Copenhagen [M. Raso, 2014.]

Piše: Marko Stojiljković

Kada se autor-debitant zaleti u velike ili tabu teme, to vjerojatno znači da je ili pretenciozni mali govnar koji misli da je nakon završene fancy škole, nekoliko kratkih filmova i nagrada koje drugari dodjeljuju jedni drugima on popio svu pamet svijeta pa će nas prosvjetliti, ili da pred sobom imamo hrabrog i beskompromisnog autora u nastanku koji zaista ima inspiracije i želi komunicirati. Copenhagen je ostvarenje ove druge vrste, beskompromisan, hrabar, začudan i vrlo vješto izveden. Mark Raso inteligentan je i odmjeren autor koji zna iskoristiti prelijepe vizuale, nadarene glumce, opskurnu meditativnu post-rock muziku i intrigantnu priču, ali je isto tako sposoban citirati i ugledati se na provjerene majstore umjesto da po svaku cijenu otkriva toplu vodu.

Copenhagen je začudan film kojem se može prići s nekoliko strana. Počeo bih od fluidne priče, nadam se bez prevelikih spoilera jer film ima nekoliko naglih, a istovremeno veoma promišljenih otkrića. William (Anthony) je jedan od onih američkih šupačkih turista koje možete sresti po europskim metropolama, onih što su nerijetko spektakularno pijani, glasni kao navijači u javnom prijevozu, samo gledaju da povale nešto i generalno su vrlo neugodno društvo. Copenhagen nije za njega grad kao svaki drugi kroz koji prođe, opali par slika i par lakih žena, nego predviđena finalna destinacija puta za koju ga vežu genetske činjenice. Njegov otac je upravo tu rođen i tu je vjerojatno sva familija koju ima, počevši od djeda. Otac je, naravno, mrtav, a i prije toga je bio slično koristan u Williamovom životu, jedna nevesela prilika koja je napustila svog sina. Sva je prilika da je i djed bio slična šupčina, pa William nema cilj da se s njim upozna i izmiri koliko da potvrdi svoje sumnje. Sva je prilika da će dobiti i više nego što je tražio.

1

E, sad, on je na taj svoj eurotrip pošao s prijateljem Jeremyjem (Armesto) u nadi da će njih dvojica raditi one stvari koje obično rade pijani američki turisti u paru. Jeremy je, međutim, imao druge planove, pa je na put poveo i svoju djevojku Jennifer (Grant) s kojom se William baš i ne gotivi, što mu nekako dođe i logično. Ona je uobražena guska, a on je kompletni kreten. Nakon jedne svađe, oni se raskantavaju, par odlazi u London da se nabrzinu vjenča, a William ostaje sam, bar za neko vrijeme.

To jest, dok u njegov život ne uđe Effi (Hansen). Njihov prvi susret pomalo je čudna varijanta “meet cute” momenta, ona polije kavom pismo njegovog oca namijenjeno djedu, jedini trag koji on ima u svojoj potrazi. On ima kretensku reakciju, ali njih dvoje nekako to prebrode i Effi postaje njegov partner u potrazi. Ona je inteligentna, zaintrigirana, zaigrana, a opet sposobna zrelo razmišljati i čini se da ima sve vrijeme ovog svijeta na raspolaganju. Nedugo po upoznavanju, u Williamu se javljaju emocije za mladu djevojku, ali izgleda da za njih nije spreman. Posebno kad sazna da Effi ima samo 14 godina.

2

Da, dobro ste pročitali, 14. To u prevodu znači da će Copenhagen, koji je do tada išao kursom Linklaterovog kultnog filma Before Sunrise, uz nešto mračniju, nadrkaniju i ciničniju perspektivu (ipak je u pitanju sadašnje vrijeme kada je svaka nedužnost nepovratno izgubljena), skrenuti na jedan sasvim drugi. Na pamet mi padaju najbolji Egoyanovi radovi. Mark Raso je Kanađanin i potpuno je očito da je odrastao diveći se Exotici.

Ne treba posebno spominjati da je privlačnost prema tinejdžerkama škakljiva tema, osim ako i sami niste tinejdžer. Namjerno izbegavam termin pedofilija, iako se u filmu distinktivno čuje, jer ima konotacije zločina. U Copenhagenu Raso veoma vešto izbegava dvije najočitije zamke kada je tako škakljiva tema u pitanju. Nema jeftine moralizacije i popovanja i nema šoka radi šoka. Likovi su iznenađeni razvojem događaja, iako je taj razvoj motivacijski opravdan i čine sve kako bi se nekako nosili s tim. Raso ih tretira hrabro i iskreno, onako kako je Nabokov uspio u knjizi, a Kubrick pokušao u filmu Lolita dok ga studio nije iskasapio, ili još bolje, kao Egoyan u Exotici. Njihova međusobna privlačnost je opasna. William je svjestan konotacija, ali Effi je stalo do njega i njemu do nje, što je za njega potpuno novi osjećaj. Njoj je on potreban iz njoj vrlo dobro znanih razloga. On se protiv privlačnosti na neki način bori, ona je potiče.

5

Istina, konotacije su izuzetno neugodne, ali ono što vidimo na ekranu nije. Naprotiv, Copenhagen djeluje gorko-slatko, sjetno, romantično, poetično. Od njihovih međusobnih igrica i vožnji kroz grad na biciklu do turističkih lokacija prikazanih u drugom, čudnijem svjetlu i manje glamuroznih lokacija. Talentirani direktor fotografije Alan Poon to vrlo vješto snima iz pomalo nepravilnih uglova, a Raso poseže za meditativnom montažom. Sam grad nije filmski heroj, ali nije ni obična kartonska kulisa. Copenhagen je nešto kao sugestija za raspoloženje.

Neke od scena apsolutno su ingeniozne. Jedna od njih je u muzeju u kojoj Effi stoji pored antičke statue. Druga je u karaoke baru. Treća je slikanje spomenika Maloj sireni u potpunom mraku. Ne želim kvariti ugođaj, ali svaka od njih govori za sebe i prethodi svojevrsnom skretanju i promjeni raspoloženja. Raso nas uljuljka, pa nas protrese s nekoliko vještih trikova.

3

Detaljnost likova je fascinantna, njihove motivacije su pogođene savršeno. William počinje kao takva budala da je jasno da će uskoro morati na put iskupljenja, ma koliko se on tome opirao. Kako saznajemo njegovu pretpovijest, tako razvijamo razumijevanje, iako ne opravdanje za njegove postupke. Gethin Anthony ga igra do kraja iskreno, bez namigivanja, foliranja i pokušaja da nam se ipak svidi. Glumci su često skloni takvim kalkulacijama, ali Anthony u svoj lik potpuno ulazi i ima potpunu kontrolu u usponima i padovima. Frederikke Dahl Hansen je otkrivenje filma. Neke druge glumice bi se uhvatile “manic pixie dream girl” šablona iako lik nije tako zamišljen, ali mlada danska glumica (imala je 19 godina kada je film sniman, tako da budite bez brige) pokazuje zavidnu zrelost da primijeni drugačiji, iskreniji i ogoljeniji pristup. Ona se za ovu ulogu nije štedjela i moguće je da pred sobom imamo veliku glumicu (i ljepoticu) u nastajanju.

Po ovome što pišem, ispada da je Copenhagen među najboljim filmovima godine. Rekao bih da nije toliko dobar i da više igra na kartu trenutnog dojma i manipulacije raspoloženjem nego na to da bude kompletno filmsko iskustvo. Vidi se plan i promišljenost u detaljima i oni se u velikoj mjeri uklapaju, ali se ne mogu oteti dojmu da je film pomalo sam sebi svrha i da ne ide nikuda posebno, da nema višu ideju pred sobom. Svejedno, u pitanju je intrigantan film koji vas neće ostaviti ravnodušnim. Vrijedan gledanja.

8 komentara za “Copenhagen [M. Raso, 2014.]

  • pero samotakav says:

    Cijenim kritike na FAK-u, ali s kojeg repertoara uzimate filmove za recenziju??? U kojim kinima igra Copenhagen? Pogledajte trenutne rasporede u svim kinima u Hrvatskoj, gdje čitatelj ove kritike može pogledati ovaj film? Nije li suvislo da se recenziraju novi filmovi na repertoaru ili koji dolaze uskoro u distribuciju? Nije valjda da sugerirate pirateriju s torrenta…

  • Darko says:

    @pero samotakav:

    Film se moze kupiti na amazonu. Bolje kritika ovakvog filma nego bespotrebne kritike debilnih filmova koje se vrte u hrvatkim kinima: Transformers 103 nastavak, Spiderman 303 nastavak, 50 nijansi sive, i slicne holivudske gluposti koje se nazivaju film (a to nisu).

    @Marko: hvala na dobrom tekstu – idem pogledati film :)!

  • Mujo says:

    Pero, ako si ne znaš naći film na netu i skinuti, to je tvoj problem, a ne tuđi problem.

  • Vlado says:

    Majstore, može neka recenzija “Preglup i gluplji” ili nešto slično? Specijalno za Peru koji je pao s Marsa i zalutao na portal :)))

  • marcus says:

    a čuj, ja sam dežurni indie guy i festivalac.

  • Skyspy says:

    pero samotakav – odavno nisam gluplji komentar procitao, odavno…

  • denis says:

    Pero, care ! :))))

  • j. says:

    Pero, pogledaj na netu, doslovno je potrebno upisati u tražilicu i koja minuta vremena da se nađe link na site na kojem je film u pristojnoj kvaliteti tako da nije neki problem 😉 btw, topla preporuka, film je odličan..doslovno kad ga se pogleda dobije se želja za odlaskom u Copenhagen i obilaskom mjesta koja se pojavljuju u filmu..vrlo slojevit, fino razrađeni odnosi među glavnim likovima iako me ostavlja sa željom da vidim još. kao da je nešto falilo na samom kraju..

Leave a Reply

Your email address will not be published.