Cura na lošem glasu

Piše: Sven Mikulec

Cura na lošem glasu (Easy A, 2010.)

Redatelj: Will Gluck

Glume: Emma Stone, Stanley Tucci, Lisa Kudrow, Thomas Haden-Church

Ocjena: 4/10

Da odmah kažemo, Cura na lošem glasu stvarno me iznenadila i rekao bih da zaslužuje visoku ocjenu na OMDb-ovoj listi filmova. Ne, nije riječ o tipfeleru, dobro ste pročitali. Ovo djelo redatelja Willa Glucka (Fired Up!) jedno je od onih ‘o moj dragi bože’ filmova koji vas tjeraju da se meškoljite od osjećaja nelagode, zbog kojih se crvenite od srama dok vam lice ne poprimi nijansu kino sjedala (hint: ful su crvena) i, najgore od svega, zbog kojih požalite mizernih 14 i pol kuna koje ste dali simpatičnoj curi na blagajni, nažalost ne prepoznavši na vrijeme njen skeptični, sažalijevajući pogled nakon što ste joj naivno i brzopleto rekli: dvije za Curu na lošem glasu, molim.

Kad nepopularna Olive slaže prijateljici da je izgubila nevinost s tamo nekim studošem, ta se senzacionalna vijest brzinom munje proširi po školi i naša maštovita čistunka, zahvaljujući za tinejdžerice tipično preciznom prenošenju informacija, stekne reputaciju zadnje flundre, da se poslužimo onim kulturnijim izrazom. Navikloj na samozatajno životarenje na dnu društvene hijerarhije svoje srednje škole, Olive se dopadne biti u centru pažnje, vodeći se po logici: da, možda je ružno to što pričaju o meni… ali barem pričaju. Njen gej prijatelj Brandon (Cougar Town, The Hills Have Eyes), prebojažljiv da iskorači iz ormara i jedini upoznat s pravom istinom o Olivinim avanturama (čitaj: super zanimljivom vikendu koji je provela glupirajući se po sobi), zamoli je da još jednom slaže ostatku škole i proširi trač da je i on spavao s njom, kako bi ga ljudi prestali nazivati homoseksualcem. Kao pravo dijete kapitalističkog društva, Olive shvati da na svojoj, na prvi pogled nezgodnoj, reputaciji zapravo može fino zaraditi. Tako će joj kroz sljedećih tjedan dana prilaziti svakakvi, uvjetno rečeno, luzeri s raznoraznim bonovima, kuponima, Konzumovim karticama ili čak gotovinom, a ona će im dopuštati da pričaju uokolo da im je, laka kakva je, dopustila da – oprostite na izrazu – umoče.

E sad… Neki bi mogli prigovoriti mom viđenju Cure. Kao, nisam srednjoškolka, pa ja to ne razumijem. Ok, pošteno. Iako sasvim sigurno i u tome ima nešto istine – da imam 15 godina i, kako bi to Olive rekla, V među nogama, ovaj bi mi film sigurno tematski bio nešto bliskiji, ali iskreno sumnjam da bi, čak i tada, moj dojam bio bitno drukčiji. A on je sljedeći: radi se o blesavom, za usamljene trinaestogodišnjakinje osmišljenom filmu s iritantnom glavnom glumicom (Emma Stone ni približna slatka kao u meni dragom Superbadu), cijelom galerijom karikaturnih likova (prije svih, dežurna dušebrižnica sa svojom crkvenom ekipom) koji svojim prenemaganjem guše nekoliko rijetkih simpatičnih pojava poput Stanleyja Tuccija ili Lise Kudrow, i sa scenarijem kojeg kao da je sastavila sama glavna junakinja – nelogičnim, napornim i vrlo rijetko duhovitim.

Jedine uspjele šale u filmu (a doslovno ih mogu nabrojati na prste jedne ruke nekog nepažljivog djelatnika pilane) vrte se oko Olivinog posvojenog brata, malog crnca koji je tu, čini se, za zabavu cijele obitelji. Tako, npr., ćelava glava familije (jedina svjetla točka, Stanley Tucci) u jednom trenutku dramatično pita malog kako ovaj zna da je posvojen i tko mu je rekao, a u drugoj sceni ga, onako usput, pita odakle ovaj zapravo potječe. Mali crnac je svakako dobar dodatak, ali čak ni tih nekoliko zezancija na uvijek zabavnom, ali osjetljivom temelju rase ne uspijeva prikriti činjenicu da, za jedan film ove vrste, smijeha ima puno, puno premalo. Zanimljiva je i scena u kojoj čistunka Olive i njen gej prijatelj moraju glumiti da se seksaju, a zapravo ne znaš koji od njih dvoje zna o seksu manje, tj., prikladnije, tko tu koga jebe. Više-manje, to je sve od humora, barem onog koji nije na poraznoj razini Brandonovog komplimentiranja zavjesama (kao, homić je, pa mora biti lud za tkaninama…) ili odgovora Olivine mame na pitanje je li Olive (= maslina) doma: ”Da, imamo cijelu staklenku njih u frižideru.” Kužite? Domišljato, jel’ da?

Lijepo je još bilo, u ulozi školske savjetnice, vidjeti i Lisu Kudrow, našu staru Prijateljicu, ali sam nekako dojma da sam zapravo vidio samo neku malo ozbiljniju, zreliju verziju Phoebe Buffay, pa njene osobne probleme i drame nisam mogao shvatiti preozbiljno, iako oni (kao što ćete vidjeti ako se odvažite upustiti u ovu avanturu) baš i nisu za neku zezanciju.

I sada, nekoliko dana poslije, gledam visoku ocjenu na IMDb-u, vrlo dobre kritike koje na sva usta hvale odličan scenarij prepun dovitljivih replika i fenomenalnu Emmu Stone, sretnem prijateljicu koja mi kaže: ”A, to je ono u rangu s Juno, čula sam da je predobar” i neizbježno sam prisiljen preispitati svoje dojmove. Je li sve u redu sa mnom? Nisi više u srednjoj školi, Sven… Nisi bio raspoložen za takav film, sjeti se da si bio umoran… Nemaš vaginu, Sven.. I tako dalje. Ali znate što? I dalje, s potrebnim vremenskim odmakom, kad su se valovi nezadovoljstva stišali i ogorčenje zbog gubitka petnaestak kuna (plus sok!) splasnulo, ostaje nepobitna činjenica da sam, gledajući ovaj film, po prvi put na trenutak došao u iskušenje da napustim dvoranu. A kad vam kažem da sam ove godine pogledao Posljednjeg Airbendera, to i nije mala stvar…

8 komentara za “Cura na lošem glasu

  • Gjuro says:

    “Nisi bio raspoložen za takav film, sjeti se da si bio umoran.” Mora da je to. :)

    Pretjerao si s pljuvanjem, film je skroz OK. Zabavan i simpa. Nije dobar ko “Juno”, ali nije ni puno lošiji. Za jednokratnu zabavu i više nego dovoljno.

  • Sven Mikulec says:

    Ma kažem, nije moguće da su svi ostali ludi, kad ga hvale toliko. :)

    Al meni stvarno nije sjeo, nije sjeo ni najmanje.

  • Marin Mihalj says:

    Film je doista loš i zaslužuje još goru ocjenu.

    Od uvijek simpa gej likova, do uvijek glupavih rilidžs frikova i super understanding roditelja… Ma daj. Kilavo.

  • Gjuro says:

    Što je najtragičnije, ona religijska mladež uopće nije iskarikirana. Ako su i kod nas slični (a jesu), onda u Americi mogu biti samo gori.

  • Matejica says:

    actually nisi pomišljao o izlasku iz dvorane gledajući airbendera? svaka čast 😀

    hvala na upozorenju 😀

  • Marin Mihalj says:

    Nikad nisam sreo nijednog rilidžs frika kao ove u filmu, pogotovo ne ovdje. Uopće ne sporim da ih ima u Americi (i ovdje), ali ovako iskorišteni u svakom filmu – c’mon…

    Bitno je ga gej lik ne može biti zao. Da, on trača i pravi splačine u filmovima i serijama, ali je on u suštini dobrica. Mnjao. :*

    Što više razmišljam, više poštujem Gaspar Noea.

  • Matej Lovrić says:

    Molim vas, ljudi iz Hollywooda, nemojte ni na koji, čak i hommageasti način povezivati Breakfast Club, 16 Candles i Say Anything s teen-komedijama iz 21. stoljeća. Molim vas, ljudi, jednostavno nemojte.

  • marlon says:

    film je izvukla Emma Stone, koja je sigurno buduca zvijezda

Leave a Reply

Your email address will not be published.