Crvenkapica

Piše: Jelena Djurdjic

Crvenkapica (Red Riding Hood, 2011.)

Režija: Catherine Hardwicke

Uloge: Amanda Seyfried, Gary Oldman, Billy Burke, Shiloh Fernandez, Max Irons, Virginia Madsen

Ocjena: 2

 

Mislim, Crvenkapica… Treba biti open minded, to je, ustvari, moja mantra i iako vjerujem da iz nekih recenzija i komentara ne izvire ta spremnost, pred kino platnom sam sposobna isprazniti glavu i dati šansu. Uvijek i svakom. Što me, dakako, ne sprečava da se kasnije pravim pametna kad se crne slutnje obistine, što se opet toliko često s ovakvim filmovima dešava da ne treba biti ni genij koji sve zna unaprijed ili umišljeni skot  koji misli da sve zna unaprijed, tako da – mislim, Crvenkapica, ma važi.

No, ajmo redom. Nebitno je koliko se film drži bajke, kad je dobar. Ideje za koje se znalo da će predstavljati inovacije na papiru i nisu sasvim besmislene – vuk je ustvari vukodlak, čime raste i potencijal lika lovca, i sama uverljivost,  kao i amplitude dobro-loše, koje su na maksimumu kad se obični smrtnici bore protiv natprirodnih sila. Uostalom, što više razmišljam, kapiram da su bajke u svojoj osnovi prilično mračne, i kao takve su i suštinski i marketinški sasvim fina podloga za neku horor-misteriju (odrednica horor se podjednako odnosi na ovaj film koliko i na, ne znam, Kad je Harry sreo Sally, no u teoriji, mislim još na teoriju). Ubačena je i ljubavna priča, kao dodatna protuteža, točnije ljubavni trokut, ovdje imamo i ime misteriozne djevojke (očekivano ne djevojčice), što je promašaj, Valerie (Amanda Seyfried) – dečko kojeg voli, i koji voli nju, Peter (Shiloh Fernandez) – dečko kojeg su joj roditelji odabrali, i koji nju voli, imućni mladić Henry (Max Irons). Taman kad Crvenkapica odluči pobjeći s Peterom, vuk(odlak) ponovo napada. Žrtva je Crvenkapičina sestra, lik koji do tog momenta nije imao nijednu scenu  u filmu i to je prva ozbiljna greška, jer je ta ideja da joj je sestra ubijena mogla znatno uvećati emotivni ulog, dati ozbiljnosti i jačine. Ovako, ubijena je faktički neka devojka, a propuštenu priliku u katastrofalnu scenu pretvara reakcija njihovih roditelja (Billy Burke i Virginia Madsen), koji reagiraju kako bi normalan čovjek reagirao kad bi mu uginula jedna od dvadeset kokoši koje ima. Seoce se diže u potjeru za vukodlakom, ne čekajući lovca, ovdje oca Solomona  (Gary Oldman), kojeg je pozvao lokalni svećenik(tada se još vjeruje da je cilj lova vuk).

Mnogima, onim pametnim, će činjenica da režiju potpisuje redateljica Twilighta biti sasvim dovoljna da kažu „ne, hvala“, dok će mnogi, mazohisti kao ja, reći „ma ipak da ja to pogledam“, i zajebat će se, samo tako.

Naoko jednostavne postavke u scenariju totalno su izmiksane i dovode do bezbroj apsurda i besmislenih zapleta. U želji da se postigne mističnost oko toga tko je vukodlak, na krajnje neprimjeren način kamera (ne sama od sebe) se zalijeće glumcima u lice, praćena strašnom muzikom – gledaš i ne vjeruješ, a pri tom je u prvih 10 minuta praktično svaka misterija rješena jer se vukodlak lijepo „izdao“ opaskom da je „kost i koža“ (toliko sam bar savladala iz Harryja Pottera).  Dalje, lovac, koji je good guy, i u bajci i na početku filma, šatro evoluira kao lik, ničim izazvan, i ni kakvoj svrsi žrtvovan, beskoristan kao i mašina za mučenje koju nosi sa sobom, pretenciozna potreba za egzotikom, originalnošću koja je, kako film odmiče, kao vruć krumpir.

Sama Crvenkapica više liči na Snjeguljicu, jer je crvena kapa dio vunenog plašta (bakin poklon – da, ima i baka, i živi sama u kući u šumi, ali je nebitan lik), apsolutno identično vizualno rješenje kakvo vidimo kod Disneyja, dok crte lica, svijetli ten i plava kosa se totalno uklapaju u neki klišej vezan za srednjovjekovnu Englesku, promašaj nad promašajima. Henry ne uspijeva održati težinu trokuta, za što nije kriv Max Irons, nego novo lutanje oko njegovog karaktera.

Hardwickeova nije uspjela odlučiti se je li važnije hvatati vukodlaka, ulaziti u njegovu psihu i istraživati njegove moći, ili prosto kulturu življenja,  ili pratiti ljubavnu priču, ili petljati se s lovčevom ličnošću, ili se možda držati bajke ili je napustiti, što uopće raditi – za nju je ostalo enigma. Neću a da ne spomenem još jedan apsurd:  snijeg koji konstantno pada, na momente prelazi u vijavicu, dok su naši protagonisti u stiliziranoj garderobi za sezonu proljeće/ljeto – kratkih rukava, razdrljenih košulja (svježe izdepiliranog torza), tek tu i tamo netko s bundom, van pameti!

Najveći promašaji u filmu su ipak vezani za reference koje se odnose na samu bajku. Nekoliko najpoznatijih replika („bako, bako, zašto su ti toliko velike oči“) i najupečatljivijih scena (punjenje trbuha vuka kamenjem) banalizirane su pa do krajnjih granica, toliko da biste, recimo, demonstrativno napustili kino dvoranu da ste na američkoj premijeri.

Posebno iritira i ono što Hardwickeova traži od svojih glumaca, neki pozeraj dominira, ma onaj iz Twilighta, glupavi dijalozi… sad svi vi mislite – to je zbog teen publike, ali ljudi, pa nisu ni oni, teen people, toliki kreteni, mogu uživati u ljepoti koja nije tako sama sebi svrha, ili ljubavnim scenama koje su strasne, a ne nekakvo ljubakanje, pa je podigne i prisloni uz drveni sjenik, pa je baci u sijeno  pa teatralno on na nju, neka muzika da kosu počupaš, prejadno. Oldman je bio moj pick, ali Oldman je, izgleda, poslao svog dublera.

Vrlo prolaznu ocjenu dobiva production designer Tom Sanders, koji je, recimo, zaslužan za Transilvaniju u FFC Draculi. Set sela, bakine kuće i šume nemjerljivo  doprinose željenoj atmosferi. U nekom daleko boljem okruženju i Amanda bi imala svojih pet minuta, ovdje je ipak dominantno  koliki je vizualni miscast, jer nije imala ni snage ni materijala da to nadiđe.

10 komentara za “Crvenkapica

  • Antonio says:

    Eh… A Hardwickova je pokazivala takav potencijal sa svojim prvim filmom. Nadao sam se da će se oporaviti nakon Twilighta i da će ovaj film biti nešto posebno, pogotovo time što me najavom podsjećao na “The Village” I “Pacte des Loups”. Film bi pogledao samo radi Oldmana, ali sumnjam da bi on sam spasio stvar… Šteta, šteta…

  • Izabela says:

    ‘da, ima i baka, i živi sama u kući u šumi, ali je nebitan lik’ hahah, baš ga sad želim pogledat, bar da se nasmijem, ako ništa drugoo :)

  • Maxima says:

    ja od starta imam neku averziju prema filmu i ova recenzija je otprilike ono što sam i očekivala, no jasno da ću pogledati, ne da se nasmijem, neg’ da pošteno mogu popljuvati 😀 (isprika na ….)

  • djux says:

    Film te navodi da ceo film razmisljas ko je Vukodlak.

  • Maxima says:

    Ma gledat ću ga zbog Oldmana, taman glumio mahovinu, drvo, kamen, lopatu ili kretena.

  • Jelena Djurdjic says:

    a vala odgledaj ga, samo te čekam da se ovde pokunjeno obratiš

  • Maxima says:

    hahahaha. ovo nije moglo izvući ništa… trudila sam se odgledati, ‘ajde ono četrdesetak minuta (zna se filmu zalomiti da “kasno sazrije”) ali ovo ostade na “stop”.

    Užas. Ne znam postoji li nešto ovako loše, s čime bih uporedila.

    I da, pokunjena sam. Skroz. I tih pola sata je bilo čisto mučenje, praktično mazohizam.

  • Jelena Djurdjic says:

    … ;D

    pre par dana smo imali novinarsku projekciju Tri musketara, i to 3D. O tom filmu ne da se ne da recenzija napisati nego ni ovako, u razgovoru sa ljudima par otrovnih rčenica razmeniti, e toliko je ogavan

  • maxima says:

    mene upravo to ubije -ja odista želim “željeti” završiti svaki film. crvenkapica je valjda jedan od 10 u cijelom životu, koji sam prekinula, znajući unaprijed da mu nipošto neću dati drugu šansu (kako mi se zna desiti… pa promijenim mišljenje) …

    This time, no way, Jose …

  • FILMOMAN says:

    jako dobar film ne znam zašto film ima toliko loših ocijena

Leave a Reply

Your email address will not be published.