da sam se napilio na recenziju? Što se mene tiče, film je izvrstan, i nemam problem ni sa jednim navodom u recenziji. Ocjena bi u mom slučaju bila viša, al opet, ni to nije problem.

    Napisao sam da je glavni adut filma što sebe ne shvaća ozbiljno. Jedna sasvim jasna rečenica, ali izgleda ne toliko koliko sam mislio.

    Fiege i ostali producenti/autori MCU-a jasno su riskirali odabirom prilično nepopularnog stripa. Janso je da im je trebao uvod u svemirski aspekt Marvel Universea, jer je Thanos definitivan, arhetipni arch enemy.

    Kako je Silver Surfer, inače u tandemu s FF4 najbolji način za takav uvod u jedan šaroliki svijet, u vlasništvu Fox studija, trebalo je odabrati mudro – i tu GoG stupaju na scenu.
    Sam strip nije ni autoreflektivan ni opušten koliko i filmska verzija. Fiege je jasno shvatio da ukoliko adaptacija bude vjerna stripu, film neće uspjeti. Stoga, argument da film sebe ne shvaća ozbiljno, nikako, ni u ludilu ne znači da film sebe s komercijalne i produkcijeske strane ne shvaća tako, pa zar je itko toliko lud? Ne, to se odnosi na pristup samoj priči i likovima – samoparodija, potpuno “sulud” soundtrack za jednu svemirsku avanturu, i paleta likova obogaćenih jednostavnim, “cartoony” karakterima, lišena svakog prenemaganja i patetike. I upravo ta svijest omogućuje da imamo nekolicinu “težih”, ozbiljnijih scena koje kreću ka zamornosti, ali ne upadaju u nju. Stoga nemamo dojam da je Starlordova emotivna patnja predramatična, ni da je romansa između njega i Gamore suvišna i nasumična, Draxov osvetnički motiv uguran i neafirmiran, a Rocketovo poimanje sebe kao živog bića stupidno i jeftino. Ne, likovi su izrazito simpaitčni i lepršavi, a opet snažni i nenametljivi. Film sebe nije shvatio ozbiljno, iskoristio je to kao svoju prednost, jer da se radilo o vjernoj adaptaciji ili strukturi priče u tom smjeru, ovo bi bio definitivan flop.

  • DS says:

    Protuslovlja.

    “simpatično i lepršavo” nije baš opozicionalno “snažnom i nenametljivom” da bi se uveo suprotni veznik ‘a’. Simpatično i lepršavo može korespondirati snažnom, koje se doduše može suprotstavljati nametljivom. Rekli bismo: “Koji su simpatični i lepršavi te snažni, a nenametljivi.”

    Simpatični i lepršavi, oko toga bi se složila većina. Kategorija ‘snažnog’je upitna, naročito kada se uzmu u obzir tvoje vlastite riječi “jednostavni, cartoony karakteri lišeni prenemaganja i patetike”. Takvi likovi ne mogu biti snažni ni u kom smislu jer nemaju iz čega crpiti snagu.

    No zapravo je stvari suprotno: oni uopće nisu jednostavni cartoony likovi. Film o njihovim životima, dilemama i konfliktima ispriča puno više nego što je većina gledajući uopće primijetila. Oni su prilično kompleksni likovi. Stvar je u tome što su prezentirani kretenski jednostavno, odatle proizlazi jedan dio nekvalitete filma, pa između ostalog i ovakve zablude poput “likovi su jednostavni i zato je film uspješan”. Ne, likovi su kompleksniji nego li većina likova iz dosadašnje Marvel franžize uopće. Blesavo su prikazani. To nije ‘uzimanje samog sebe za neozbiljnog’, to je neusklađena izrada i česta je u Hollywoodu gdje oko jednog naslova igra sto pedeset različitih interesa koje nastoje pokriti.

    Stoga, kada se gleda Quill, ono što se pojavljuje dramatičnim, primjerice njegovo spašavanje Gamore ili žrtvovanje na kraju filma, uopće ne korespondira montaži i ugođaju filma. Romansa nije suvišna i nasumična, nego je oskudna i nerazrađena. Draxov osvetnički motiv nije uguran i neafirmiran, nego je nerazrađen i uludo trivijaliziran, a Rocketovo poimanje sebe uopće nema razloga da bi bilo shvaćeno stupidno i jeftino, pogotovo zato što Rocket u filmu dobije gotovo najviše kredita pripovjednim raspletom, a i vremenski parira.

    Od kada je Marvel posudio od Nolana malo realizma i počeo miješati koncepcije, ni jedan film nije bio flop i ne može biti flop jer ima gigantsku fanbazu i minimal production value. Hop ili flop također ionako ima veze samo sa zaradom i ničime više, a zaradio bi kako god da je napravljen sve dok dvije godine igra na ‘omg prekul rakun kao jedan od glavnih likova kuiš epixx’. Ljudi so toliko blesavo zaluđeni da komentiraju kako je nevjerojatno na koliko se načina može reći ista rečenica u filmu – misle naravno na Groota – koji rečenicu izgovori nekoliko puta u nekoliko standardnih situacija koje su pokemoni masterirali prije 20 godina. Stoga je cijela situacija oko Guardians of Galaxy super-površna i uopće

    Uostalom, zaboga, prethodno filmu najavljen je wisecrack humor i space adventure, stoga je cijeli “goofiness” ciljano razrađen. Prije nego su počeli projekt, rekli su: radit ćemo humornu avanturu za klince. Mogli su reći i: napravit ćemo traumatičan film s crnim humorom. Ako ga naprave dobro, bio bi dobar film – ne bi govorio “e njegova je najveća mana što se ne shvaća ozbiljnim”. Bilo bi to preseravanje. “Film sebe ne uzima za ozbiljno pa mu to daje kredita” je zbilja jedna duboko problematična ideja koja vrijedi samo za neke rijetke situacije među kojima se ne nalazi GoA.

  • Jerko says:

    Ja bih ipak rekao da oni imaju potencijal biti kompleksni likovi, a ne da to već jesu. Upravo sam i htio reći da taj potencijal kompleksnosti proizlazi iz jednostavnosti, obratno ne bi bilo moguće. Simpatično i lepršavo u ovom slučaju doista ne bi trebalo odgovarati snažnom i nametljivom, a odgovara, stoga opozicioniranje.

    Strip pak, nevjerojatno detaljno i naširoko razrađuje njihove origin priče, što je u konačnici, za takav medij i razumljivo. Doista će biti zanimljivo vidjeti smjer u kojem će nastavak krenuti, a nisam siguran ni da će pitanje Peterovog oca biti odgovoreno kao i u predlošku. Lukavo to Marvelovci drže u rezervi, lukavo.

  • Miro says:

    Jerko, promašio si s argumentima za film i sad bi ti trebali vjerovati da je strip nevjerojatno detaljno i naširoko razrađuje origin priče. Zaboga, pričamo o stripovima za djecu. Marvel, DC. Ako se želiš uhvatiti ozbiljnih stripova, kreni prema Europi.

  • Jerko says:

    Ne brini, Miro, čitam stripove od djetinjstva. Ne moraš mi ništa vjerovati, izvoli, uzmi i sam pročitaj. No, vidim da nemaš blage veze o stripu, jer u protivnom ne bi tvrdio da Marvel i DC izdaju samo stripove za djecu. Zapravo, remekdjela devete umjetnosti koja su revitalizirala čitavu devetu umjetnost dolaze upravo iz tih dviju kuća. Vjerujem da si čuo za Alana Moorea, Frank Millera, Neila Gaimana, ili pak Vertigo Comics, imprint DC-a. Zapravo, vjerojatnije je da nisi, jer samo netko tko ne zna za to može tvrditi da je Europa sinonim za kvalitetan strip. Nesumnjivo je ona dom respektabilnim školama stripa, ali ne blebeći bezveze. Što je u konačnici s Japanom, jesu li ti i mange stripovi za djecu? Poklopi se ušima, i nauči s einformirat prije baljezganja. Dovoljno ti je klikom otvoriti drugi tab i potražiti određene informacije, nije toliko teško.

  • Miro says:

    Kako sam znao da ćeš potegnut Vertigo. Svaka im čast na Hellbalzeru, The Sandmanu, ali daj se ne sramoti sa “remekdjela devete umjetnosti koja su revitalizirala čitavu devetu umjetnost dolaze upravo iz tih dviju kuća”.

    Remek djela? Ma molim te koja to remek djela? Svaki njihov strip je jednoslojan bez ikakve dubine. Sadrže identične zaplete i rasplete kroz sva ova desetljeća. DC kao glume nekakve ozbiljne dok Marvel sve pokušava riješiti sa humorom. Priznajem, možeš se zabaviti, ali to je uglavnom to. Da malo čitaš izvan amerike, sigurno ne bi tvrdio kako Marvel i DC rade remek djela. Jesu li oni promijenili strip? To nitko neće sporiti. Samo što sigurno nisu promijenili na bolje već to da nam truju djecu sa takvim glupastim humorom iz amerike, sa još glupljim zapletima. Jebote, još uvijek se iznenadim kako odrasla osoba (nadam se) može tvrditi za Marvel i DC da daju remek djela.

    Naravno, sad si tu komotno ubacio mange aka ajmo-napraviti-što-bizarnije. A pošto vidim kojim filmovima daješ visoke ocjene ovdje tu, onda ne čudi.

  • Jerko says:

    Dobro.

    Da spomenem samo Watchmen (koje izdao DC Comics krajem 80-ih) i Millerovog Daredevila, bilo bi jasno da te dvije stripovske kuće ne izbacuju samo naivne stripove za djecu.

    Revolucija superjunačkog stripa zbila se krajem 80-ih upravo zahvaljujući ljudima poput Moorea i Millera. Da, njih dvojica su rock zvijezde u stripovskom sivjetu upravo zbog svog doprinusa produbljenju stereotipnih junaka. Početkom 90-ih J. Michael Straczynski isto je učinio za jednog simpaitčno djetinjastog Spidermana. Moram li stvarno spominjati kIlling joke i All Star priče Batmana i Supermana, ili Dark kNight Returns te …Strikes Again? Pa valjda si čuo za njih, a to su itekakva remekdjela! Dapače, američki i europski strip nikad nisu bili bliži. Kako ne spominješ ostale američke izdavače poput Imagea, Oni Pressa, Dark Horsea i inih, vjerujem da si i njih u startu prekrižio?

    Mange kao znak bizarnosti? E jbg, nema smisla. Samo te molim, ako se ikad nađeš u društvu stripofila, ne izvaljuj ovakve stvari.

  • Pooparoo says:

    Jerček, Miro je retajna trolina sa efhaera. Ne gubi vrijeme.

  • Miro says:

    Nema potrebe za vrijeđanjem. efhaer? To nešto za jesti.

    Jerko, rekao sam ti sve što sam imao za reći. Kreni prema Europi i počni ih čitat. Marvel i DC su stripovi za klince i klinceze. Zadnja rečenica govori da si ti upravo takav kad bi se našao u takvom društvu. Drugim riječima potiskuješ svoje osjećaje i tu si se otkrio.

    A mange vole samo ljudi koji misle da je azija cool pa se onda osjećaju drugačijim jer oni eto, gledaju/čitaju nešto iz azije.

  • zrinka says:

    rocket: “buuuu, mrtvi su mi žena i kćer”, pa izraz “lica” onog bedastog vin diesela…zabavno.

  • DS says:

    @ Miro:

    O relaciji amerika-europa u kontekstu stripova si samo djelomično u pravu. Unbreakable (2000) je najbolje filmsko objašnjenje filozofije američkog stripa, u tom smislu i spomenuti Watchmen dolazi kao svojevrsno remek-djelo s obzirom da se na dvije razine (filozofijska, idejna razina samog američkog stripa, a onda i praktička materijalizacija američkog stripa) nosi s cjelokupnim fenomenom (američkog) superherojstva, a koji kao specifično američki strip dakako u kontekstu kvalitete ima gadne probleme vezane za masovnu produkciju koja je prisutna od samih početaka. Jer samo se u američkog stripu može dogoditi osmišljavanje Azbest-mana u svrhe prolongiranja serijala, ali identično vrijedi za filmove, serije, djela i ostale oblike američke visoke ili niske umjetnosti.

    Komentar o mangi, međutim, implicira da govoriš ili iz snažne ignorantnosti (dobro poznaješ njihov strip, ali si okovan predrasudama) ili iz posvemašnje neukosti.

  • titan says:

    zar je tako teško shvatit što znači “film sam sebe ne shvaća ozbiljno”? misli se na karakter filma a ne na ozbiljnost projekta jednog od trenutno najsnažnijih fimskih studija. DS, malo čitanja između redaka i aktiviranje detektora šale (mislim na post no5) i općenito malo manje snobizma na stranici nebi bilo loše.
    film je ok, od mene 7.5 zbog starlorda/pratta i soundtracka. nemam neku listu najjačih superhero filmova al avengersi su vjeorjatno broj 1, mozda cap drugi dio tu negdje.. ovaj film nije na toj razini ali je vrlo dobar.

  • Sven Mikulec says:

    Čisto informativno, zanima me gdje se očituje snobizam ovdje na sajtu? (Ovo nije početak rasprave. Velim, zanimaju me dojmovi.)

  • Ico says:

    90% tekstova i komentara od DS-a…eto moj dojam.

  • DS says:

    @ Titan: U svakoj šali ima istine, stoga mi je važnije osvrnuti se na istinu, nego na šalu (što je upravo način na koji se važnije osvrnuti na filmsko djelo u cjelokupnosti, nego na smiješnu lajnu dijaloga). Istina je upravo to da se naširoko misli da film ne treba biti koherentan ako (te) zabavlja. Radije dobra fora, nego pošten ritam, to je vrednosta koja se i previše intenzivno naglašava. Ali ona se može naglašavati koliko god jako hoće i tražiti i gutati bez premca, svejedno ne kvalificira filmsko djelo kao dobro filmsko djelo, već ga kvalificira kao audiovizualni geg, na što bi se GoG mogao svesti. Činjenica je da to nije bilo pravilo čak ni u profesionalnim blesavoćama poput Three Stooges, Stanio&Olio ili Chaplinu, koji su svi redom oprezno aranžirani u svojoj blesavosti.

    Nadalje, posve mi je jasno što znači sud “film sebe ne shvaća ozbiljno” i iznad sam objasnio zašto to nije istina iz 1) produkcijske perspektive (#9, #16) i 2) perspektive unutrašnjisti GoG-a. (#16).

  • Sven Mikulec says:

    Mogu ti samo reći da DS nema baš nikakve tragove snobizma u sebi, ali opet, vjerojatno ne bi puno promijenilo. :) pozdrav

  • Ico says:

    A eto,pito si za dojam i to je moj dojam,što naravno ne znači da sam u pravu.Dojma sam,recimo,da si ti dobri duh ovog sajta,pa ću ti vjerovat na riječ.Ne zamjerite ništa.Pozdrav.

  • AM says:

    Film odličan… SF kakvog dugo nismo vidili…

  • DS says:

    Sven je općenito dobri duh menadžmenta.

    @ Jerko: Jedan šutljivi kolega koji ne voli piskarati komentare koliko ja, ali je zagriženi fan američkih stripova i bolje upućen od mene, kaže da su stripove koje si naveo kao primjere izvrsnih djela primjeri katastrofalno loših stripova.

    Zanimljivo mi je to, pa bih volio s tvoje strane čuti zašto su navedeni primjeri točno izvrsni?

  • Jerko says:

    Moran priznat da me nemalo šokira stav da se radi o katastrofalnim naslovima. Ajde da su mu prosječni il “ništa specijalno”, al katastrofalni? Teška riječ, jebemu, pogotovo od nekog tko se razumije u američki strip. Oh well, svatko ima pravo na svoje mišljenje, mislin, naveo sam reprezentativne primjere o kojima su čak pisani i eseji na temu strip revolucije, dovoljno je malo proguglat, pa da ja ne pametujen u komentarima. :) Samo zadnja stranica KIlling Jokea ostaje u sjećanju vječno, o njenom značenju još uvijek se raspravlja, čak je i Kevin Smith ima nedavni podcast o tome. Pa Watchmeni,koji su promijenili način kako se gleda na superjunake, strukturirani napola kao murder mystery, napola kao filozofska studija o postojanju. Ljepota tih stripova je što se mogu čitati i kao površno, zabavno štivo i izučavati godinama na nekom dubljem nivou. Doista mislim da je atribut “katatrofalan” nepravedan, neovisno o respektu subjektivnog dojma.

    Volija bi baš s tvojim prijateljem popričat o tome, vjerujem da bi došli do opksurnijih naslova gdje bi se složili.

  • DS says:

    Nije mislio na Watchmena, Watchmene smatra najboljim što je napravljeno, mislio je na ovo:

    “Moram li stvarno spominjati kIlling joke i All Star priče Batmana i Supermana, ili Dark kNight Returns te .Strikes Again? Pa valjda si čuo za njih, a to su itekakva remekdjela!”

    Spomenuo bih da nisi u komentaru iznio što ih to čini izvrsnima (samo si ponovno nahvalio), mene zanima, a vjerojatno bi i njega, mogu ga pitati bi li raspravljao o tome pa ti posaljem mejl na fb, iako bi mene veselio input ovdje, možda se tko još priključio.

  • Miro says:

    DS, kao što sam rekao, on ne zna što je dobar strip. Ili je tipičan primjer hrvata koji je amer pa uzima te stripove kao odlične. Mislim, Watchmeni, The Sandman, sve to 5, ali ovi Batmani, Spidermani, X-meni, to je sve isti kurac. Batman je super popularan, ali ne znači da su automatski stripovi dobri jer nisu. Jebemu, Sherlock Holmes je iznimno popularan, ali one knjige od Doylea su živi smijeh. Kažem, europski stripovi sve šišaju. Radi se kvalitetno, a ovi ameri ili iz azije gdje samo idu na boleštine kao da šokiraju su ništa naspram ovih. Pitaj frenda za The Sandman. To je američki strip, ali jedan od rijetkih koji zbilja vrijedi. Marvel i DC su za klince sa toliko klišej radnjom i lošim humorom. I onda ovaj uzima kao kvalitetu jer su donijeli revoluciju. Daj me nemoj batje. Revoluciju su znali donijeti takvi grozni ljudi, takvi grozni pisci. Popularnost ili neki utjecaj su najgori mogući argumenti za nešto. Po tome je Avatar najbolji film ikada snimljen.

  • jelena says:

    meni je film okej.
    gledala bih i nastavak. onaj glavni lik uspeva da donese šarm nekih pre sto godina vremena – tipa indijana džonsa, ili majkla daglasa. vin dizel koji izgovara jednu rečenicu je top. pomenuo je neko da je problem zaplet, uvod, kako li – meni ono gađanje sa sedam hiljada imena bilo u fazonu filma – šatro, naglašavam šatro dakle, samodestruktivno satirično podmetanje noge sebi, i ne msm da je greška. iako se u tom ključu mogu posmatrati i preduge akcione scene u finalu, to bi bilo baš altruistički od mene i njih smatram ozbiljnim propustom (ne samo zbog dužine, čak su mi istinski loše režirane/snimljene), uz pomenuto neverovatno nepojmljivo nedostajanje napetosti/neizvesnosti

    znam da se iz kritike svašta nešto mora seći, ali ne pomenuti snimanje kompilacija na kasetu i, muziku uopće…mene takvi detalji, uz 3 ipo dosetke, i ne znam koliko ali dovoljno stripovski režiranih scena, kupuju za jednu čistu 7

    msm da rečenica da se kao najveći bum za ovaj film mož uzeti to da se ne shvata ozbiljno ne može smatrati tačnom. to ide za indie varijante npr, pri čemu čak se odmičem od keša, ma koliko je glupo to razdvajati, ali aj kao. ovde je paket preveliki potrošački hibrid i dati mu prezumciju nevinosti na temu nepretencioznosti, “samoparodije” piše li gore neđe, je daleko od pogoditi suštinu. ti mehanizmi jesu korišćeni jasno, i jesu save the day, no guardiansi su samo popunjavanje ponude

  • DS says:

    @ Miro: Slažem se da statistike, vjerojatnosti i popularnosti nisu zakon, možda čak niti pravila kvaliteta. Imamo i bolji primjer od Avatara koji uz transparenciju ima puno kvaliteta, uzmimo recimo Alice in Wonderland ili HP: Deathly Hallows P-I, prvi koji je živi bućkuriš i drugi koji je isključivo za strpljive fanove, a koji su po logici novca značajnija filmska djela od Dark Knight, Star Wars ili 12 Angry Man. Ali, dakako, novac ili popularnost svejedno jesu nekakvi indikatori, pa ih uvijek valja uzeti najprije kontekstualno (kome i kod koga su to točno popularni?) i objektivno, tj. vidjeti ima li u njima svejedno nečega što je kvalitetno, a najčešće se nešto može pronaći, negdje više, a negdje manje.

  • Gjuro says:

    Meni je ovo ipak preblentavo. Na svaku dobru foru dođu barem dvije loše. Istina, kesio sam se većinu vremena, ali uz sveprisutnu misao: koji je ovo trash. Mislim da ću ga već sutra sasvim zaboraviti.

  • swvi says:

    Nisam gledao film još, ali čitam komentare i pitam se. Tko je ovom @miru pustio na internet? Stvarno, danas svatko može izvaliti glupost i da ga se pusti na životu.

  • swvi says:

    ovog*

  • Miro says:

    Gle, Jerko, znam da si to ti. Preočito je.

Leave a Reply

Your email address will not be published.